o o otocima i vodi, mahovinom prekrivenim putevima, o osvijetljenim krovovima i krosnjama u cvatu, o ljudima u polju, o stoci koja brsti tek izraslo lisce, o mojoj sjeni na travi u kasno popodne, o pjesmi djevojcice nosa pripijena uz prozorsko staklo, o zvonu iz hrama na brezuljku, o ljudima u guzvi na ulici pred trgovinama na semaforu u kanalima na skelama na vodi, o zvuku tisine u smjeni noci i dana, o starim i novim prijateljima, o slucajnim susretima i ocekivanim rastancima, o velikim ribama u maloj vodi, o raznobojnim cvjetovima na jednome stablu, o satima kada samoca dobiva oblik i trlja se o tijelo, o onome sto jest i onome sto nije, o mirisu zivota kojeg osjecam uz sebe, o stapanju, spajanju, stvaranju, razaranju, strasti, skitanju svega i svih

2 LJUBAVI, koliko puteva do jednog poljupca, kakva lutajuca samoca do tebe

heh... ista stvar i samnom...: (jebena samoca i ispraznost...

Hvala, hvala Kristijane, ove tvoje rijeci odobravanja i podrske mojim razmisljanima su kao da me Kralj Zvonimir uzdigao u Viteski red A ovaj nas Robinzon alias Ro-Bizon je vjerna slika onoga uvijek ljutog i namrgodjenog Strumpfa iz onog crtica, stalno rezi i mrci, ljuti se i buni, te tako ispunjava i potvrdjuje onaj klise o ostarjelom, isfrustiranom nesretnom covjeku kojemu su sve ladje potonule, pa je ljut na sebe i cijeli svjet koji ga okruzuje, a rezultat toga je samoca i osamljenost, kako u drustvu, jos vise u duhu, tragicno Srdacni pozdrav Kristijane, tebi i tvojem orginalnom, neponovljivom, duhovitom i produhovljenom stilu pisanja i prisutnosti ovdje na ovom A-Blogu,. Zbogom

..... samoca je fatamorgana modernog covjeka.... koji umislja da je " odvojen " od prirode i svijeta....;)

Jer moja samoca je ono ulje kojim sam pomazan za pjesnika u onim nocima i mislima bez tebe.

Well I miss my mother And I miss being her son As crazy as I was I Guess I wasn ' t much of one Sometimes I miss her so much, I want to hop on the next jet And I get lonely, but I ain ' t that lonely yet And I love my sister Lord knows how I ' ve missed her She loves me fali mi majka.i dvoumica.toliko sam se posjela ovdje da se ne mogu maknuti.pitam se koji kurac, i biti ili nebiti je za mene ici ili neici.fali mi samoca u autobusu, i mama.volite svoju mamu, trebat ce vam.ona je plava, i u njenim ocima nema valova samo zora i mirno more...

Individualnost je uzas zivota, beskrajna samoca za neslobodne duse.

Zastali nesigurni, da li smo tu na pravom mestu i u pravo vreme, odustajemo li, ili cinimo korak ka beskraju.... Tu, bas tu, budimo hrabri, odlucni, sigurni u to sto intuitivno spoznajemo, imajmo vere.... Samoca koju zivimo trenutno, je ono za sta se sve vreme pripremamo... Odlazimo tamo gde nema nas, gde jesmo, gde neizrecivost opisuje linearnost nepregledne kruznosti.... jednost... potpunost.... Kreativno sami, svesno osamljeni, ali dovoljno ostvareni da mozemo izabrati zivot, ili svesnost.

Brzu i efikasnu, a s druge strane ' samoca ' se nikako ne podnosi lako.

Kad samoca udari, kada srce zarobi, kada sve na svijetu tako tužno je.

Samoca i tuga idu skupa, valjda.

