" Zlatna riba i istočni Ariel " zapravo pokazuje sve one osobitosti proznog rukopisa Sanje Lovrenčić za koje smo znali i ranije - sklonost ' nenametljivim ' i za nekoga možda sporednim temama, iznimnu stilsku i jezičnu izbrušenost i prividnu jednostavnost iza čijeg se paravana kriju, ali i proviruju, mnogobrojne složenosti, vidljive samo senzibilnom i suptilnom promatraču, onakvom kakav je pripovjedački glas ove knjige.