Svi mi vi tu po forumu idete na zivce vec... tko god sta pita ili zamoli da mu se savjetuje vi ga ismijavate i zezate.... pola vas si doma svasta gura u pak zato tisina...

Isto tako, probaj osigurati da su uvjeti za dojenje smirujuci (polumrak, tisina, nista sto ometa paznju) jer sad su u fazi da ih sve jaaaako zanima i ako ista cuju/primjete je cesto dovoljno za prekid podoja.

Mir i tisina, to je dobitna kombinacija koju treba iskoristit.

Ako ste gledali televiziju u Stokholmu \ " nobelovce \ " za okruglim stolom > 3 listopada 2006 godine na zavrsetku je bilo pitanje postavljeno DA LI NOBELOVCI VJERUJU U \ " BOGA \ ", nastala je tisina i cekalo se kakvi ce biti odgovori od nobelovaca.

U drustvu krivih vrijednosti, lopova, birokrata koji sluze sebi ili birokratskoj masini umjesto tom istom drustvu, lose glazbe odvratnih i debilnih tekstova tisina je razumljiva.

mi smo ga gledali na vjeronauku i tisina nije bila ni kad smo ga gledali a ni kad smo izlazili... (ista smo skola) ona prva scena dok ga juda izdaje mi je dosadn, zapravo dalje nisam gledo od te sce-ne jer smo se zajebavali, a i glupo mi je gledat po sata pa onda poslje cjeli flim... al u biti idu mi na kurac kad na teveu izlaze iz kina kojekake medijske licnosti pa pizde kako su plakali i doivljavali ekstaze i sta ti ja znam sta sve ne... heh. mi smo jos zajebavali casnu da mi to necemo gledat jer je ilegalno, a lopov je i onaj ko drzi ljestve... (entreat - iskon forum)

Ok, ne mogu reci da nisu poslusali.. bila je tisina punih pola sata, nakon cega se doticna sjetila nekog vica i jednostavno bi pukla da ga nije ispricala.. kondukter je pridruzio, cerekanje je opet pocelo i nije stalo dok nismo u Becu izisli..

Nedostaje mi njihov smijeh (Dea) njihove sale (Franjo) njihovi zagrljaji (luca) njihovi prepadi (ivan) njihove gluparije (grgo), njihove perverzarije (marina i luca) njihova zbunjenost (zita), njihov chuck Norris (kićo), provale na satu (slavo), njihova vika (luca), njihova tisina (marija),.. nedostaju mi.

Opisana je kompletna povijest nasih plemickih obitelji, dati su predmeti iz njihovog svakodnevnog zivota, njihove osobne stvari, knjige, dokumenti, odjeca, posudje i oruzje... ali je u muzeju zima jer debeli, teski, 5 stoljeca stari zidovi itekako cuvaju temperaturu. pa smo iz muzeja izasli zadivljeni ali promrzli i pomalo gladni. nakon sto smo jos malo prolunjali po starom gradu, pronasli smo dobar hlad s juzne strane zidina s pogledom na rijeku i odmarali u travi uz mirise rascvalih stabala i pogled na Kupu.. Pojeli smo prakticki sve sto smo si pripremili za izlet i uzivali... popodne smo otisli do groba Slave Raskaj pred pavlinskim samostanom i nadvirili se na munjaru (hidroelektranu na slapu kupe, sagradjenu jos u 19. stoljecu koja ima formu neoklasicistickog dvorca)........ Od srca preporucam, jako je romanticno i zanimljivo za pogledati... Naprosto smo odlutali u neko drugo vrijeme... u starom gradu vlada mir i tisina, vrijeme je stalo i tako je lako zamisliti Katarinu Zrinsku kako seta oko kula... ili Slavu kako sanjari i slika svoje akvarele.... od onda me primila romantika i jos me drzi...

zvala sam vjetar da donese tvoj dah do mojih usana. zvala sam sunce da me obasja tvojim pogledom. tisini sam rekla da prica tvojim rijecima. kisu sam molila da me poljubi tvojim suzama, snijeg da me zamota tvojom kosuljom - dugu sam molila da bude most jer zeljela sam da dodes do mene. polje psenice je trebalo oslikati boju tvoje kose. a magla... magla te trebala sakriti od tudih pogleda. vjetar se nije odazvao, kisa nije pala, sunce nije zasjalo, duga se nije pojavila, snijeg nije pao, zemlja je ostala hladna, tisina je tek mrmljala, magla je nestala. nisi se vratio. ja sam isto otisla. zvale su me daljine. zvale su me pucine. zvalo me prostranstvo. trazila me sloboda. i gle cijelo vrijeme si me tamo cekao.

