Po dolasku, šetnja serpentinama do cca 1.120 m visine, do platoa sa kojeg se pruža prekrasan pogled na planinu Somma i okolicu.

Postojala je i utvrda Prozor na današnjim serpentinama iznad sela Vrelo koja je štitila prijelaz iz Koreničkog u Homoljačko polje.

Dolaskom na najvišu točku s koje puca pogled na Tonković vrilo 11 5 (24,3 km) nastavljamo putem koji vodi lagano u lijevo te se serpentinama spuštamo do samog izvora.

Tu staza u građenim serpentinama savladava naizgled nesavladiv greben (odozdo gledano) a cijelim putem otvaraju se krasni i sve širi vidici na Drvenik, Hvarski kanal a potom i na Hvar.

jednostavno ne mogu izdvojiti nista da kazem da je posebno dobro, ma sve je extra... standardne znamenitosti da ih ne nabrajam.... camden town, soho, covent garden, hyde park (posebno onaj dio sa " terapeutskim bastama " sa juzne strane kad se udje od hyde park cornera prema serpentinama), picadilly circus, oxford street (primark-the best shopping I ' ve ever had), sav javni prijevoz, britanci ljubazni do besvijesti... pive odlicne. probala i guinness with blackcurrant, al nije me nesto odusevio.

Ipak, sve se dobro završilo, dočepali smo se ceste i potom se u serpentinama spustili do Gergetija.

geo@ geo. a lijep sam ti reka.. ostavi se filosofiranja i prihvati se mjerenja.. šta si navali na alberta je, da je čovik puno toga predvidio i previdio i da je bio duhovit, al nedovoljno duhovan (a lipo je i o ženama pisa pogotovu američkim..) mislim da je kierkegaard, koji je isto bi znanstvenik, ustvrdio da je najbolja definicija znanosti, da je zaobilazan put do Boga.. pa ako ti insisitiraš na serpentinama, brate vozaj se okolo.. eto nama neukim, popi poput anđelka, pokazuju kraću stazu

Od Zreča do Rogle vodi 14 km dugi put sa serpentinama.

Naposljetku se serpentinama počinjemo odizati od obale.

Na putu prema Kistanjama, krećući se brdovitim i zavojitim serpentinama, na novinara; s kojim je u vozilu bio jedan njegov prijatelj, iznenada se, prelaskom na suprotni kolnički trak, obrušio crni Golf s jasnom namjerom da novinarevo vozilo otkliže u provaliju duboku oko 50 metara.

Uzbrdo ide super, skoro pa da trčim, al nizbrdo me tabani ubijaju, ne znam više kako stat na nogu, a onim serpentinama do Lugarnice nikad kraja.

Ulaskom u Dugi Rat ekipa od nas 29 skreće desno te se penjemo gore i nakon 5 minuti vožnje izlazimo iz auta u starom selu Jesenice te krećemo makadamom i poslije serpentinama uz padine vrha Jesenak, izlazimo na greben te krećemo prema selu Hume, pa preko truša do vrha Čeline i sa grebena se spuštamo u Duće gdje je bio organizirani ručak.

Naš put je vijugao malo uzbrdo (još puuunoooo), malo nizbrdo (još malo), po kratkim ravnim dijelovima, kroz vjetrovita vrata po serpentinama i vodio nas ka cilju.

Dolje se spuštamo nekim krivudavim putom, kao po serpentinama još 1,30 sati.

Od križanja konačno počinje lijepa šumska staza koja se umjereno uzdiže u serpentinama kroz lijepu bukovu šumu.

Do prijevoja nam je trebalo sat vremena hoda po lijepo uređenoj stazi na serpentinama, dijelom uklesanoj u stijeni.

Lijepo građena staza u serpentinama penje se lagano kroz tipični dalmatinski kamenjar.

Put nastavljamo dalje uspinjući se dugim serpentinama do zaravni Padova pod Križevicom.

U serpentinama se po stazi koja se probija strmim padinama kroz stijene, kamenje, po travnatim dijelovima, siparu, polako približavamo Zavetišču pod Špičkom.

Uska, asfaltirana cesta penje se u brojnim serpentinama i zavojima od ulaza u Park prirode Biokovo do Svetog Jure.

Iako je nešto oštriji, uspon travnatom padinom, u serpentinama u biti je lagan, ali za naše već teške noge izuzetno naporan.

Ako pođete iz Sanskog Mosta na jug jedinom digitaliziranom cestom bez broja doći ćete opet u još jedan Google-ov Sanski Most koji je zapravo Ključ na digitaliziranoj cesti označenoj brojem 11 - 01 pučanima poznatoj kao put AVNOJ-a koja iz pravca Bihaća i Petrovca prolazi kroz Ključ, Mrkonjić i trebala bi do Jajca međutim digitalizirana cesta 11 - 01 ničim izazvana kod Plivskog Jezera ode na vrh brda i taj njezin kraj povezuje se makadamskim nedigitaliziranim serpentinama na cestu E761 za Titovo Lijevo Jajce.

Fora je bila u tome što smo svi morali obući žuta radnička odijela i kacige, te smo se vozili u Haullyu velikom žutom kamionu, serpentinama do vrha brda odakle je pucao pogled na cijelu dolinu.

Nakon 10 - tak minuta vožnje kroz naselje, a u završnom dijelu serpentinama pod samim prijevojem, stižemo na Malačku.

Oni umorniji su ostali, a mi drugi nastavili smo još pola sata po travnatim serpentinama prema vrhu.

Nastavljamo put po serpentinama do jedne veće travnate zaravni uz manje kamene grote koje se uzdižu iznad trave, što dočarava prekrasan krajolik.

Nastavak staze po serpentinama oštrije se uspinje i nakon 30 minuta dolazimo do prvog raskrižja putova: Desno za Vojak i ravno za Malu Učku.

Prva 4 kilometra su bila i fizički najzahtjevnija, jer se trebalo uspeti serpentinama do Križa, s kojeg puca prekrasan pogled na Viško polje.

Do njega vode labirinti tunela iskopanih u utrobi brda za vrijeme austrijske nacističke epizode, zatim piton od hladnog asfalta koji se u širokim serpentinama ovija oko njega s leđa i polako ga guši, moderni, staklom obložen lift koji se uspinje ravno kroz tamni i vlažni trbuh te, sa strane Schloßbergplatza, stubište što su ga za prvog svjetskog rata podigli ruski zarobljenici, sve u svemu dvjesto šezdeset stepenica, što i nije toliko mnogo.

" Tu je stao, kratko se zadržao i nastavio lijevim zavojem prema serpentinama i vrhu kanjona, tamošnjem raskrižju pravaca za Knin i Kistanje ", pokazao je Kostanić novinarima.