Scenski pokret brižno slijedi starinske plesove u kombinaciji sa suvremenim, kao poruka da možemo živjeti u modernom svijetu, ali i zadržati tradiciju i mudrost.

U zagrebačkome HNK-u radila je scenski pokret u operama Simone Boccanegra i Modrobradi u režiji Petra Selema.

U zamjenu za scensku poeziju osobita ugođaja, gorak crni humor, za izbrisanu emotivnost i izgubljenu intimu građanskoga salona koji razara sam sebe i oslobađa duh pobune i ljubavi sa slutnjom tragedije, dobili smo eklektički hladan krasopis uz visoko estetiziranu geometrijsku preciznost (scenografiju potpisuju Numen Nina Roberta) ogledno uređena i osvijetljena prostranstva, proširena projekcijama iz izvanjskoga svijeta punim aluzija, pa u drugom dijelu večeri sužena za bračnu svađu na zahodskim školjkama, visoko stiliziran, skladno uvježban scenski pokret (koreografija Tamare Curić i Larise Lipovac), besprijekornu igru glumačkog ansambla s ponekom vrlo dojmljivom kreacijom, no koja kao da dolazi iz neke druge drame (izvrsni Goran Čubrilo kao General bliži je aktualnoj satiri nego Vitracu, uvijek pouzdana Katarina Bistrović-Darvaš kao Emilie dolazi iz najozbiljnije shvaćene građanske drame), da bi se kroz sve zamke ove nadasve zahtjevne predstave, poštujući namjere režije kao i suigru s glumcima do samog izvora Vitracove drame snažnom intuicijom i maštom probila jedino Jadranka Đokić u ulozi djevojčice Ester, djeteta koje ne želi odrasti jer zajedno s devetogodišnjim Victorom (Toni Gojanović) sluti u kakvu bi svijetu morali živjeti.

Ukupno gledajući, francuska postava djelovala je organiziranije, kompaktnije i cjelovitije, što se posebice dobro vidjelo u zanimljivo osmišljenom kretanju scenom (scenski pokret Daren Ross) te je stvaralo dodatne igre i napetosti.

Predstavu je režirala Franka Perković, scenograf je Ivo Knezović, kostimografkinja Zsuzsu Tresz, a suradnik za scenski pokret Pravdan Devlahović.

Izvorni komad pisan je u rečeničnim algoritmima te je podijeljen između šest likova, a Golovko je, kako i sam kaže, radnju tekstualno sveo na dvoje glumaca, Anastasiju Jankovsku i Gorana Markovića, dok je treći glumac Alen Čelić (ujedno i suradnik za scenski pokret) tjelesnom teatralizacijom i mimikom psihologizirao i pojačavao taj tijek struje svijesti sivog i nevidljivog administrativnog lika.

Gea Gojak i Dado Ćosić fizički su izrazito ekspresivni, tako da furiozan scenski pokret nameće tempo čitavoj predstavi, a stalne transformacije zabavne su i efektne.

Nagrada za scenski pokret pripala je Biserki Kolevskoj za predstavu Sjene u noći, Kazališta lutaka Niš, a nagrada za scenografiju Silvanu Omerzu za Vijećnika Krespela, Kazališta lutaka iz Ljubljane.

Reducirani scenski pokret zajedno s plavim kostimima koji se stapaju s plavom bojom pozadine »brišući« članove zbora, postavlja velike zahtjeve pred soliste jer fokusira pažnju gledatelja na glas koji mora dočarati širok raspon emocija.

Prve dvije godine studija predmet scenski pokret ima za cilj razviti osnovnu svijest o sebi i suizvođačima, vlastitom tijelu i pokretu u scenskoj situaciji kao i osvijestiti tjelesne napetosti, disanje i neverbalnu komunikaciju.

Scenografiju potpisuje Zlatko Kauzlarić Atač, kostimografkinja je Sonja Obradović, scensku je glazbu skladao Mirko Krstičević, scenski pokret oblikovala je Jasminka Petek Krapljan, svjetlo Srđan Barbarić, a video Ivica Mušan.

Scenski pokret u Školi za klasični balet doista me veseli.

Za scenski pokret bila je zadužena Natalija Manojlović, a atmosferu newyorške cvjećarnice prenijeli su scenografi Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić.

Živi scenski pokret Marka Boldina osigurao je i redatelju Krešimiru Dolenčiću ocjenu više, no spektakli uz kakve ga obično vezujemo imali su tek razumijevanja u doslovnosti i šarenilu kostimografije Danice Dedijer-Maričić.

Duhovitost u gradnji likova, za koju su zaslužni sami glumci i redatelj, oslanja se i na scenski pokret koreografkinje Maje Kova č, i na dijaloške dosjetke autora romana, odnosno dramatizacije.

José Besprosvany stari je znanac domaće publike, još od Brezovčeve " Traviate ", kasnih 80 - tih, na kojoj je sudjelovao kao koreograf i suradnik za scenski pokret.

Manje snažna glasa, ali prirodno se nadovezujući na Ritino mudrovanje, Radovanović ju je odlično nadopunjavao, uživljavajući se u scenski pokret i komiku.

