izrodiše nas kao skupljače plodova putevima linije codova gena a ja ih noćima slijepo pijem u alkoholu utapam žeđ čašama naiskap i ne slutim da u zamku godinama korakom zaplićem dušu krpam ničim shvatih da zlo želi otrgnuti srce iz tijela mi izmučenog da ga ne pronađeš

Nakon nekog vremena shvatih da se ne radi o slučajnosti.

Ništa ne mogu garantirati Uz ove zlokobne prognoze shvatih da ću za godinu dana izgledati maltene kao Tom iz crtića nakon što mu Jerry podmetne metalni sendvič.

Od tada sam se kao ponovo rodila, prestala sam kvocat za svaku sitnicu, promjenila ton glasa, vise sam se smijala, pocela sam manje radit i mislima od doma biti na poslu; posvetila se njemu, sexu, frendicama, sebi.... tad sam samo citala ovaj forum i skuzila po pisanju drugih da u zivotu mora biti kompromis, da nemre biti sve po mom i shvatih da u zivotu ima i gorih stvari pa cak gorih od nebacenih rola papira, ne spustanja daske nakon pisanja i da se sve moze rijesiti samo treba znati smisliti nacin.... Od tada smo duugo skupa, ponosna sam sto nam lijepo, fucka mi se je li daska dignuta il spustena, prestala sam se zivcirat radi sitnica (sto je super i za mene dobro); Isto tako prije 2 - 3 tjedna (nakon 3 god. od kad je htio kao prekinut) sam nesto povisila bila glas; Opet je odmah sasjekao u korjenu i rekao " zavezi i ne istresaj se " (inace dragi mi nije tip grubijana i sl. pa rijec zavezi iz njegovih usta nekako bas bude teska): D Svatih da sam opet pretjerala sa svojim stresnim poslom pa sam ga smanjila...

Shvatih da je preminula zbog prevelike količine omamljujućeg sredstva kojim sam je pogostio.

Kao što bih i svoju sobu trebao, shvatih tek kad u njoj provodim više vremena.

Riječ je o jednoj prekrasnoj mladoj i druželjubivoj osobi pa me to stalno šokira, no, gledajući nju, prisjetio sam se svojih iskustava u stjecanju prijatelja i shvatih da si u toj dobi nisam ni ja priskrbio pravog prijatelja.

Nakon sto sam te tamo vidjela, shvatih da si ti legenda od covjeka.

Pa ako dobro shvatih.. mi bi ti trebali čestitat... jel tako??? (biger, baner, fotoger 15.09.2006., 18:23:35)

Kad shvatih sto se zbiva bijase prekasno.

I shvatih kako je, zapravo, olicenje sredjene verzije macho seljacine: navelnana kosa, suncane naocale, zlatna (po mogucnosti) lancetina koja se klatari oko vrata; kosulja/majica zataknuta u hlace, da se moze vidit remen i komadi omanje trbusine kako se prelijeva, nerazumljivo mumlanje i glasanje dok govori.

draga frikušice, ne daj se napadati. razumijem te - i ako smijem računati po sebi, onda ti samo vrijeme može pomoći. ako ne nastaviš pothranjivati taj strah, naravno. prvo, ako si se navukla na stalkanje prek fejsa (kolko shvatih - nje, ne njega), pokušaj to smanjiti. dok nije bilo fejsa, ja nikad nisam bila ozbiljno ljubmorna, ni najmanje imam 27 god. i do prije koje godine rekla bih - ljubomora? gluposti al fejs je zlo jer dolazimo do informacija koje ne želimo znat, a onda se na to navučeš i postane opsesija... uglavnom, meni je trebalo jako dugo da prestanem špijunirati, al pokušaj si svaki put kad dobiješ potrebu, reći: neću, za svoje dobro. nećeš uvijek uspjeti, ali trudi se barem što rjeđe to raditi. ako treba, makni se skroz s fejsa. standardno ko sa svim ovisnostima - ako izdržiš par dana, dalje ide lakše. drugo, budi iskrena prema sebi: osim tog detalja, je li sve u redu s vašom vezom? lako za sitne svađe i usputne gluposti, ali u bitnim stvarima, jeste si dobri? inače zaista nemaš razloga sumnjati u njega? ako je tako, onda je ovo stvarno minorna glupost i možeš mu vjerovati kada kaže da je jednostavno morao zatvoriti to poglavlje u životu. jasno mi je da se osjećaš ugroženo jer se ona počela vraćati u njegov život taman kad si ti ušla u njega, ali neki odnosi trebaju vremena da se raščiste. ako su zaista raskrstili - pusti cijelu stvar kvragu i idi dalje. ako se kraj njega osjećaš voljeno i poštovano (ako to iskreno u sebi osjećaš, bez projiciranja što bi htjela da bude...), onda to i jesi. u tom slučaju dečko ne zaslužuje nepovjerenje. pokušaj ne zagorčavati mu život sumnjama, bez razloga će vam to nagrizati odnos. kad te baš žešće uhvati, popričaj s njim o tome, ali općenito pokušaj više o tome pričati s najboljom frendicom, onom koja će imati živaca slušati jedno te isto neko vrijeme, dok te ne prođe. ispuhat će se ta sumnja, ne brini. samo treba vremena da se tvoja poljuljana sigurnost stabilizira - kad za 6 mjeseci i dalje sve bude u redu s vašom vezom, ova priča će ti jednostavno ispariti iz glave. sretno i ne živciraj se;)

A onda shvatih na prepad da te volim ko nekad... vreme samo raspiruje plam.

