Preživjeli od raka pluća malih stanica (SCLC), imaju rizik za razvoj raka pluća drugi put od 6 % godišnje.

Kemoterapija je liječenje izbora za većinu SCLC, jer su ti tumori uglavnom rasprostranjeni u tijelu u trenutku postavljanja dijagnoze.

Samo 50 % ljudi s SCLC preživi četiri mjeseca bez kemoterapije.

Zračenje: Radioterapija se može biti primijeniti kao oblik liječenja i za NSCLC i SCLC.

I neke druge vrste tumora mogu nastati u plućima, ali su puno rjeđe od NSCLC i SCLC i zajedno čine samo 5 - 10 % od svih slučajeva raka pluća:

Preventivno zračenje mozga: SCLC se često širi u mozak.

Ponekad ljudi s SCLC dobro reagiraju na zračenje glave u slučaju da u mozgu postoje mikrometastaze koje se još ne mogu detektirati na CT-u ili MR mozga ili nisu dale simptoma.

Kemoterapija: I NSCLC i SCLC se mogu liječiti kemoterapijom.

Rak pluća malih stanica (SCLC) ili mikrocelularni rak čini oko 20 % slučajeva raka pluća te je najagresivniji i najbrže rastući od svih karcinoma pluća.

SCLC snažno je povezan s pušenjem cigareta, a samo 1 % ovih tumora javlja se u nepušača.

SCLC metastazira brzo na mnoge organe i tkiva u tijelu, a najčešće se otkrije nakon što su uvelike proširio.

SCLC je najagresivniji od svih tipova raka pluća, s medijanom preživljenja samo dva do četiri mjeseca nakon dijagnoze u slučaju da se ne liječi. (To znači da za dva do četiri mjeseca, polovica svih pacijenata umre.) Međutim, SCLC je istovremeno vrsta raka pluća najviše osjetljiva na zračenje i kemoterapiju.

Budući da se SCLC brzo širi i obično je metastazirao u vrijeme postavljanja dijagnoze, metode kao što su kirurško odstranjivanje ili lokalizirana radioterapija su malo učinkovite u liječenju ove vrste raka pluća.

Međutim, od svih bolesnika s SCLC, samo 5 - 10 % preživi pet godina nakon dijagnoze.

Većina onih koji su preživjeli imali su lokaliziranu bolest SCLC.

Paraneoplastički sindrom najčešće se vidi kod SCLC, ali i kod drugih oblika raka pluća.

Najčešći paraneoplastički sindrom povezan s SCLC je proizvodnja adrenokortikotropnog hormona (ACTH) što dovodi do pretjerane sekrecije kortizola iz nadbubrežnih žlijezda (Cushingov sindrom).

Kirurški zahvat se rijetko izvodi kod SCLC, jer je malo vjerojatno da su ti tumori lokalizirani na jednom području u trenutku postavljanja dijagnoze.

Godine 1957. osnovana je Konferencija južnjačkog vodstva (SCLC), a M.

Rak pluća, također poznat kao rak bronha, dijeli se u dvije temeljne skupine: rak pluća malih stanica (SCLC - small cell lung cancers) i rak pluća ne-malih stanica (NSCLC - non-small cell lung cancers).

Njegov politički rad dobio je institucionalni okvir 1957. godine osnivanjem organizacije za zaštitu ljudskih prava pod nazivom Konferencija južnjačkoga kršćanskog vodstva (SCLC), kojoj je postao predsjednik.

U siječnju 1957. osnovana je Konferencija južnjačkog kršćanskog vodstva (SCLC), a Martin Luther Junior proglašen je predsjednikom.

U određivanju i planiranju liječenja, a zbog kliničko-bioloških karakteristika dijele se u tri skupine: rak pluća ne-malih stanica (eng. n on-small cell lung cancer = NSCLC), rak pluća malih stanica (eng. small cell lung cancer = SCLC) i ostali karcinomi.

Osnovao je Konferenciju južnjačkog kršćanskog vodstva (Southern Christian Leadership Conference, SCLC), organizaciju koja će postati srž pokreta za ukidanje segregacije bijelog i crnog stanovništva u južnim državama SAD.