sluzbeni iskaz Viktora I. svetoj inkviziciji " Likovi u mojoj satiri su nastajali dugotrajnim prirodnim putem, nesto malo po Duhu svetome, umjetnom oplodnjom nista, iako bila je jedna dobra plavusa i ja da cu za lim.... ok, ali rekli ste detaljno.Da, nisu svi bili odmah tu, neki su se nesretnici pojavili, ali to Boze tebe, em ludo, em sklono retardu, to sam s uzitkom abortirao, koliko sam mogao, ne znam ni sam koliko puta, spontanlukom, to je liter... kako mislite beknuo sam abice???

Prmea Higinu [ 5 ], Eratosten piše da su u Gigantomahiji satiri i sileni došli jašući na magarcima koji su se uplašili stravičnih neprijatelja i glasno njakali, što je uplašilo Gigante koji su pobjegli.

U zamjenu za scensku poeziju osobita ugođaja, gorak crni humor, za izbrisanu emotivnost i izgubljenu intimu građanskoga salona koji razara sam sebe i oslobađa duh pobune i ljubavi sa slutnjom tragedije, dobili smo eklektički hladan krasopis uz visoko estetiziranu geometrijsku preciznost (scenografiju potpisuju Numen Nina Roberta) ogledno uređena i osvijetljena prostranstva, proširena projekcijama iz izvanjskoga svijeta punim aluzija, pa u drugom dijelu večeri sužena za bračnu svađu na zahodskim školjkama, visoko stiliziran, skladno uvježban scenski pokret (koreografija Tamare Curić i Larise Lipovac), besprijekornu igru glumačkog ansambla s ponekom vrlo dojmljivom kreacijom, no koja kao da dolazi iz neke druge drame (izvrsni Goran Čubrilo kao General bliži je aktualnoj satiri nego Vitracu, uvijek pouzdana Katarina Bistrović-Darvaš kao Emilie dolazi iz najozbiljnije shvaćene građanske drame), da bi se kroz sve zamke ove nadasve zahtjevne predstave, poštujući namjere režije kao i suigru s glumcima do samog izvora Vitracove drame snažnom intuicijom i maštom probila jedino Jadranka Đokić u ulozi djevojčice Ester, djeteta koje ne želi odrasti jer zajedno s devetogodišnjim Victorom (Toni Gojanović) sluti u kakvu bi svijetu morali živjeti.

Za muški dio znamo da nije bio ljudski, nego su ga sačinjavali satiri.

Satiri oblikuju svojevrsnu rasu o kojoj je već od prvoga literarnog spominjanja koje nam je dostupno u jednom fragmentu iz heziodskoga Kataloga žena moralni sud jasno negativan:« rasa lijenih satira koji nisu ni za kakvu uporabu ».

Satiri su zapravo hibridna bića; njihovoj ljudskoj slici stalno su pridodavali rep i konjske uši, pokadšto su uprizoreni čak s kopitima i posve dlakavim tijelom.

Nastavak životinjske naravi, koja obilježuje tijelo satira, može se naći u odnosu što ga satiri imaju sa životinjama.

U opreci spram ljudi, satiri se ne zadovoljavaju time da životinje love ili ih pak pripitomljuju; pokadšto se događa da ih naprave partnerima u igri, u plesu ili u ljubavnom odnosu čak uloge zamjenjuju s njima.

Životinje bivaju ljudske, satiri bivaju životinjski, granica između ljudi i životinja se briše.

Na posljetku ih odijelo, kojega povremeno nose neki satiri, antropomorfozira, mogli bismo čak reći pretvara ih u ljude srednje klase.

Unatoč tomu, u kronologijskom su nizu toga ciklusa uprizorenja, satiri u ogrtačima odjeveni na primjeren način i jer HIMATION prikriva njihov konjski rep, napuštaju uobičajeno ritanje i letenje.

U nekim su slučajevima satiri goli, međutim obučeni.

Satiri se neprestano kreću, kao da bi bili nesposobni nadzirati svoje tijelo.

Najljepši pas na izložbi Na prestižnoj izložbi pasa Mayflower filmska ekipa dokumentira uzbuđenje i napetosti ekscentričnih sudionika u ovoj urnebesnoj satiri.

Premda se mjestimice utječe satiri, a katkada daje oduška i karikaturi, pa čak i autoironiji (primjerice djevojčica u usputnoj zalogajnici prozre Bree kao prerušeno muško), Tuckerova Transamerika ipak nije onoliko subverzivna koliko se očekuje od njezina žanrovskog atributa i transseksualnih premisa.

