Gdje si zabogamiloga u @tnr-ovom upisu vidio velikosrpsku propagandu.

i zabogamiloga prvo maknite onu spijuncinu i najvecu komunjaru od svih karamarka pa se necu toliko veseliti svakom porazu HDZa. bravo Kukljica, bravo Kali, bravo Privlaka, i ostali koji ste imali snage smaknuti stoku

ne čitam vas puno. nije da nemam vremena, imam, na hrpe, ali ne da mi se. nemam volje. nemam želje. a ponekad, kad i imam želje, neke bad memories me napadnu i opet nemam želje. u glavi se roji milijun postova. i baš kao moji poslovni uspjesi, čitaj neuspjesi, ostaju nedovršeni, zaboravljeni, izbačeni. kao da prestankom aktivnog djelovanja kao novinara prestaje i inspiracija, prestaju svi pokušaji pisanja. a ja dobro pišem. znam da znate. znam i ja. otkud ja u ovo gluho doba noći? eto me. s neizmjernom potrebom pisati, kao i uvijek kad je kao u glavi. ne, neću vam lagati, par suza je kliznulo niz lice. i isto tako, ne, neću vam reći zašto. okrivite pms. ili što već ljudi krive kad žene počnu plakati. slobodno me možete nazvati i razmaženom histeričnjačom (wow, koji izraz), sasvim mi je nebitno. i da, ovaj će post biti dug. ali ne i nezanimljiv, zaboga, kad sam vam ja bila nezanimljiva? di sam stala? aha, da. nebitno mi je kak ćete me nazvati zato jer nakon x vremena pišem post i plačem. anyway, naravno da ću i u ovom postu imati zrnca mudrosti koje ću vam prosipati. čini se da je ovo jedino mjesto gdje ih mogu prosipati, sve manje me ljudi sluša. ili čuje. ili oboje. da, zrnca mudrosti. nešto kao, ne zna čovjek što ima dok to ne izgubi? ili, sve se događa s razlogom, samo ga mi nismo svjesni u trenutku kad se to sve događa? yeah. right. jeste se kad osjećali kao da se cijeli svijet urotio protiv vas? jeste? eh, pa onda znate kako se ja osjećam. to su takvi dani. kronološki, kad vam kolege kojima ste godinama pomagali, u trenutku kad vama treba pomoć kažu da ste na crnoj listi, i da niste poželjni u njihovoj redakciji. trenuci kad se zapitate što se zabogamiloga radili u zadnjih 10 godina, i za koji ste se kurac trudili biti neovisni od politike i kapitala, vjerni etičkom kodeksu i slično. trenuci kad se, teškom mukom, odlučite vratiti struci, i onda ni tu nema sreće. jedini koji vas zovu na razgovor su ljudi koji svoj posao rade u piramidalnom sustavu i to tek nakon tri mjeseca edukacije. a vi imate tri kredita, i zasad vam je jedini spasitelj u životu hrvatski zavod za zapošljavanje. kad se pokušate utješiti da, ako već ne ide na tom polju, onda barem mora ići na onom drugom, privatnom, shvatite da ni tamo baš ne cvjetaju ruže. da onaj koji bi vam trebao biti potpora uopće ne shvaća da vam potpora treba, da onaj koji bi trebao biti utjeha, ne tješi, iako znate da je sposoban tješiti, vidjeli ste to u jednom mailu koji nije bio upućen vama. i morate biti jaki, i jaki ste, trudite se, trudite se tješiti mamu koja glumi da je sve ok iako je tata na plućnom odjelu bolnice s još nepoznatom dijagnozom, i šaljete zamolbe za posao, zovete kolege, naplaćujete usluge, ali usluge kao da nikad nisu postojale, i ne gubite nadu, ne gubite vjeru i ne popuštate tim zločestim napadajima malodušnosti, sve u nadi da će netko shvatiti koliko ste izgubljeni, da će netko pružiti ruku koja vas sprečava od daljnjeg padanja. a ruke ne samo da nema, ruka je na tastaturi i govori da će gricnut taj jezik i predlaže ovo... ono... kaj ja