Osobna iskaznica predstave: Vlaho Stulli: Kate Kapuralica, oliti Kate Šigureca Na spliski pribacija Vanča Kljaković Premijera: HNK Split, 21. studenoga 2002. u 20 sati Redateljica (i dramaturška obrada): Ivica Boban; scenografkinja: Vesna Režić, kostimografkinja: Danica Dedijer; stručni suradnik za glazbu i jezik/napjevi starog Splita i Dalmatinske zagore: Ljubo Stipišić; scenska glazba: Mirko Krstičević; oblikovanje svjetla: Zoran Mihanović; scenski pokret: Ivica Boban; videoprojekcije: Goran Škofič; oblikovanje tona: Damir Punda; asistentica redateljice: Marica Grgurinović Osobe: Luka Šigureca (Josip Genda), Kate, njegova žena (Zoja Odak), Mare, njiovo dite (Snježana Sinovčić Šiškov), Pavica, njiovo dite (Nives Ivanković), Krište, njiovo dite (Robert Kurbaša), Toni, mariner (Elvis Bošnjak), Kuzma (Ilija Zovko), Kančeljer (Nenad Srdelić), Lovre, oštijer (Trpimir Jurkić), Žena iz susidstva (Andrijana Vicković), Antula (Tajana Jovanović), Žena iz susidstva, fina gospoja) Zlata Kovačić

Neke od bivših učenica Plesne škole rade i kao savjetnice za scenski pokret u pojedinim predstavama.

Dirigent je Igor Vlajnić, redatelj Ivan Leo Lemo, scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Mirjana Zagorec, za scenski pokret zadužena je Larisa Lipovac.

Kao glumca prilično vas zanima scenski pokret... Apsolutno.

Dramaturg predstave je Matko Botić, scenski pokret osmislio je Pravdan Devlahović, scenografiju Juraj Glasinović i Ivana Škrabalo, kostimografiju Doris Kristić, oblikovanje svjetla Aleksandar Čavlek, a odabir i obrada glazbe djelo su Olje Lozice i Matka Botića.

Studente su pripremali suradnici za scenski pokret, također profesori na Akademiji, Ksenija Zec i Pravdan Devlahović.

Ova faza uključuje, primjerice, rad na govoru pacijenta, eventualni scenski pokret ili rad na odvraćanju pažnje gledatelja.

Scenografkinja i kostimografkinja je Vera Martinova, scenski pokret je oblikovala Jasminka Petek Krapljan, a u predstavi igraju Mijo Jurišić, Ante Čedo Martinić, Ksenija Prohaska, Frane Perišin, Trpimir Jurkić, Anastasja Jankovska i ostali.

Hotel Memorial, druga splitska predstava, solo je Alena Čelića koji već duže vrijeme djeluje kao izvođač, pedagog, i suradnik za scenski pokret (razgovor s u mjetnikom pročitajte ovdje), no rijetko ga se može vidjeti u vlastitim projektima.

Bio je suradnik za scenski pokret i koreograf u 31 operi, opereti, mjuziklu i drami.

Josip Genda (Luka) još jednom je pristao na služenje slikovitoj karikaturi, Zoji Odak (Kate) ne pristaje nametnuta surovost, Snježana Sinovčić Šiškov (Mare) došla je do izražaja tek kao vrlo izrazita fizička nazočnost, Nives Ivanković (Pavica) psovkama se izvlačila iz neke pretpostavke životne tragičnosti, Robertu Kurbaši (Krište) ne pristaje uloga debila, Tajana Jovanović (Antula) nije imala dovoljno tekstovne građe za pretvaranje u scensku osobenjakinju, Elvis Bošnjak (Toni) kao da je ostao manje-više neutralan prolaznik, Ilija Zovko (Kuzma) završio je kao pijančina osuđen na scenski pokret Ivice Boban, Nenad Srdelić (Kančeljer) poslužio je shemi iz kazališta lutaka, Trpimir Jurkić (Lovre) zalutao je iz nekoga posve tuđeg svijeta, Andrijana Vicković i Zlata Kovačić (Žene) prihvaćene su kao fizičke privlačnosti, Pero Vrca (Stari mornar) još nije ostario, Tonči Banov (Bodul, Gospodin) može svašta, ali mu ne daju ni pjevati, Mladen Barbarić i Josip Zovko (Mandrili, Vlaji) spretno izazivaju smetnje, a tu su još i zanimljivi kantaduri, Miroslav Ljubičić, Mirko Tripalo, Nediljko Smodlaka i Jadran Barišković, zafrkantski splitski mulci u današnjoj verziji - Ante Baras, Ivan Perišić i Teo Perišić, te dražesne djevojčice - Karla Goleš i Lucija Subašić.

Iznimno dinamičan scenski pokret (Ksenija Zec i Pravdan Devlahović), u kojem se izmjenjuju elegantna poskakivanja i umorna šepanja, stiliziran je toliko da gotovo nalikuje plesnom.

Scenski pokret razradio je Žak Valenta, a prostor je scenografskim intervencijama prilagodio Aleksandar Denić, uz pomoć rasvjete Predraga Potočnjaka.