Koliko uopste znate ljudi (medju onima koje navodno dobro poznajete) koji su uspeli da sacuvaju onu sposobnost ljubavi koju omogucava samo odvojenost i samoca?

bila sam dvaput u toj situaciji, i zaista, nije ti nimalo lako, nadam se da ce ti moje iskustvo pomoci. prvi put, vrlo slicna prica tvojoj: razmazeno dijete tri puta tjedno kod nas i svaki drugi vikend, on nezainteresiran za prakticni odgoj (kao, ne zeli se mijesati njegovoj mami), a dijete se ponasa neopisivo. nisam nikada dozivjela laz, ne mogu reci, ali ljubomoru da, bacanje stvari, pljuvanje hrane, vrijedjanje, potpuno nepostovanje i slicno. na sve to moj partner nije ni trepuno, to je ipak samo dijete, sve dok se ja nisam pocela buniti, ali i onda je vrlo rijetko reagirao. cuvala sam, lijecila kad je bio bolestan, brisala guzicu, radila zadace, vozila u skolu, crtala i gledala crtice, jer je tata jako puno radio. sami smo putovali rijetko, kad bih lupila sakom o stol onda smo znali otici, ali moj partner nije vidio moju potrebu da se ponekad opustim, seksam s njim gdje hocu, hodam u gacama po stanu ili hotelu, pijem koliko hocu i slicno. istina je da svaka zena u takvoj situaciji zna u sto se upusta, ali je istina i ta da sve ovisi o tome kako se taj muskaracpostavi. ja sam bila vise nego spremna taj prvi put sve zrtvovati, ponistiti samu sebe (recimo, odlaziti u kina s malim dok on radi iako bih radije otisla sa frendicom, buditi se u sedam i voziti u skolu dok on spava jer je do kasno radio i slicno, sve majcinske stvari), ali za to nisam dobila ni hvala ni molim, to se podrazumijevalo. nakon tri godine sam pukla, ne samo zbog malog, naravno, ali moram priznati da mi danas nije jasno kako sam si sve to dopustila. trenutno sam u dugoj vezi sa covjekom koji isto ima dijete iz davne veze. isto je godiste, spol djeteta, ma, sve, osim njegova stava. on me postuje: uvijek kad pozeli da mali bude s nama, pita me je li to okej, i proceira sa mnom nase (ne moje, NASE), planove. respektira cinjenicu da ja nisam majka i da mi ponekad treba tisina i samoca... isto tako, ima posve prirodnu potrebu biti sa svojim sinom sam... jednostavno receno, mene je pustio da sama odredim koliko mi i kako pase, a sad tek vidim da je to jedino zrdavo i za dijete. dok sam u prvoj situaciji bila nametnuta kao stepmom, ovdje sam prijateljica i mogu reci da ponekad zaista uzivam. bottom line, taj se tvoj nikada nece promijeniti, ili ga prihvati ili idi dalje. ne znam koliko godina imas, ali, ja bih ti preporucila da ides dalje...:) nije stvar klinca, stvar je tate

Ja sam u jednom trenutku obecao sam sebi da cu naci pet minuta svaki dan da zapalim cigaretu da si u tih pet minuta sredim misli ili samo da uzivam u tom dimu... jedno vrijeme me drzalo... a onda se pojavila i Janica i Ivica i Gordan i Ćiro i meni su zgadili tih pet minuta... ali onda sam otkrio čaj od jabuke i cimeta... e, onda svaki dan nadjem svojih pet minuta u kojima popijem salicu caja od cimeta i jabuke i tu me ne smije nitko omesti... jednostavno to je moja samoca, trenutak u koji nitko ne smije dirnuti... a ak mi oduzmu caj od jameta i cibuke, onda ne znam... valjda cu onda naci nesto drugo, ali tih pet minuta svaki dan ce ostati zauvijek moje... tad za mene svijet oko mene ne postoji...

O ` Boze, koliko jako moze odzvanjati samoca I sustaj ispruzenih ruku iz mora...

Doma je ipak najtoplije, koliko god u Velegradu imala priliku biti svoja i vrsit kontrolu nad sobom, uvijek me na povratku uzasavaju hladnoce i samoca.