znam.... viđanje. o da, ta ruka nije ruka pomoći, ni ruka utjehe, ta je ruka ruka izdaje. sasvim je nebitno što s druge strane nema odgovora, što taj jezik ne želi biti ugrižen, niti će do viđanja doći, nebitna je mogućnost da je to zajebancija, jer s jedne strane zaista i jest, kontekst je sasvim jasan, kontekst upire prst, kontekst potvrđuje osjećaj koji je u vama već danima, tjednima, mjesecima, još od onogo maila... osjećaj je tu, onaj glas u glavi, nijedan od onih već imenovanih osoba koje imate u glavi i s kojima razgovarate svaki dan, jedan sasvim drugi glas, sasvim ozbiljan, the glas. i ne, ne trebam vaše utjehe, ne trebam vaše bit će bolje, niti da prespavam, da je jutro pametnije od večeri, da će bit dobro, da je ovo sve tek privremeno, da će bit bolje kad nađem posao, da će se sve posložit. ne trebam ni vaša ni moja zrnca mudrosti. trebam nekog tko će mi reći što će se dogoditi. hoću li imati i biti ono što želim? ili ono što se bojim da ću imati i biti? da, sve će se posložiti? ali kako? to me zanima. kako će se sve posložit? tko ima odgovor na to pitanje? tko zna što sad, u ovom trenutku trebam napraviti da sve bude dobro? u svakom životu, jednom dođe trenutak odluke. ne neke konretne, dođe trenutak kad trebate odlučiti kuda. jedan od onih iz kategorije the trenutaka, jedan od onih naizgled malih, koji odlučuju o vašem daljnjem životu. stojite na raskrižju, na jednoj od onih plus cesta iz američkih filmova, nigdje ničeg ni nikog, vi ste na raskrižju, pravilnom 90 stupnjeva raskrižju, i morate odlučiti. krenuti pješke ili čekati da naiđe prijevoz, iako nadaleko i naširoko, ravnica je, ne vidite nikog. takav je trenutak meni došao prošle srijede, oko pola 2 popodne, dok sam izlazila iz bolnice, nakon još jedne terapije za koju ne znam zašto služi jer me ruka i dalje boli, taj trenutak koji je izazvao moj kolega s ponudom koju nitko normalan ne bi odbio. normalni ljudi to ne bi odbili, ali zaljubljeni svakako da. trenutak u kojem odlučujete idete li naprijed, tom ravnom cestom dalje, ili ostajete na raskrižju čekati prijevoz, trenutak koji sve mijenja. nisam dugo ostala u tom trenutku. sjedila sam na tom virtualnom raskrižju, gledala naprijed, vidjela kako bi bilo, i željela krenuti. i onda se zapitate, pod koju cijenu. i shvatite da tu cijenu ne želite platiti. ne sad. ne još. tad još ne znate da izdaja čega iza ugla, da će se nešto što je cijelo vrijeme tu, kristalizirati na sasvim blesav način, prelomiti na sasvim glupi način. ne znate, ali osjećate. cijelo vrijeme osjećate. jer, neki su sposobni osjećati. neki su sposobni postupiti po osjećajima. neki su sposobni imati snove, želje i nade, i čvrsto vjerovati. neki su sposobni zaboraviti razum i sve dati osjećaju. neki su sposobni riskirati, pa makar ostali slomljena srca, skloni odricanju u nadi da će se to odricanje isplatiti, nagraditi, neki su skloni dati sve za ljubav. o da, neki su skloni jednostavno osjećati. nisam krenula pješice. ostala sam čekati na raskrižju. još čekam. sve više uvjerena da sam trebala krenuti, da trebam krenuti. vjerujte mi. gotovo uvijek je puno teže ostati čekati na raskrižju nego početi hodati u pravcu nepoznatog. o da. puno je teže ostati čekati. osobito kad čekati sami. samo vi, i taj glupi osjećaj. i zato, još jedino imam reći ovo. tim redom.

" Ma, što ti to sve treba, zabogamiloga i to još u ovoj krizi.