Tako u knjizi nalazimo sonete, pri č e za djecu u stihu, igrokaze, satiri č no-autobiografsku poeziju, esejisti č ku prozu, pjesme u prozi, basne u stihu, aforizme, ali i prijevode bugarskih pjesnika.

U zdravom tijelu zdravi duh. Ova se izreka obično tumači kao uputa za sretan život: ako je tijelo zdravo, i duh će biti zdrav. Ali Juvenal, koji ju je prvi formulirao, imao je u svojoj desetoj satiri na umu nešto drugo.

Kad Stephen Colbert kaže I am America (And So Can You) uzimam zdravo za gotovo da se radi o vrhunskoj satiri, a Sandru Križanec bih trebao ozbiljno shvaćati?

Osim u groteski i - kako je danas nazivaju - priči strave (on ju je zvao arabeska, ali se to dvoje kadšto preklapa), priči logičke dedukcije te u kraćim proznim formama koje izlaze iz ovih označnica pa se podvode pod subžanrovsku varia (parabola, filozofijski dijalog...), Poe se okušao i u satiri.

Djelo je zamislio u 12 knjiga ali je stigao napisati tek 4. Kreirajući lik Švejka stvorio je portret malog čovje - ka zahvaćenog vihorom rata velikih sila koji pojave i događaje oko sebe podvrgava snaž - nom, već odavna " švejkovskom " humoru, satiri i ironiji kojima prokazuje sve negativnosti društva i besmisao rata.

Satiri č ni komad koji govori o pakistanskoj stvarnosti podigao je na noge radikale, ali su uzvratili oni liberalniji, a cijela je pri č a na kraju koristila kazalištu, koje se uspjelo izboriti ne samo za svoju slobodu nego i za pravo na demokraciju.

Iz teksta je doista vidljivo da je u satiri akcent na potpredsjedniku tadašnje Vlade Republike Hrvatske Slavku Liniæu, a ne na njegovoj supruzi, kazala je u obrazloženju presude sutkinja Vedrana Barbaliæ Biasiol

Pet godina kasnije, u još ambicioznijem filmu, igrano-animiranoj fantastičnoj satiri The Congress, slobodnoj adaptaciji SF romana The Futurological Congress kultnog Stanislawa Lema, izraelski auteur preispituje jedan mogući, ostvarivi futur koji se i njega tiče kao filmaša.

»Službeno« su nas nasmijavala i Zločesta djeca, pa Gitak TV, a najbliže punokrvnoj političkoj satiri dosad je došao News Bar.

- Zagreb: Profil multimedija, 2010. - 311 str.; 20 cm. - (Biblioteka Profil proza) U ovoj književnoj satiri autor proziva sve koji nešto znače u današnjem talijanskom društvu.

Vesna Parun devedesetih se okrenula satiri i između ostalog izdala zbirku pjesama Džepni kurcomlatić iz koje je Denis pročitao nekoliko stihova.

Dionice em smo Hrvati služe ismijavanju aktualija, i same bi za sebe sličile laganoj malograđanskoj satiri, no u usporedbi s nemoći i crnilom što izbijaju kroz narkomansku zbilju prosječne obitelji one funkcioniraju kao autorov obračun s njima, pa i igranje na prvu loptu tipizacije dobiva smisao.

Ne radi se o satiri veæ smišljenom tekstu.

Osim toga naziv poema može upu ć ivati na osobni, lirski, angažman pripovjednoga Ja, koje se najjasnije i najeksplicitnije o č ituje u tzv. lirskim digresijama. (U nas se prou č avanjem odnosa lirskih digresija i groteskno-satiri č noga aspekta romana bavio Aleksandar Flaker.) Nadalje, Mrtve duše aktiviraju elemente pikarskoga romana, putopisa, romana karaktera te romana svakodnevice (bytovoj roman).

SATIRI Satira pleše po tankom rubu dobre zabave i prekoračenja dobroga ukusa koje može završiti u povredi BIG BROTHERU Uvlačenje gledatelja u svijet drugih može biti želja medija da budu supstitucija za stvarni život, gotovo neka vrsta sekularne religije MEDIJIMA Stječe se dojam da je i medijska scena pod utjecajem starih komunističkih indoktrinacija, koje su se prebrzo transformirale u neoliberalističke i koje u Crkvi radije gledaju natražnjaštvo i inkompetenciju nego sugovornika i partnera