Koliko takva ljubav moze trajati... sve te prevelike emocije... sva ta ne-materijalnost.... i sto je to samoca ispod plahte? (uostalom - ko da slusam nekog starca i narodne poslovice: D)

micek nista ja nisam izmislila niti napisala.. sve ti je u prirodi... svrha svakog zivog bica na ovoj planeti (pocevsi od jednostanicnih organizama, biljaka pa sve do plavetnog kita) je razmnozavanje i sirenje svoje genetike.. borba za opstanak.. tko ne podljeze toj formuli-izumire.. simple as that.. tako planet funkcionira od pocetka, pa ce tako funkcionirati do kraja.. i sad didu nekui gay ljudi i pokusavaju prokrenuti filozofiju.. ma koja jedinka? svi smo mi potrosna roba sa rokom trajanja... malo zrno pijeska u pustinji.. zato ne budi smjesan sa svojim tezama.. sve normalno i unutar vecine na planeti se stopi u funkcionalnu masu i tako funkcionira jer je to formula prezivljavanja i upjeha.. odstupanja je bilo i biti ce-no to su samo male devijacije degeneracija koje su najnormalnije za prirodu i ziva bica.. takva bica odumiru, najjaca genetika ide dalje i vrsta se produzuje.. toga je bilo i biti ce... niti jedan taj zakon nisam ja pisla niti izmislila.. te zakone upravo udises, pogledaj van i vidjeti ces hrpu potvrda.. nema niti je bilo uspjeha van ovih zakonitosti.i to je tako1i to prihavti i biti ce lakse i tebi i meni i svima nama.. ali ne.. priroda nije racunala na 1 - na evoluciju ljudskog mozga koja trenutnop odseze vrhunac-a taj vrhunac je da cak i degenerirane jedinke mogu se podlo, preracunato i sebicno razmnozavati bez obzira na svoje defekte.. i sta radimo? degeneriramo malo pomalo kompletnu vrstu.. jer nema mi gnusnije stvari od te da ce pola vas balavurdije koji ovuda sad piskarate danas sutra biti ozenjeni i jos licemjernije imati zenu? a zasto? zato sto vas je briga samo za vlastite guzice.. da vama bude dobro i fino.. kad shvatite da ce vas progutati samoca bezkrupulozno cete upropastiti zivot jednoj zeni i sto je najgore razmnoziti se (ne imajuci obzira prema svojoj djeci) te svoju genetiku prosiriti dalje... njanjeti ce im zlo-a tko njih sankcionira? tko sankcionira to sto se razno razni hrvaci i dive danas sutra utrljavati mojoj djeci na nos i sto ce moje djete misliti da je takvo ponasanje normalno? tko ce to zlo sankcionirati? tko ce sankcionirati cijeli ljudski rod koji je otisao vec toliko u degeneraciju da je duplo vise zla i nenormalnog na planeti nego dobrog, postenog i normalnog puka.. tko ce to zlo moju djecu zastiti kada ne mogu ni sama sebe? ne mogu promjeniti kanal-kada ste u svakom filmu, reklami, prilogu... iskacete iz pastete.jednostavno se toliko namecete, da ste postali nezobilazni.. i sta radite? radite to toliko podmuklo i bezobrazno da nam naredujete da micemo program ako je jedna gay pripadnik na tv-u... a sta ako ja hocu gledati 13 ostalih? znaci gay tip bitan, a ovih 13 je eto tu usput? a bas ste takvi-nista osim vase guzice nije bitno.. samo da je vama dobro, lijepio i zabavno.. cak ste i BB degenerirali.. napravili da se jednoj cvilidretavoj razmazenoj spodobi ide priredivati nastrani show samo zato sto je drugacije spolne orijentacije, a to stosu jos 2 normalnih ljudi takoder u depresiji-to je nebitno.. to mozemo zaboraviti.. e to vi zelite-podvladiti svijet svojim nastranaostima i izopacenostima.. e ne moze radiste sta hocete-ali u svoja 4 zida... mene, mog muza i moju djecu pustite na miru budi razlicit, ali to onda prihvati i suti.. nemoj biti smjesan i dokazivati nesto sto nisi-nisi normalan niti ces ikada biti.ne meni.. mene bas briga.. nego prirodi koja je jedina relevantna i jedina pise nacine opstanka i prezivljavanja;)

Znam par primjera koji su takvi (svojom voljom ili stjecajem okolnosti: ne zna:) i sve se gura dok ne prijedju nekih 35 god... onda su nazalost malo izgubili kompas jer izgleda samoca ubije.