Ali koja je od njih bila kralj? (Tisina stabla su na slici dolje)

Oci me peku Svaka misao para mi utrobu Ponovno puzim tlom I bicuje me tisina Dok sam zedna tvojih rijeci...

biser jedan spusta se niz crveni obraz moje ljubavi i ne spava, ne sanja samo dise za tvojim zagrljajem cezne za tvojim poljubcem dok nesanica plete mrezu iz dana u dan tisina prode pored mene kao duh snova koje sanjati bez tebe ne mogu i stisnem se uz miris tvojih zagrljaja na svom jastuku i drhtim, drhtim od ljubavi koju skupljala sam za tvoje oci, za svijetlo mojih misli i zivot mojeg zivota ne ne neka pati, neka pati srce ovo sto za tebe tuce neka cezne ova dusa neka zudi ovo tijelo za tobom ja pustit cu samo tebe u odaje svoje samo tebe nosit cu samo tebi saputat cu samo tebe voljet cu

Negdje oko deset i trideset tisina u dvorani je otkrivala umor i san mladih hodocasnika.

Desno, dolje, lijevo, naprijed... otvara svemire nove... poslije ostaje tisina i kapi kise na dlanovima i licu... sve to a tek je osam i pol...

@OZ, @patuljcice BRAVOOOOOOOOOOOOOO mi smo svi bogovi ali jos uvije djeca radi se o evoluciji svijesti a ne evoluciji majmuna ali mnogi religiozni dogmatici ne shvacaju da nikakve slicice i ritualni obredi ne vode do boga vec samo mir, tisina i prijateljski razgovor sa bogom koji je oduvijek u nama

Praznina... bas interesantan " osecaj ", ne znam kako da ga oslovim kada je tako neuhvatljiv, neopisiv... svejedno mi je... misli prolaze, ali ovaj put me ne doticu... situacije se desavajau, ali ja sam po strani... svedocim..... neverovatno...... dogadja se...... kako to samo tako odjednom bez najave..... bez truda.... bez ikakvog razloga... i sve je tu... imala sam predstavu o tome, ali sad kada mi se to desava uopste tome ne slici, a znam da jeste...... sigurna sam..... srecna bez nekog posebnog razloga.... obitavajuci u tisini...... zaista se vise ne pitam..... iskreno...... a i ne trazim odgovore...... sama sam, ali nije mi tesko..... ako pozelim da budem dualnost, jesam, nije ni to problem, nista zapravo nije problem, sve jeste i sve je prolaznog karaktera... ne ocekujem... desava se... dobro; lose; tuga; sreca; bes; radost; harmonija.... i sve prolazi... jedino sto ostaje je srediste, nasa prava priroda ono sto jesmo... znam... to je... da li sam naprosto nista, ili uzimam da delam nesto nebitno, to je karma, treba odraditi, izabrati najbolje resenje, ako sam u meditaciji jesam, nicim izazvanoj, samoj nadosloj od sebe... spontanost... iskrenost iz sustine bica... vratiti se sebi, sad znam sta to znaci..... placem... suze same teku nicim izazvane... samskare se oslabadjaju... dobra... losa karma... sve tece... prolazi.... nebitno.... ja sam, jer naprosto dualnost sam samim svojim postajanjem.... nisam...... u meditaciji sam... zapravo meditacija sam... svesna.. svega.. uma... sebe..... nistavila...... ali, sve ako dodje samo od sebe... nema zurbe........ tisina........... sama....... i na kraju... potpunost... naizmenicnost.... prouzrokovana nedostatkom celovitosti... tada, Ti si tu... srodna dusa... karika koja nedostaje........ ljubav........ volim, zaboravljam na sebe, a zatim svako svojim putem...... kojim se redje ide.......... volim vas....:)

ESENCIJU koja i jeste preduvjet MANIFESTACIJE. (TISINA KAO PREDUVJET STVARAJUCE RIJECI)

drugo jutro smo oko 7.30 krenuli prema lubenovcu. za razliku od subote, u nedjelju je osvanuo prekrasan suncan dan. dosta dugo smo se probijali. cim se prijedje prijevoj alan kolicina snijega se bitno povecava. ima ga oko 1 m. neke putokaze je trebalo otkopati. bez skija bi islo tesko... na lubenovcu smo popili caj i pojeli juhu. zimska soba je otvorena. drva ima dovoljno. nema svijeca. slikanje, ljencarenje, suncanje, tisina. vrhovi u suncu.