Ako želite na vlast zabogamiloga ne šaljite nam više Linića pred male ekrane.

e ljudi moji.. prosim lepo da mi netko da ime, prezime i adresu manijaka koji je izmislio cucnjeve danas se nemorem sagnuti, ni u neki polucucanj-u nista sto pcinje na č.. sjedam tako da se s obje ruke hvatam za stol, zidove, lavabo ko da se utapljam.... zabogamiloga.. pa zar vi i u ovakvom stanju nastavljate vjezbat?? ako nastavljate.. molim vas recite mi kako, dan je tek poceo ako treba radit budem samo mi dajte savjet kako treba danas postupiti? i da li ste vi culi za gljivu kombuschu? ja je imam doma, kad je pijem imam energije ko supermen, (pod tim mislim da nakon 5 sati normalnog funkcioniranja jos nemoram lec: -))... al nisam ziher sto bi u fitnes svijetu rekli na to s ozirom da je to zeleni caj secer..

- Zašto, zabogamiloga, svi jebeni mediji prate svaku minutu života Zdravka Mamića, čime je to on opčinio hrvatski ' puk '?

Zabogamiloga, proslo je vise od 20 godina.

Tea, kaj se idete raspravljati sa osobama u kojima ima toliko gorčine i frustracije, zabogamiloga, ako živiš sa osobom i tvrdiš da je ljubav ta koja je služila kao oprost, ne govoriš da je šupak.... nas ima svakakvih, neke vole, neke ne svoje muževe, ali nikada nisam pročitala da se bilokojeg nazivalo šupkom.... fuj, fuj, fuj,.....

Što li je, zabogamiloga, emotivna lijenost i na koji način ona utječe na zazivanje supruga sa " ljubavi "?

izgleda dobro al ne kužim ovu igru jel to browser verzija?, izgleda identično kao na ipad-u a ove reference kako je surfanje na iOS-u loše ne treba im to, pa ie10 ima pinch zoom zabogamiloga a na safariju nema bookmarksa pa moraš ručno tipkati adresu.??? o. O

o da i mene začudilo kako se žene međusobno čupaju, poistovjećuju, grupiraju, možda je ipak falinga u meni što volim biti vuk samotnjak, volim zeku, ali zabogamiloga, zar sve moramo imati isto mišljenje o svemu kako bi bile neke " forumfrendice " ž po meni baš različitost može pomoći u stvaranju mišljenja.

Jer, da-u njihovom je, a ne u svojemu i zabogamiloga ako se svekrvi svoje nosi u grob, dijeli beskucnicima ili napustenim psima i mackama-i to je njeno pravo.: amen:

Drugi dio ovog istog problema, po meni nije ništa manje tragičan, a sastoji se u slijedećem - nitko vam nikada ne mora, a uglavnom i neće reći, da vi kao vlasnik, morate katastru predati zahtjev za ispravak posjeda... niti odvjetnik, kojem ste dali punomoć da vam sredi uknjižbu??... i pitam se, do kud ide uknjižba, do vlasničkog lista, ili i do posjeda... ili bi možda trebalo i od odvjetnika tražiti da ispuni troškovnik... i piše li išta od toga u našim zakonima... uglavnom, mogu proći mjeseci, ali i godine, vi možete biti krivac iz neznanja, nazovimo to tako, za netočno stanje podataka u katastru, apsolutno nikoga to ne zanima, nitko to neće ni primijetiti, niti će ikome biti stalo da vam kaže, da vas, recimo to tako, katastar po službenoj dužnosti, obavijesti ili upozori, da ste to i to po zakonu bili dužni napraviti, a niste... a trebalo bi ih biti briga, zabogamiloga... sve je to, po meni, sumanuto, sve je samo refleks totalno neorganizirane države, s katastrofalnim neredom na svim nivoima, s vojskom birokracije, koja doista misli kako postoji samo radi sebe same, a ne da bi vodila računa o urednom i točnom stanju državnih knjiga, i kao servis, bila na usluzi i pomoći svojim građanima...

Ukratko, ako ste ikad mislili da smo mi nacija luda za autima, pogledajte ove filmiće i, zabogamiloga, ne pokušavajte ništa slično.

