Da bi pojačao dojam ozbiljnosti svojih riječi, Samuel im nakraju govori da će njihovo opredjeljenje za kralja biti nepovratno: »I kad jednoga dana budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas neće uslišati u onaj dan« (8, 18) Nakon što te riječi nisu urodile plodom, već je narod ostao uporan u svome traženju kralja, Samuel se još jednom u molitvi savjetuje s Jahvom, na što dobiva jasan i odlučan odgovor: »Poslušaj njihovu želju i postavi im kralja« (8, 22) Pišući poslije babilonskog sužanjstva i s prethodnim negativnim iskustvima s vladavinom većine kraljeva, pisac Prve knjige o Samuelu poručuje narodu da je sam kriv što je želio kraljeve koji su nakraju prouzročili nesreću naroda.