Na parkiralistu ispred stadiona grupe ljudi dofurale satore, rostilj i telku i gledaju prijenos na telki.

evo napokon i to cu napisat.. naime vratila san se ja prije tjedan dana al mi je bila tlaka.... i eto... di da pocnen.. probudili smo se u petak rano, rano... oko 5 uri i nasli se u 5 ipo da stignemo na kombi u 6.... i tako dosli mi i mislimo ka put ce biti dug i ugodan kad ono na nase zaprepastenje kombi za 15 ljudi a nas 18..... i jos k svemu tome kad promislite da je svako od nas ima ogromni ranac i rusake, a i to je tribalo strpat unutra... uf, uf... i tako putovali smo bice kojih 8,9 sati do pule, pa onda jos brodicen pola saa do odredista tocnije otoka verude.... i kad smo napokon dosli lipo smo se smistili, digli svoje satore... sili, odmirili se malo... i onda na olimpijski dio natjecanja... tocnije. dizanje satora, cvorovi, morze, signalizacija, pucanje iz zracne puske.. i mislin da je to, to... posli vecera, sastanak voda ekipa... pa dragi nam KZP (tocnije PUV-program uz vatru)... hehe.. i posli odlazak na neku plazu.. i zabava do ranojutarnjih sati..... zatim subota.... budenje u 5 uri ujutro opet.. i to krvnicko budenje.. stanu kraj tvog satora i zvizde dok ne izades a jedan na razglas pizdi nesto.. koje zivotinje.... zatim odlazak u pulu negdi na vrh i pocetak staze.. inace staza je trajala 10 sati i imala otrprilike 20 km... imali smo startni broj 11 pa smo zadnji krenili.. i tako uspjesno nademo 1. i 2. kontrolnu stanicu (koje je inace najteze nac) i izgubimo se na putu do trece.. 3. nismo nikako uspili nac pa smo isli trazit cetvrtu... uf... i to smo trazili dobrih uru vrimena.. prisli cilu pulu uzduz i poprijeko... i nikako... znaci dok smo to trazili samo da napomenen prisli smo mozda i duplo vise km nego sta je cila staza.. i tako jadni iscrpljeni i iznemogli odustamo i odemo u grad na 7. ks.. samo da se avimo da smo odustali i ka da nas diskvalificiraju..... i vratimo se na otok zajebajemo se cili dan u nadi da vise nista nemoramo radit kad ono vijest da nijedna ekipa nije presla cilu stazu i da niko nije diskvalificiran nego za stazu dobijamo 0 i za sve na kontrolnin stanicala koje smo priskocili (3., 4., 5., 6., i cilj.) tj skica dijela puta, kroki, minsko polje, testovi neki i tako... i onda utorak opet zabava do kaaasno u noc.... srida budenje u 7... paljenje vatre, cipanje drva, povlacenje konopa, i to... i eto bili smo najbolji u dizanju satora.. pa bar nesto....... nakon svega toga zatvaranje kupa uljanik 2006. i opet u pulu u nas mali kombi... e da zaboravih rec, 7. smo.... put doma je bija vrlo dug i naporan,... vozili smo se masu.. i stali par puta po uru ipo.. hehe.. da vozac odspava... kuci smo dosli u 2 ujutro sretni, zivi i kolko tolko zdravi.... the end..

Sta su mislili oni koji su zemlju prodali - da ce on sve ostavit netaknuto i da ce mariborske pope dovodit na litovanje pod satore.

Pa i za satore bi mora raskrcit i potaracat borove, napravit ceste, uredit plazu i njen pristup.

I tirala san ih da srede satore

Jucer smo oko 2 skupili satore iako je padala kisa.

Trpamo mi satore a vice Dora: " Ajme, mokri su, ajme, ubice nas Dena... " Jadna dica i ovako daleko imaju straja od njega.

Slovenci su stavili satore, a sad su bez ikakve dozvole napravili veilke zgrade.

Ja kazem da sta ce mu ako ne kuhamo, a on ce mi na to, za ugodjaj - Ajde da vam ne pisem sta san mu odgovorila ali zvucaslo je ka " Je.. me se za ugodjaj " dok dizemo satore po vlazi i dok pokusavamo sta postenije rasporedit dicu Svi bi oni na gomilu a ne ide.: -) Rudak se cak pozvao na maminu dozvolu da spava s curama; -) Raspored je gotov, neki su zadovoljniji a neki malo manje.

virujem ja tebi teode da oni znaju.. znali su uzet stanove i poslat cile gradove u satore.. znali su i od istih tih uzet novce da se saniraju odabrane banke ostale se nisu sanirale.. propale su kupljene su novcima poreznih obveznika, od strane saniranih banaka znamo i ja i ti koliko je tu moci, a koliko igre po pravilima, i znamo da ista ekipa nije zasluzila samo da joj se uzme, zasluzila je lomacu

Velike kuce nazivam odnovnim skolama dok robinzoni nisu imali ni gace ni satore ni struje.. mogao je svak svakog dohvatiti pa mu dokazi da je peder ili lezba?