@donićUUU; zabogamiloga dajte si nariktajte vuricuuu ustvari, nemojte. i tak bi skoro ljeto pa bu sve na svom mjestu

domaci vlastodrsci su domaci proizvod i odraz ovog drustva.. drzava i institucije su onakve kakvo je i drustvo - one su ogledalo svakog drustva. pa zabogamiloga, tko upravlja Hrvatskom?? pa zar njome upravljaju Finci, ili Kinezi, ili mozda Zambijci? ne, nego njome upravljaju Hrvati i to vrlo losi i nemoralni Hrvati i s time se vecina slaze. (a ZASTO su tako LOSI i POKVARENI?) a da lose upravljaju vidi se u svemu i po svemu, jer apsolutno nista nije kako treba i kako bi moglo biti a zasto je tako naopako? jel ' ovo drustvo toliko lose i pokvareno da si ne moze niti stvoriti dobre institucije, ili je drustvo tako bolesno i poremeceno da nije u stanju proizvesti nista normalno i dobro... e to je meni velika nepoznanica? i vjerujem da pravi odgovor o Hrvatima i njihovu mentalitetu zna samo Bog Svemoguci. no, bilo to jedno, ili drugo, mogu jedino vrisnuti - AVAJ jer to je neko gadno prokletstvo nad Hrvatima. i to ti je to...... i o tome se moze razglabati do besvijesti... vrtit se u zacaranom krugu i ne postici ama bas nista. gurati glavu u pijesak, kriviti ovo i ono, ovoga i onoga... vrtit se u vrzinom kolu i ama bas nista ne postici. naci izgovore i opravdanja za sve sto ne valja... i stalno se vrtiti u zacaranom krugu bez mogucnosti izlaska iz njega. i to ti je to. zalosno i tragicno.

Ona: Paa, tak da znate (Zbunila se jadnica, ovo su njegove tipične igre, gura jadnu ženicu u nekaj bolesnoga, pa ta se ni svadit ne zna, i meni je trebalo 20 godina zabogamiloga, još nisam naučila

Kad naša ženska sugrađanka veli ne to je ne; to je integritet, pravo, zabogamiloga.

Pa može se zabogamiloga dogoditi da i ptici u letu otkaže srce ili da dobije moždani udar ili da umre na neki drugi način

Zabogamiloga, ko će radit dok se vi odmarate?

Zašto, zabogamiloga, skrivati bolove igrača u zadnjoj loži i od koga?

Oger je napisao/la: Zabogamiloga, sta se deru na Milanovica - pa ova vlada je preuzela HZ u takvom ocajnom stanju i sad svi misle od danas na sutra se moze sve popraviti.

Neke druge su joj ženske radi šivanja oprava (kiklja ili haljina) dolazile doma (da ih ona u njihovoj rezidenciji ne bi smetala, ona - žena iz niže klase, pa još s tom curicom zabogamiloga, kej ne?

Sjećam se tog neprestanog beskorisnog prigovaranja moje mame Andrija, zabogamiloga pa nemojte pokupovati cijeli Zagreb toj deci, Isuse kaj mi je išla na živce, pa ko ju je kaj pital

Nekad me živcirao, nekad sam znao moliti u sebi da zabogamiloga malo prikoči, da se stiša.

evo krenimo od pocetka onoga sto si naveo: kako si zabogamiloga, onoh krscansko-jahveistickog, uspio u sebi ostvariti trostruku hermeticku sintezu.. jer, ako si iole upoznat sa hermetizmom, pa zar nije jedan od njegovih temeljnih aksioma da je najvece znanje na kraju - ne znati nista?

I kako, zabogamiloga, da se sad operem

Neka moja osobna nepotpuna lista nabesmislenijih olimpijskih disciplina uključivala bi brzo hodanje, sinhronizirano plivanje, moderni pentatlon (za razliku od antičkog pentatlona, koji je sadržavao pet atletskih disciplina, moderni uključuje pucanje pištoljem, mačevanje, jahanje, plivanje na 200 metara i trku na 3000 metara), skakanje na trampolinu (sigurno niste znali da je zlato u Pekingu uzela Kineskinja He Wenna), možemo slobodno dodati i badminton (zašto nema pikada, zabogamiloga?), na zimskim Igrama nesumnjivo curling, sport za sredovječne domaćice vješte s metlicom.

Zabogamiloga, rekao sam, pa oni su četverogodišnjaci