' U srpnju ove godine UN Vijeće za ljudska prava najavilo je istragu po pitanju ilegalnih nasilja, no, Izrael je odgovorio kako neće dopustiti UN dužnosnicima ulazak u naselja. ' - pa nije li zbog istog razloga pokrenut napad na Irak jer Saddam nije dozvolio pristup promatracima.... a takodjer ' zapadni ' prokletnici zagovaraju napad na iran koji je prihvatio nadzor UNovih inspektora u nuklearna postrojenja, odnosno, omogucio provjeru rade li na vojnom ili civilnom nuklearnom razvoju... i svejedno nije dovoljno jer se civilno ' lako moze pretvoriti u vojno '... a isto tako izrael nikada nije dopustio nazdor i provjeru svojega nuklearnog arsenala koji nikada nije niti sluzbeno priznat da postoji, a o izraelu se konstantno prica kao o nuklearnoj vojnoj sili sa preko 400 nuklearnih bojnih glava spremnih za montiranje na balisticke projektile.... kakvo odvratno dvolicno i nepravedno ponasanje ' zapadnog svijeta '.... fuj... tako je i sjeverna koreja godinama bila proglasavana ' osovinom zla ' i prijetnjom sve do trenutka kada nisu testirali prvu atomsku bombu, od tada ' mir i tisina ' - vise ih se konstantno ne proziva i medijski napada na tom nivou jer su ako ne adekvatno raspolozeni odgovoriti u kolicinskom smislu, voljom sigurno jesu;)... daj Boze da Iran cim prije izgradi nuklearne elektrane kako bi mogli naqjneophodniju elektricnu energiju proizzvoditi u nuklearkama, cime bi si znatno smanjili koristenje nafte i plina, kojega bi onda pak imali puno vece mogucnosti izvoziti, a drago bi mi bilo da se u jutro probudim i procitam kako su uspjesno testirali i atomsku bombu, pa da ih konacno puste na miru.... prikaži cijeli komentar

Glas se mora pronijeti svuda, ako se dopusti da ovakvo zastrasivanje i postupanje s blogerima i novinarima u Hrvatskoj postane obicaj, mogla bi uskoro zavladati gluha tisina u kojoj ce se cuti samo glas jaceg, a ne onog tko govori istinu.

greske postoje definitivno na obje strane, jer su obje strane ipak samo ljudi i ti ljudi nesto rade i pritom grijese no, sto se uopce moze odgovoriti na pocetni post??? sto bi polivalent odgovorio da je admin ovdje na forumu?? uvijek je najlakse brundati, buniti se i kenjkati, a kad se pita za konkretne mjere, tada nastupi instant tisina i najcesce ispadne da bi oni najglasniji samo da je po njihovom, bez obzira sto to u kojem trenutku znacilo ne pricam bez veze pokusali smo vec nekoliko puta dobiti jasne odgovore i niti jednom nije uspjelo prema tome, dok se netko ne pojavi sa smislenim i konstruktivnom prijedlozima, meni nema druge do li smatrati ovakve upise spamom

Bilo je vreme kada je tisina bila zvucnija od reci...

A tisina, tisina sada samo cuti, kao da ceka da odigra svoj poslednji valcer...

.... proso sam kraj baze ulazim u sumarak s desne strane mi je od potoka jarak sve je oko mene mracno i to mi je strasno pogledam na sat ono dvanest sati tacno nesto iza mene susnu ja stade ko pod rucnu pogledam iza sebe reko ko ga jebe nastavim dalje iza mene susti ko ludo od straha mi se vec uvuklo moje desno mudo ma reko to je ludo edo ti ne vjerujes u ove stvari sjetih se prica o prikazama sto pricaju stari okrenem se naglo totalna tisina nastavim hodat dalje iza mene cuje se zivina cuje se stampedo neki glas se dere edo sad si gotov trcim ko da u guzici imam motor od silnog straha poceo sam moliti Allaha Isusa i Krishnu od silnog straha u gace ja pisnu reko smiri se edo sve je to ba u tvojoj glavi pogledam desno vidim tam nesto je u travi to je sigurno ma reko sigurno neki pas kad se zacu glas kaze maajka eto nas tjesim se ko fol sigurno je alkohol sigurno kumova trava u svakoj koski mi strava reko sam sebi edo sve je ok sjeti se one knjige od one louis-e hay misli pozitivno evo tu je kraj sumarku zacu se glas kaze drugi put cemo ti jebat majku.

