Procesi formiranja sedre tako nadmašuju eroziju, koja bi uništila osjetljive barijere jezera.

Procjenjuje se, da postoje taloženja sedre na dnu jezera stara 6000 ili čak 7000 godina. [ 16 ]

Na Plitvicama smo doznali mnogo o ulozi slabije propusnih gornjotrijaskih dolomita na formiranje jezera, utjecaju živih organizama na formiranje sedre kao produkta složenog međudjelovanja biokemijskih i geokemijskih procesa te o ugroženosti ovog nacionalnog parka antropogenom eutrofikacijom koja raste zbog velikog broja posjetitelja parka.

Mladi izdanci mahovina zeleni su i meki te uglavnom bez sedre, dok su stariji izbojci u potpunosti pokriveni i okamenjeni.

Ova vrsta sedre tipična je za Plitvička jezera.

U zaštićenim područjima postoji niz problema kao što su uništavanje sedre na Plitvičkim jezerima i potencijalna izgradnja novih turističkih objekata unutar Nacionalnog Parka Sjeverni Velebit.

Poznat je po veličanstvenim sedrenim slapištima koja stvaraju bistra jezera u stalnom biodinamičkom procesu stvaranja i rasta sedre.

Najveća prijetnja sedrenim barijerama na Mrežnici su raftingaši čiji čamci prelaze preko sedrenih slapova i nakon nekog vremena oštećuju ih lomeći poveće komade krhke sedre.

Zbog rasta sedre stalno se mijenjaju oblici i dubina jezera, kao i oblici i prelijevanja vode preko slapišta.

Slapovi su nastali otapanjem stijena i taloženjem sedre na prepereke u vodi - stabla i kamenje.

Poznata je po brojnim vodopadima, koji su, kao i kod Plitvičkih jezera, nastali taloženjem sedre, posebne vrste vapnenca.

No rafting na toj rijeci u velikoj većini se svodi na malretiranje sedre i uništavanje najvećih ljepota ovog kanjona.

Na izvoru se napajamo i vodom i ljepotom bukova i sedre.

Članovi " Sedre " pobrinuli su se za obnovu prilaznih stuba, te je Mramornu pećinu opet moguće razgledati.

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

Nijedna zemlja u Europi nema tako raznolike i očuvane rijeke, od nizinskih pa do krških sa jedinstvenim fenomenom sedre.

O tome postoje brojni dokazi, a najvažniji je postojanje naslaga mrtve sedre visoko iznad sadašnjeg korita Krčića.

Izraženo je i protivljenje proširenju nalazišta prirodnog materijala na bivšim vinogradima Sedre i Duboka u Dragljanima i Kozici te njegovo korištenje pod vidom eksploatacije mineralnih sirovina, jer taj prostor građani planiraju sanirati i ustupiti koncesionaru koji će podignuti nasade autohtonih sorti vinove loze.

Mladi podrijetlom iz Bačke i Srijema uvjerili su se te prekrasne sunčane subote da su Plitvička jezera doista jedinstveni prirodni fenomen sa 16 živopisnih jezera koja su međusobno spojena brojnim sedrenim slapovima u kontinuiranom biodinamičkom procesu povećanja sedre porozne vapnenačke stijene nastale taloženjem kalcijeva karbonata iz vode koja stvara različite oblike u krškim rijekama i potocima u vrlo posebnim ekohidrološkim uvjetima.

Otopljenog kisika je malo (4.5 %), a protok vode je 1 - 2 m/s te je zbog svega toga sedre manje.

Nakon trećeg i finalnog raspižđivanja toga dana, krenusmo konačno u obilazak tog čuda od sedre i vode.

Tlocrt Vražića pećine (izvor: Glasnik " Sedre ")

Biljke možete posaditi u dobru plastičnu kopiju betonske posude ili možete izraditi jednu takvu od umjetne sedre.

Najstarija mlinica napravljena je u 17. stoljeću s tim da su nastambe izgrađene krajem 19. i početkom 20. stoljeća od drva i sedre.

Naime, Plitvice se sastoje od 16 malih kaskadnih jezera međusobno povezanih slapovima nastalim jedinstvenim prirodnim procesom - taloženjem sedre koje se odnosi na posebnu vrstu vapnenca.

Zbog bogate sedre, na rijeci se nalaze brojni otočići do kojih možete doplivati ili se dovesti tradicionalnim drvenim čamcem.

Kanjon rijeke Slapnice zaštićeni je krajolik zbog svoje iznimne ljepote i aktivnog procesa nastajanja sedre na više mjesta.

Djeca su u prirodi učila o sedri, vidjela kako sedra živi i kako raste te su izrađivali primjere sedre i sedrenih slapova od glinamola.

Tvorbom sedre i pregrađivanjem riječnoga korita, nastala je niska od 16 Plitvičkih jezera koja predstavlja veličanstven arhitektonski fenomen prirode okružen gustim šumama u kojima obitavaju medvjedi, vukovi i mnoge druge rijetke životinjske i biljne vrste. (Službene stranice NP Plitvička jezera)

Za pretpostaviti je, stoga, kako je na suprotnoj strani bio prikaz arkanđela Mihovila koji je izgubljen za vrijeme pregradnji, kada su drveni stropovi zamijenjeni svodovima od sedre.