Kada tuga jednom Na vrata dode, A samoca zaboli, Hoces li moci ime moje Sa usana svojih skloniti?

Kada se ositis podiljen izmedju jave i sna, kad te ruka bola povuce do samoga dna. zaviri kroz prozore srca, tamo cu biti ja, moj osmijeh sacuvan u kutku tvog sjecanja... Kad ti slane kapi kise kliznu niz obraze, kad zamnom shvatis sve svoje poraze, kad te samoca slomi, i tuga u dusu kroci, pogledaj u ogledalo sudbine, i vidjet ces tad moje oci... Kad ti poslijednja njeznost sklizne sa dlanova, kad shvatis neizvijesnost svih svojih planova, poslusaj muziku noci, ne misli mnogo na nas, poslusaj jecaje vjetra, cut ces tad moj glas... Kad shvatis da je za sve daljine potreban jedan korak, kad ti se zivot bez mene bezvrijedan i gorak, skloni paucinu zaborava sa naseg neba u snu, Zatvori oci,

No tvrditi da je prisilna samoca nesto sto nas razvija u djetinjstvu, ne znam bas.

Ne odgovara mi samoca, a sigurno ni cijeli dan provest doma.

ide mi na zifce kai mi niko neverje i kai prijatelji jednostavno nemaju povjerenja v mene.ni v nikoga.bloli me.jako. bol i me kai se ve vise z nikim ne spominam.imam osjecaj kai da me si izbjegavaju.jedna cura pise o tome kolko se ljud i mjenjaju i koji su ju povradili.i istina je.menjaju se, ali neko na bolje.ima jedna cura, koja mi je prosle godine bila najveci " idol " i zahvalna sam joj jer da nje nebi bilo, ja nebi bila tu d e jesam.uvela me u svijet " velikih " i thenks na tome.al prije jedno pol godine sam cula da sere po meni i ona je tvrdila da nije istina.ja sam znala da jeje.dok ju pozdrafljam ne onak gleda.jedva da i rece tai prokleti bok.i mene to drzi.ima tu jos jedna, koj uznam odkad sam se rodila (f rodu smo si). i idem kam got kam ona ide. a jen dan me fest razocarala jer je pocela, nekai kai sam joj rekla u povjerenju govoriti u svoju korist.i to me povredilo.tu su dvije cure, kojima bi daa s e kai imam jer mi tolko znaceali ni one mi ne verjeju.ahmozda ja z muhe delam slona, ili mi je to od prevec pretuznih postova procitanih, ili mi je " samoca " vudrila f glavu ili je kai ja znam koji shit z menom, ali jedno znam... znam ustvari dve stvari znam.prva je da nisam v depri i da sam v zadnje vreme sam zivahna fest (to sa m primjetila neki dan kad sam se v razredu pocela derati onu pjesm u od kvinofci-i vont tu raj d maj basikel-ali, ko v mojoj skoli zna za kvinovce pa su me gledali kai da sam prolipala), i znam da mi treba jedan dubokoumni razgovor-znam i s kim-ki se nem tak osjcala.to je to zaprevo.

A samoca nije samo pitanje geografije, pobunio sam se, to je stanje duha...

stezu me neki snovi kao ruka oko grla slutnje i nemiri u cekanjima.... opet je tu lice strogo sa usnama koje zelim ali spalim svoju ljubav kao kakav papir lako i samoca donosi uvijek isto pitanje koje me razbije i sve se prelije u nepoznato...

Ako bas oces uletit pa sve da je ona u muskom drustvu, probaj sa: - curo jel ' te ubila samoca.

Dobro govoris " samoca je pakao " kad ti na pravoslavni bozic kisas ovdje na forumu?

u dugim vezama vjerujem da se izmoris od osobe. jednostavno zelis samocu. a onda ta samoca te odvoji malo od nje pa moras trazit nacin kako da je pojebes. bez obzira sto ona to jedva ceka