Shvatih da oni dolaze i odlaze nečujno, za mene nevidljivo.

Shvatih da nastajuća generacija nosi u sebi integraciju sa samim sobom i univerzumom, da sljedeći svoju istinu mogu osjetiti i njihovu, da je globalizacija, kojom nas već godinama bombardiraju, nedjeljiva od solidarnosti.

@analiza... u trenucima nutarnjih previranja, obuzeta sjetom za prohujalim vremenom prolutah mojim davnim tekstovima... komentari koji su se tada redali su melem, eliksir za dušu... promijenila sam ime bloga... dinajina sjećanja... i sada shvatih da je to dobro... sjećanja, ti nježni čuvari na vratima trenutka danas liječe i smiruju moju dušu... pronalazim neke skoro zaboravljene uradke i odjevam ih u novo ruho... ispisujem ih obogaćena novim spoznajama... novim iskustvima... sretna sam jer osjećam da svi događaji u zadnjih par godina nisu ostavili trag gorčine u meni... ponosna sam da se u moju svijest nije ugnjezdila mržnja... da nemam potrebu ranjavanja ili vrijeđanja drugih... sve što se izdogađalo prerađujem u sebi, tražeći u sebi demone koji su rovarili mojim vremenom... uspavati kerbera, pripitomiti gladnog vuka u sebi, ušutkati njegovo zavijanje je proces koji se događa lepršanjem neurona, poetski nazvanim leptirićima u mozgu... poslije nutarnjeg mrtvila, poslije nastajanja entropije, poslije zavaravanja samog sebe svojim samosažaljenjem divno je oćutitilahor nove spoznaje, oćutiti titraje svilenkastih krila je ushićenje u metaverzumu uma... oni oplođuju cvjetove svijesti, prenose sjeme cijelom svjesnošću i doprinose osobnom rastu... rađanje jedne, ne bolje, nego drugačije sebe...

Shvatih i da je to sve moje, iz mene viri.

Nije mi bilo jasno o čemu čovjek govori ali ubrzo shvatih: u prvom razredu s učenicima sam u temi Problemi prvog stupnja (znate ono: čamac niz rijeku, čamac uz rijeku... i sl.) dio vremena posvetio problemima iz fizike i to onima koji su vezani uz gradivo toga razreda, uz jednoliko gibanje po pravcu.

Pokušah tražiti šaraf po podu, ali shvatih ubrzo da je to nemoguća misija, te uz povike koji su bili prosti nastavih put do radnog mi mjesta.

I tako, ulovih samu sebe, da ako sam i dosad mislila da umjetnosti ne treba posrednik, sada shvatih da ga ipak treba.

ryanair od srijede uvodi check in on line. shvatih on line verziju checkiranja za osobu... ali sto s prtljagom? kako nju checkiram, gdje ju ostavim kada se vec ukidaju salteri? pomoc

Dugo sam mislio, ljubavi mala, kako da ti kazem zbogom i hvala ti ljubav za ljubav da vratis nisi znala i svakoga casa i svakoga trena ti htela si samo da ti budem sena shvatih na kraju, ti nisi prava zena...

Naime, na mature shvatih da bi mogla upisati FOI, I jesam.

Vrisnuh momentalno kad shvatih tu kardinalnu gresku jerbo se roskasta mesnopreradjivacka masa libila da izidje iz tube.

Rekli su mi da je došla iz provincije strpavši u kofer snove i ambicije drug je studirao sa njom pa smo se najzad sreli ona i ja shvatih...

Uistinu: shvatih jasno, da vladinovac znači biti služnik banu i njegovoj vladi...

Pozvah je da se samnom vrati u život, ali tada shvatih da se iz labirinta ne izlazi jednostavno.

Ustala sam iz kreveta i zaprepaštena stala pred ogledalo kad shvatih što sam u dva dana učinila svom jadnom tijelu.

Vratih se nakon svitanja i u sjetnom raspoloženju shvatih da je danas (tek ili već?) mjesec dana kako je moja seka otišla...

Apsolutno osupnuta tom činjenicom, shvatih da sam tijekom (o) sobne terapije trošila nešto bijelo, a od čega sam postala tako bogata duhom.