Na svečanosti je i kao prije 20 godina kada se na istom mjestu otvaralo kazalište zasvirala harfistica Branka Janjanin, a povodom proslave, otvorena je i izložba crteža i skica scenografkinje Dinke Jeričević koja je od samih početaka suradnica Male scene.

Puna Kazališno-koncertna dvorana bila je zadivljena onim što je na sceni izvelo 150 brodskih mališana uz pomoć svojih voditelja, redateljice Dubravke Zrnčić Kulenović, koreografa Branka Bankovića i scenografkinje Jelene Korenčić.

ZAGREB - Trogodišnji suradnički projekt Hrvatske, Francuske i Njemačke na području suvremenog plesa i teatra pokreta pod nazivom Triatlon počeo je u Zagrebu, radionicom japanske redateljice, scenografkinje i perfomerice Hiroko Tanahashi i njemačkog redatelja i voditelja International Post Theater Company Maxa Schumachera.

Pokušat ću (ako je to uopće moguće) potpuno zaboraviti Borisa Godunova s kojim je Zagrebačka opera prije četrdesetak godina postizala uspjehe po doslovce cijelome svijetu (Parizu, Holland festivalu, Berlinu, Napulju, Japanu), jer je usporedba sasvim nemoguća, i potpuno se usredotočiti na ovu njezinu realizaciju remek-djela Musorgskog, s tek malim prisjećanjima na nedavnu Hovanščinu, njezin bitno bolji scenski okvir istih realizatorica scenografkinje Dinke Jeričević i kostimografkinje Diane Kosec-Bourek, stilski primjerenije nastupe Tomislava Neralića i Ivice Šarića i razrađeniju kreaciju Zrinka Soča te bolji udio zbora.

U Velikoj dvorani Državnoga arhiva u Splitu, u nazočnosti velikog broja uglednika iz kulturnog, javnog i crkvenog života Splita, predstavljena je likovna monografija« Neda Messmer - Grisogono (1919. - 2006.), velike splitske slikarice, akademske keramičarke, kiparice, kazališne scenografkinje, pedagoginje i pjesnikinje.

U autorskom timu najdojmljiviji rad bio je onaj oblikovatelja svjetla Aleksandra Mondecara, koji je pridonosio stvaranju primjerena ugođaja, a svoj nenametljivi prinos predstavi dale su i scenografkinje Dinka Jeričević i Marta Crnobrnja te kostimografkinje Ika Škomrlj i Elvira Ulip.

Dva pristupa scenografkinje Vesne Režić nisu ponudila vizualnu senzaciju, geometrija i minimalizam prvog dijela bili su efektniji od klasike i nastavka.

Isti se ansambl nakon tridesetak laganih minuta našao u zadimljenoj krčmi koja se vještinom, maštovitošću i ekonomičnošću scenografkinje Dinke Jeričević, uz manipulaciju nekolicinom stolova, pretvarala u tamnicu, bar, trg, ulicu...

Takva likovna čistoća, koju možemo samo pozdraviti kao rijetkost kojom se domaće lutkarstvo obično ne zamara, nastala je iz suradnje dviju mladih ruskih učenica: redateljice Tamare Kučinović te scenografkinje i kreatorice lutaka Volhe Balashove; obje su, naime, netom diplomirale na Akademiji kazališne umjetnosti u St.

Redatelj Joško Juvančić u prvi je plan postavio upravo put spoznaje koji je, uz pomoć scenografkinje, kostimografkinje i autorice lutaka Vesne Balabanić, pretočio i na samoj scenu čiji centralni dio čini spoznajna stazica.

Uz svoj bogati kazališni opus kostimografkinje i scenografkinje, u nizu predstava stvarala je vizualni identitet kazališnih predstava, tako na primjer, u predstavi« Crveni kišobrani »i mnogim drugima.

U novoj sezoni, uoči božićnih blagdana, moći ćete, zajedno sa svojom obitelji, ponovno uživati u omiljenoj baletnoj bajci, ovaj put u novom ruhu scenografkinje i kostimografkinje Roberte Guidi di Bagno.

Studenti Akademije dramske umjetnosti tako će još jednom pokazati svoj rad publici, a ovoga puta im podršku pružaju scenografkinje Željka Glagolić i Iva Habus s Likovne akademije, kao i Marino Frankola, koji je nedavno završio ADU, te kostimografkinja Slavica Motušić, koja s autorskim timom na projektu radi već nekoliko mjeseci.

Ako netko misli da se maštovitost scenografkinje (Emmanuelle Favre) očituje u soboslikarskim ljestvama, a kostimografkinje (Carle Ricotti) u Fentonu s crvenom pionirskom maramom i Pistole s frizurom Jamesa Deana, vjerojatno je bio zadovoljan.

Sasvim je izvjesno da je svojevrsni nukleus komada (Gavella) pronađen u bedemima-kubusima scenografkinje Dubravke Lošić koji su odredili klaustrofobičnu atmosferu u gradu, na Klisu, obitelji i samostanu.