Cujem lomljenje stakla i tup udarac pa napokon tisina.

U Hvatskoj tisina radija i medija, i za H1 N1 kaj to se skriva? hiiiiiiiiiiiiiiii hiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii

30.12.2005. nihao tisina neka vlada na ovim valovima, je li vas to groznica subotnje veceri lovi ovijeh dana...? i sto si zelite, judi moji, kuda se krecete, cemu nadate? svijetle li te lampice od 20 kuna i tri za 10 jos uvijek radosnim sjajem?;) ja svoje lampice od ovog tjedna nosim u skolskoj torbi. i pernicu. i citanke dvije. i biljeznicu novu. i marendu pravu, djacku. sitnis za autobus. kabanicu. rezervne carape. i kartu svijeta, jer ko ce ga znat kuda svi ti putovi.... ovih dana pocinjem se osjecati kao haski, budjenje u zoru, toplu, uvaljanu snenost para svjezina novog dana, prvi koraci, kratki, nespretni, protezanje, kosti, dlake, nokti, dobro jutro, njusim zrak, otvaram krug, krecem tokom. svaki dan novi krug, veci, sigurniji, udaljeniji od logora, izgubim trag, pronadjem ga na slijedecoj cesti. u svakom grmu novi miris.. ostavljam svoj. i nista nije tesko, osjecam.. slobodu, od sebe.. sjecate se tih davnih ranoskolskih dana kada torba od stopedest kila nije bila preteska za igru uz put, cudjenje svakom listu, puljkanje na zemlji, ili u skolskom hodniku, male sitne velike izmisljene nepromisljene igre koje pune nezadrzivom, nepotisnutom, iskrenom, unamasadatektinjajucom energijom. da, da, skinuti tu torbu s ledja i zatrcati se negdje, bilogdje... ja sada svakog jutra poslije treninga, uglavnom trcecim korakom odlazim u skolu. pa eto, odlucila sam progovoriti tim doremifasola jezikom. uglavnom, idem na satove kineskog, ucim taiji mac i qigong na univerzitetu kineske tradicionalne medicine. zvuci super, ali ispod tog super stoji ona stara mudrost ja sumom, oni drugom, opa, drumom. jer mogu ja bit sto puta haski, mogu vuc saonice ko pravi vuk, junacki, srcano, mogu slobodna lutat okolo uceci od drveca i ptica, ali ne zavijam li kao drugi, ne mirisem li kao drugi, ostajem vani, nema vatrice uz koju u sumrak mogu ugrijati promrzle sape. da vratim to malo u ljudski, hhhh, kineski svijet,.. profesori na tom faksu, od kojih bih mogla mnogo nauciti i cuti, govore engleski koji ne probija koricu, nema vrenja, jer u svakom kineskom znaku stoji smisao koji je engleskom rijecniku neuhvatljiv. prijevod nije nemoguc, ali je supalj, saft i dalje ostaje skriven. jer kako nazvati nesto sto je nepoznato? novom rijecju?.. svijet je bio tako mlad te mnoge stvari bijahu bez imena i da bi ih se spomenulo, trebalo ih je pokazati prstom... da. a ja bih naravno ono ispod korice, svidja mi se to novo i neimenovano, pa onako proceprkat malo noktom, vidjet sta se to skriva unutra, uturit cijelu ruku, uvaljat se u to s gustom, ko jezurka u lisce. zato se svakoga dana iznova ubacujem u njihov copor, njusim se s njima, guzvam ko velika, pljujem kad mi zagusti, a ni licko-senjske mi nisu strane,.. i hodam s njima, do jednog visokog brda gdje zajedno cekamo mjesec-starinu i zavijamo i zavijamo i zaviiijaamoo liii.. uuuuciimmm....... mmm.. uu.. iii... kkkkkkksoeijgbhfd i jedan nezgrapni kinesko-engleski prijevod neprevodljivog kinesko-kineskog poete, ostavljam vam za kraj, a ujedno i pocetak novog ciklusa, sretna nova, o judi moji

Kad se sva svjetla pogase i tisina zavlada.

I ] - Odavde do zbilje Nista vremena Kad tisina postaje Sve glasnija Ne stavljaj mi rijeci Koje nikad nisu bile moje Ako sam u krivu Sta je istina