Ovoga su puta, kao u nekoj mračnoj groteski, stradali pripadnici vatrogasne, a ne koje nacionalne zajednice, ali motiv je uvijek isti, i pravda je svaki put jednako daleko.

Osim u groteski i - kako je danas nazivaju - priči strave (on ju je zvao arabeska, ali se to dvoje kadšto preklapa), priči logičke dedukcije te u kraćim proznim formama koje izlaze iz ovih označnica pa se podvode pod subžanrovsku varia (parabola, filozofijski dijalog...), Poe se okušao i u satiri.

Pripadnik francuske " šestorice " skupine skladatelja zajedničkih ideja i glazbenoga programa, provodi u vlastitim skladbama sintezu romanskoga i germanskoga naslijeđa, ponekad je sklon groteski i humoru.

Nacionalov kolumnist nije samo razobličavao društvene pojave i događaje koji ga tište nego je otkrio i svoj intimni svijet i stavove Stvarnost je fantastičnija i crnja od moje proze Taj srednjoškolski profesor hrvatskoga jedan je od najčitanijih pisaca mlađe generacije, koji je publiku privukao svojom sklonošću groteski i crnom humoru.

To je dovodilo do groteski poput one da je slovački filolog Šafařik u djelu« Geschichte des serbischen Schrifttums », 1865. godine, za hrvatske protestantske pisce Stjepana Konzula Istranina i Antuna Dalmatina, koji se izrijekom zovu Hrvatima i jezik hrvatskim, piše da su« Srbi »koji pišu« srpskim »; tako i Rafaela Levakovića proglašava Srbinom - iako kaže da se ovaj sam zvao Hrvatom.

Ako prvi dio ide prema groteski drugi dio, rad Martine Nevistić, (moj naslov Djeca cvijeća) je pastoralan, u lepršavim haljinicama, naizgled posve neobavezan, u prostornim rješenjima, susretima, slobodi kretanja.

Groteski? Konceptu?) te kostimi Mári Benedek, čija je sveprisutna magenta posve usklađena sa sponzorskim udjelom upravo tom bojom brendirane telekomunikacijske korporacije. (Možda je zato neiskorištenom ostao topos korporativnosti crkve i vojske koji nekom ozbiljnom predstavniku redateljskog teatra sigurno ne bi promaknuo.) Izgubljen glazbeno-dramaturški kontrast Režija, dakle, nije uspjela uspostaviti komunikaciju s gledateljima čak je i tradicionalno (pre) pristojna zagrebačka publika zdušno izviždala redatelja, što je presedan kakvog se ne pamti.

U cijeloj toj groteski postoje i neke znakovite nijanse.

Ali tu užasu i groteski nije kraj.

Rođen u malom selu na slabo napučenu Novom Zelandu, Jackson je odrastao uz 8 - milimetarsku kamericu, snimajući kratke filmove koji su mu nadoknađivali sve čega u svakodnevici nije bilo: kad je ponešto odrastao, s grupom se prijatelja upustio u četverogodišnju odiseju stvaranja filma Loš ukus, završena 1987. Riječ je o neobuzdanoj groteski, nominalno posvećenoj invaziji nekakvih četvrtih bića koja žele pojesti sve stanovnike gradića.

Tome su primjereni i scenografija Nenada Brkića (obična dnevna soba s otvorenim vratima terase koja gleda na park), a i kostimi Marine Vukasović-Medenica, što u potpunosti ostvaruju autorovu težnju da mu komad krene iz običnosti svakodnevice prema apsurdu i groteski tvoreći tako fantastični svijet koji će na neobičan način iskazati dublju istinu o suvremenom društvu.

Takva organizacija scenskog prostora i postavljanje likova u njemu dodatno potenciraju odmak od filmskog realizma prema kazališnoj groteski punoj crnog humora koji izaziva smijeh gledatelja, a istodobno nenametljivo i precizno ukazuje na glavne crte karaktera svakog pojedinog lika (pri čemu je) velika vrijednost i teksta i režije to što ti jurišnici netolerancije nisu isključivo negativci nego svatko od njih ima i svoju tužnu povijest zbog koje se može razumjeti, iako ne i opravdati njihove postupke.

Ti likovi počinju iz gotovo realističnih svakodnevnih situacija da bi postupno kretali prema groteski i prenaglašenosti.

Zamišljam ovu Zemlju, svemir koliki je, prostor je groteski, neizmjerljivi., i pretpostavljam kako je Ahiret još kudikamo veći.

Jedina osoba koja pokazuje životni optimizam u toj groteski je ciganka.