28.7. oko 9 sati " Budenjeeeeee " poziv na pokret odjekuje logorskim krugom. netko pobjedonosno lupka na vrata satora. " ustajanje ", govori dodo zamotan u zutu kabanicu. otvaramo oci. trljamo ih da prasko pospanko ispadne iz njih. " pranje zubi. dorucak. pozurite " govori lada. " iva, dora, na probu za ceremoniju zastava. odmah " vice hrvoje. nas dvije navlacimo gojzerice, zakopcavamo kabanice. cetkice za zube bacamo u satore. nista od dorucka danas. zurimo se. zapravo neznamo gdje idemo. gubimo se u mnostvu logorskih krugova. na koncu, napokon dolazimo na pravo mjesto. neki podeblji covijek s losim naglaskom cita drzave. zakasnile smo, no nema veze. dobivamo upute i proba pocinje. kisa idalje neumorno pada. satori, nasi satori. suha odjeca. napokon ostali podizu kapiju, jarbol, grade ogradicu.

Osim jakog sounda, pojacanog sa SCENA agencijom iz Zagreba, friskog zraka, sunca i zvijezda, tu ce se naci i jaki CREW Pizzerie MRAK sa sankom i rostiljem, dakle zednih i gladnih nece biti, a mjesta ne nedostaje niti za satore odnosno RAVE KAMP koji ce se sigurno postaviti na istoj, a ne sumnjamo i po okolnim livadama....

Imalo se guzve s parkiranjem automobila, rostilji na sve strane, neki su dovukli dan ranije i satore.

Uzeli smo satore, vrece za spavanje i ostalu opremu (ukljucujuci i novozelandsku teletinu) i odmaglili na sjever.

Zgurajte ih gore prema turskoj granici, pa nek se Erdoan brine za njih, nek im satore podize u Turskoj.

eh eh malo ću se osvrnit na ovaj zadnji vikend slobode pred ovo strjeljanje ispitivanjima i kontrolnima po povratku u skolsku klupu... išlii smo na bivak (za one neinformirane-izlet) na kozjak... našem dragom ciki je prnilo da bi se do gore mogli dogegat pješke, pa smo ono fullyloaded u subotu oko četri popdne krenili put solina... malo su nas ka blido gledali dok smo onako natrpani svim i svacim (loncima, vrećama.karimatima, šatorima, rancima) šetali ulicama al ' mi smo samo ponosno nastavljali tješeći se da nas gledaju onako s divljenjem... =) do solina nan je tribalo skoro uru vrimena prelose... dođsmo u solin kad ono okrene neka oćuneću kiša..... ma baš krasno... ali voli nas " onaj šta to od gore vidi sve ", pa je ubrzo ponovo zasjalo sunce.. =) krenili mi tako dalje... ciki palo na pamet da bi ovaj bivak moga bit svojevrsna priprema za natjecanje pa smo morali švrljat onaj prokleti dnevnik puta... al ' dobro... nakon par konzultacija, i nekog kozjeg puta koji nas je vodia kroz neke vinograde, maslinike i vrtove koji vonjaju al ' ono baš kvalitetno... (pa ja neznam šta ti ljudi sade) došli smo u mjeso sv. Kajo... tamo smo se već umorni zaustavili isprid nekog socijala dućana a ciko je obnovia malo zalihe hrane... neka mularija zeljna nekih događanja i nečeg novog-znate kako je po tim mjestašcima-počeli su recitirat himnu sih-a.. kazem recitirat jer se ono sta su oni izvodili nikako nemoze nazvat pjevanjem... =)... koja kapulica, par paketića pelata, manistra... i mozemo krenit dalje... uzbrdo na nasu veeliku zalost... još par konzultacija koje su nas uputile gore prema onim šumama... čeka nas je onako pošten uspon.. pa nas je vođa puta oslobodia dnevnika.. joj.. baš je fancy... i tako smo već crknuti nastavili uspon... samo ću reć da smo se taaako otelili dok smo došli jer smo ka malo okruzili pa smo presli pola kozjaka onako sa svim onim stvarima na sebi.. i jos uzbrdo... došli smo na putalj kraj planinarskog doma u deset... neću ni govorit kako smo se umorili.. nakon pređenih 25 km na koje nismo bili psihički pripremljeni... =) kasno smo došli pa je ono zakazano gradelavanje otpalo... samo smo pojeli sve sendvice koje smo imali i još se malo krpali za kruv jedni kod drugih... nakon " obilate " diner koju smo smazali za tren sto je i razumljivo nakon onog uspona... nakon svoje vegetarijanske vecerice tina je izmigoljila iz satora pa nan je odsvirala nest na gitari... u krpe (satore heh) smo se pokupili prilicno rano.. ponoć, jedan? lijepo divno krasno jutro na planini.. otvorili smo okice na nagovor cike i jer je pritia da će nan u sator ubacit kelu i njegovu druzicu (pasi).. a đubre jedno diga nas je po ure ranije... oprali smo one krmeljave oči... i zube aj, i onda se razbudili uz kavu ičaj i (ne zalin reklamirat kraš al ') domaćicu... kad smo se ono bar napola pošteno razbudili šime (načelnica) nas je natirala da ono u onom duhu pripreme za natjecanje koji san već spominjala idemo crtat skicu tamo dole sa onog vidika odakle se vidi pola dalmacije al ' dobro... kut je bija odreden na samo 37 stupnjeva pa i njie bilo toooliko strasno (sad pojedinci nemaju pojma o cemu pricam al ' nema veze).. i bas san ponosna kako san to napravila s obzirom da mi je prvi put i s obzirom na onaj kroki u lepoglavi.. heh... malo smo se ispržili na suncu dok smo to našvrljali al ' smo zato smazali one cikine specijalitete s gradela u roku keks.. je da su vedrana i tina malo počekale na svoje balancane i tikvice i gljive i svašta nešto vegetarijansko al ' oprošteno mu je... mali odmor pa onda spuštanje puno jednostavnijom stazom kojom smo se mogli i popet al ' zasto jednostavno kad moze kompplicirano.. cccc... ma sve je cool... i stigosmo smo na amotonazvat livadu di smo podigli zaklon.. opet neću puno komentirat jer je zemlja bila preblesava nismo uspili zabit ni jedan klin... pa se zaklon ozbiljno nakrivio al ' neka... bar znamo šemu kkako se radi... dakle... onda su se ciko i vedrana pokupili autom do splita (ka zbog kele)... linguze jedne... a mi obični smrtnici smo se zaputili do prve busne stanice, pa onda graskim vozilom do splita... i opet smo pljenili onim zbunjenim pogledima... i šarmirali konduktere pa nam nisu ni kartu pregledali... i napokon povratak u grad i civilizaciju i smog i buku i LJUDE i more i svasta nesto...... rastali smo se na solinskoj.. na zadnjoj stanici triestsedme... šmrc šmrc.. a ja se uputila svojoj kući i sobici slobodici di me na stolu čekala knjiga iz latinskog.. a ja ono zudjela da je otvorim i naucim svasta latinsko i sad prstim od znanja (jucer san cak dobila peticu i to ne jednu nego dvi) eto eto... skola je pocela i sad su svi u duhu ovih nacionalnih ispita od kojih me vec boli glava jer svi tako bruje o njima a do toga jos tjedan dana... malo ce mi zagorcat zivot al ' ne sekiram se ja... ovih dana zivim u nekom svom svijetu i bas mi je krasno pa mislim se zasto se i budit kad je sanjarenje puno bolje od ove surove stvarnosti.. =) ajde velika pusa svima... (slike cim ih nabavim)

