Stari slavenski je imao više samoglasnika od današnjih slavenskih jezika pa su se samoglasnici u određenim riječima u različitim jezicima pa i u različitim narječjima istog razvijali različito (buća-boća, muž-mož, muški-moški, ruža-roža, put-pot, sunce-sonce, sol-sul, luka-loka, subota-sobota...) (u > o).