Radili se o groteski, humoreski ili političkoj poruci ostalo je nejasno.

Bronte, unosi u konvencionalne priče i žanrovske obrasce elemente nadrealističke simbolike, kao i nagnuća fantastici, crnom humoru i groteski te kritiku buržoaskoga mentaliteta i klerikalizma.

Ovaj njegov najnoviji film na zanimljiv način govori o problemima današnje Mađarske (naslov je očigledno ironičan) putem sudbina dviju susjednih obitelji, u kojima se snovi roditelja (u kasnim četrdesetim godinama) o boljem životu u novom društvenom sustavu ruše u katastrofalnim posljedicama naoko svakodnevnih događaja, dok njihova djeca na pragu odrasloga doba također ne uspijevaju naći mjesto u društvu, što sve vodi prema tragičnoj groteski.

Usprkos karnevalesknoj sceni s patuljcima zabavljačima koja potvrđuje autorove sklonosti prema motivu igre, pa i groteski, filmom dominira izrazito ozbiljan ton.

Događaji u Društvu samo su još jedan dokaz duboke utemeljenosti Brešanovih sjajnih groteski u manje sjajnu i tugaljivu hrvatsku stvarnost.

Ovdje je špijunska avantura izgubila borbenost, a zločinačka intriga rastapa se u komediji i groteski.

Kamovljev prozni opus obasiže dva romana, od kojih jedan nedovršen (Historijat jednog članka), knjigu lakrdija odnosno duševnih groteski, sedam pripovijedaka (dvije su, Skepsa i Šmrčanska trilogija izgubljene, čini se nepovratno), devet dramskih tekstova (od kojih također dva izgubljena: Lakrdija naše dobi i Ah, žene, žene), te pedesetak feljtona, kritičkih članaka, ogleda i putopisa, čemu valja dodati i značajan dio korespondencije.

Zar se nismo u to uvjerili u onoj groteski od košarkaške predstave prikazane u četvrtak u Euroligi, u danu kad su igrali (igrali?) Cibona i Fenerbahče?

I zato ja ponavljam: najveća je groteska svijeta koji opisuju naši književnici činjenica da ne govore no njegovoj najvećoj groteski, a to je odnos njih i njihovog poslodavca: bave se društvenom satirom u društvu u kojem je samo jedno ime nedopušteno izgovoriti: ime koje je po svemu prvi predmet te satire, već samim time jer ono dodjeljuje nagradu za društvenu satiru

U furioznom tempu nastupa koje uključuje predavanje prepuno digresija i zorni prikaz putem interaktivne animacije, Roca proizvodi pravi kaos koji je mjestimice vrlo duhovit i pogotovo na početku zabavan u groteski crteža i ilustracija (vizualne asocijacije idu od stripa Koko Bil do Dalíjevih slika), ali s vremenom postaje zamoran u svojoj opsjednutosti temom koja se vizualizira u sve bizarnijim animacijama, i zapravo više nikom nije ništa jasno, pogotovo što je to: Protomembrana kao tema predavanja.

Na primjer, pjesma Kad biste znali što ja znam (If You Could See Her With My Eyes), u kojem je glavno lice gorila, isprva djeluje kao jedna od kabaretskih groteski pa ju ne treba shvaćati ozbiljno.

Takvi koncepti često se nalaze baš u onim tekstovima koji su oporbeni, koji su avangardni, koji su subverzivni, tamo gdje nam se čini da se radi o groteski, da se radi o tekstu koji podriva cijeli sustav.

U fantastičnoj groteski Kazališta Konj (režija Jan Zakonjšek, igraju Brane Vižintin, Boštjan Sever, Asja Ross) svakim se dijelom predstave prenose duh Jarryjevog poznatog komada.

Kad svemu navedenom pribrojimo i činjenicu da svršetak predstave nalikuje na svršetak prošlosezonske Filumene Marturano (glasna glazba i razuzdani ples), te da mnoga režijska rješenja, koja odaju Markovićevu sklonost parodiji, groteski i fizičkom teatru u kojem, uz riječ, veliku važnost imaju i pjevane i plesne dionice, nisu zaživjela kao promišljeno iščitavanje teksta, nego uglavnom kao uvriježen autorski rukopis redatelja neovisan o tekstu koji postavlja, možemo zaključiti da Marković Galebom nije imao ili nije znao što reći.

U pedesetominutnoj predstavi furioznog tempa koja izvođačima i publici ne dopušta nimalo predaha, Frljić je likove obilkovao karikaturalno i na najboljem putu ka groteski.