Juce je grupa koja se najbolje osjecala pokusala odnijeti satore na Nido de condores.

Dok sam se ja dovukao do njih, oni su vec pokrili satore i nekoliko kartusa, a potom smo pokrili i kartuse koje sam i ja imao u ruksaku.

Odmah odlazimo u kamp Galeb, dizemo satore i na kupanac.

Znaci plan bi bio za one koji neznaju da si ponesu satore (Kaufland i sl. ima vec za cca 150 kn).

Ledina sa nepokosenom visokom travom, toboze cvrsti objekt a ono neka dascara otvorena niska i prljava, i tamo je kao bilo 20 mjesta. srica da je Borg odlucio ranije: vadimo satore za sve.

Inace, u bivsoj Jugi proizvodac takvih satora je bila Bosnasport koja i dan-danas takve satore proizvodi, i sigurno s njima imaju najvise iskustva.

Satore su ovdje koristili i dok smo mi imali zeljeznicu, mozda cak i prvi aerodrom...

Svi veci hoteli ce imati ramazanske satore za zajednicko objedovanje koji su dio zaljevske tradicije, a za one koji to ne mogu priustiti gradska uprava je podignula satore po gradu u kojima ce hrana biti besplatna.

Cijeli dan nije padala kisa, sve do nekad u noci pa smo po suncu postavili satore, malo cavrljali s Britancima iz Kew Gardens koji se bave orhidejama, pripremali se za sutra (punili epice s alkoholom, rezali etikete i ljepili ih), te smo vec oko 9 - 9.30 legli spavat

nije ni cudo ako ih jos drzite na zvizdanu i vodate po ovo i ono dva po dva ko pase a hm da imaju satore sigurno je 80 unutra a nakon o9noliko dana plutanja na suncu sad bi tribali jos bit i veseli i trpit sve bez pogovora.

Jamal i Holger su racunali utjecaj Mjeseca, Sunca, vjetra, algi, komaraca i napravili mali elaborat o tome gdje staviti satore.

Oni kojima se namece slicnost s moamerom koji u dzamahiriji tamani plemena i ljude nisu u pravu jer tile nikad nije sa sobom vukao satore i deve, he, he.

Obisli smo i velike satore koji su postavljeni u svakoj bazi nadomak PX i u kojima se odrzava bozicni sajam i prodaje fini domaci sir, domaca marmelada, suseno voce, vino, kicasti poljski porculan i jos kicastiji ruski suveniri, lijepi ceski kristal i francuski rucno tkani tepisi.