Time je (glas ne dolazi iz usta glumaca), opet, uništena ideja scenografkinje Dinke Jeričević i redatelja Krešimira Dolenčića da se glumci integriraju s publikom (pozornica je u srednjem dijelu bila produžena duboko u gledalište), da dolaze i odlaze iz svih smjerova, pa čak da se i ljube s gledateljima

Vizualni identitet predstave, rad scenografkinje Vesne Režić, kostimografkinje Danice Dedijer, kao i videorad Nenada Glavana, inzistiranjem na crno-bijelome kontrastu izvrsno grade sve snažniji osjećaj tjeskobe na pozornici s početka širok, taj isti prostor postaje klaustrofobičan: likovnim jezikom dana je poruka kako najveći kič nastaje odvajanjem srca i razuma.

Nakon izlaska iz zatvora, za Anu Magaš počinje novi život, bitka za sina, nalaženje stana i posla, govore redateljice i scenografkinje filma Ljiljana Šišmanović i Tihana Kopsa

Uz podršku scenografkinje Rosarie Ricci, koja je svakoj sobi dala poseban karakter, te oblikovatelja svjetla Predraga Potočnjaka, ostvareno je zanimljivo vizualno rješenje predstave.

U novu predstavu splitske Opere uloženo je mnogo mašte u scenskoj igri cijelog ansambla i u izgledu predstave, u suradnji scenografkinje Dinke Jeričević, kostimografkinje Ane Savić - ecan (osim loših Margaretinih kostima) i oblikovatelja svjetla i projekcija Denija Šesnića.

A prijestolja i nema, znao je to dobro redateljski istaknuti Ivan Leo Lemo uz izuzetnu pomoć scenografskog zahvata u prostor Teatra Bursa predimenzioniranim stolcem-prijestoljem scenografkinje Vesne Režić, zamrznuvši tako patologiju roditeljske smrtne igre pod Leonardovom Bogorodicom s djetetom, u čijem se zrcalu zrcali sva tragedija drame same.

Ovdje, međutim, nije riječ o zaigranom iživljavanju ukusa ili neukusa scenografkinje i kostimografkinje Roberte Guidi di Bagno, nego o logičnom segmentu cjelokupnog identiteta predstave.

Pod budnim okom redateljice Dubravke Zrnčić-Kulenović, koreografa Branka Bankovića i scenografkinje Jelene Korenčić, pod nadzorom ravnatelja Hrvoja Špicera djelatnici Kazališno-koncertne dvorane predvođeni majstorom svjetla i tona Ivana Pešorde postavljaju opremu i kulise.

Nino Škrabe jednom je napisao kako Jaska ima tu sreću da je u Svetlani dobila pravu pravcatu svećenicu svog poziva, vrsnu balerinu i umješnu učiteljicu, a iznad svega damu ogromnog, dobrog srca koja je svojim malim plesačicama i druga majka, a kod pripremanja nastupa redovito preuzima i ulogu organizatorice, animatorice, kostimografkinje, scenografkinje i redateljice.

Nakon izlaska iz zatvora, za nju počinje novi život, bitka za sina, nalaženje stana, posla, suočavanje sa stvarnošću slobode i nova očekivanja - tako redateljice i scenografkinje filma Ljiljana Šišmanović i Tihana Kopsa objašnjavaju, u kratkim crtama, život Ane Magaš i otkrivaju motive koji su ih ponukali da se bave životom mlade žene.

Karantena (festival scenskih umjetnosti) predstavlja u srijedu 04.09.2002. u 21 sat pretpremijeru, prezentaciju djela u nastajanju: Koora â Butoh projekt (HU-MAN-DALA), Koreografkinja: Tanja Zgonc Koora â Butoh projekt (HU-MAN-DALA) Koreografkinja: Tanja Zgonc Izvode: Selma Banich Sanja Tropp Goran Manić Jaka Lah Edvin Liverić Scenografkinje: Tanja Zgonc i Magdalena Pederin Dizajner svjetla: Branko Cvjetičanin Kompozitor: Ivan Marušić Klif Producent: Edvin Liverić Produkcija: Hrvatski institut za pokret i ples (Hrvatska) i Plesni teatar Ljubljana (Slovenija) Koprodukcija: Art radionica Lazareti, Dubrovnik i Teatar Exit, Zagreb Projekt je ostvaren uz potporu Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba.

To su prije svega bili, a mnogi jesu i ove godine, Petra Radin, Vinka Krnić, Leon Lučev, Zvonko Varošanec, Damir Kranjac, The Omelić Brothers, The Saugens, te brojni prijatelji Zlarina kao što su kostimografkinja Astrid Hajzler i scenografkinje Iva Lipovac i Ida Mati, a, kažu organizatori, nije odolio ni Edo Maajka koji je dao doprinos glazbenom podlogom za dio predstave

U izvedbenom planu, redatelj Ivica Šimić je, uz pomoć scenografkinje Dinke Jeričević, u centar scene i predstave vrlo efektno postavio zatvorske rešetke koje su postale doslovna i simbolička tamnica aktera, ali i publike.

Nastavljajući se na zamisao scenografkinje (ili se scenografkinja nadovezala na njegovu zamisao?) da likove svirača uobliči i kao neutralnu kulisu i kao aktivne sudionike radnje, suvereno je usmjeravao kretnje i kretanje protagonista.

R ežija Dušana Jovanovića postavila je čuvene izgubljenike na brdašce scenografkinje Mete Hočevar, htijući time naglasiti humornu crtu apokaliptičnog čekanja.