U gorštačkom vrijednosnom sustavu simboli moći uništavaju se melodramatskom lakoćom Jednom su je unovačili u tursku vojsku, ali je ubrzo prebjegla iz Dalmacije, prešla u mletačku vojsku iz koje je tko zna već kako došla u Rim, a bilo je to 1632. i ondje se razotkrila svima, priznala da je žena i kao redovnica Franica ušla u samostan Svetoga Siksta i Dominika gdje je umrla na glasu svetosti i gdje je se i dan-danas sjećaju.

Uz Marka i Maju, glavne junake iz priče i slikovnice Magistalija, publika je upoznala kentaura Siksta, kralja Magistala, dobru vilu Linu, princezu Koloniju, Mrakovnike i odvažne Magistalce iz čarobne i neotkrivene zemlje Magistalije.

Godine 1592. doživjela je novo izdanje pod imenom dvojice papa, Siksta V. i Klementa VIII. kao Sixto-Clementina.

Treba spomenuti sliku na drvu mletačkog slikara Lazara Bastianija (umro 1512.) smještenu na čelnom zidu sakristije na kojoj su prikazane nebeska i zemaljska Crkva s povijesnim likovima poput Matije Korvina, pape Siksta IV. i Katarine Kosače.

Bosanski su se franjevci prigodom gradnje samostana i par nice s ugarskim franjevcima pozivali na dekret pape Siksta IV od 12. kolovoza 1473. U dekretu se ističe da su franjevački samostani u Bosni gotovo svi spaljeni i porušeni, zemlja opustošena, franjevci progonjeni.

Akademik Andrija Mutnjaković u svojoj knjizi " Arhitektonika pape Siksta V. " obrazlaže kako je papa Siksto V. htio izgraditi Rim kao metropolu svijeta te da je u svom pontifikatu obnovio oko 120 crkava i izgradio hrvatsku crkvu sv. Jeronima i kaptol pokraj nje.

Po nalogu pape Siksta V. premješten je na današnju lokaciju 1585. godine.

Pismo pape Siksta V izdano 13. ožujka 1586. fra Đuri Soljaku ili Tuzlaku glasi: Budući si nas obavjestio da »in Provinciis Possaviae et Possemiae« i u susjednim mjestima i područjima ugarskog kraljevstva živi veliko mnoštvo naroda pod turskim gospodstvom, velik broj vjernika koji uz druge goleme nevolje, nametnute s robovanjem tiranskim nevjernicima, ostadoše još i bez svećenika, klerika i redovnika od kojih bi trebali čuti Božju riječ, misu i druge božanske službe, a jer ti zbog svega toga, gonjen vjerom i pobožnošću i rasplamćen revnošću za spas kršćanskih duša koje tamo borave, želiš, s dozvolom svojih poglavara i s našim blagoslovom, s nekoliko drugova svećenika, poći u one krajeve...., a drugove ti je bez naše ovlasti za tu stvar teško dobiti....

Pozvala je svoju služavku i, uzevši svoje mrtvo dijete sa sobom, ode u crkvu Sv. Siksta, gdje je bl. Dominik živio s braćom.

Ovo čudo je sestri Ceciliji i drugim sestrama Sv. Siksta ispričao novak, zabrinut kao i braća koja su bila s njim.

Ovo ugodno čudo je bl. Dominik izveo u crkvi sv. Siksta, pored samostanskog prozora, u nazočnosti sestre Cecilije i ostalih sestara sv. Siksta.

Potom, nakon što je Papa dao crkvu sv. Sabine braći i nakon što su oni prenijeli sve svoje potrepštine i knjige i ostale stvari iz sv. Siksta, bl. Dominik je želio da se opatica i ostale sestre presele u crkvu sv. Siksta.

U jutro se bl. Dominik s pratnjom vratio u samostan sv. Siksta.

Nova odluka pape Siksta V. dopušta osnutak više provincija, a papa Klement VIII. god. 1593. proglasi potpunu međusobnu neovisnost dviju grana Karmelskoga reda.

Ova opatica je obećala da će ona, sestra Cecilija i sve ostale sestre, osim jedne, preseliti se i položiti zavjete u ruke bl. Dominika, ako kip Blažene Djevice ostane s njima u crkvi sv. Siksta.

Kako je bl. Dominik prolazio pored njezinog doma kad god je išao u sv. Siksta, povremeno bi se zaustavio i posjetio je.

Kada je bl. Dominik izvršavao zapovijed Pape Honorija da okupi sve redovnice koje su stanovale u Rimu i osnuje u crkvi sv. Siksta, gdje su tada živjela braća, za njih samostan, jedna od onih kojih se to ticalo bila je i opatica sv. Marije u Tempulu, koja je u svom samostanu posjedovala kip Blažene Djevice, koji se sada nalazi u crkvi sv. Siksta.

Dok su braća još živjela u samostanu sv. Siksta i tvorili zajednicu od oko sto članova, bl. Dominik je jednog dana poslao brata Ivana iz Calabrije i brata Alberta iz Rima u grad da isprose milostinju.

14. Kako je bl. Dominik ustanovio samostan Sv. Siksta za časne sestre i donio u njega kip Blažene Djevice

Dokumenti iz 1235. g. spominju fra Siksta iz Brescie, provincijala u Dalmaciji.

U župi Presvetog Trojstva u Krašiću i u župi sv. Siksta u Pribiću upoznali su se sa župnim crkvama, poviješću župe te dvojicom kardinala: bl. Alojzijem Stepincem i Franjom Kuharićem.

Na ovaj način je molio kada je Bog, na njegovu molbu, vratio život dječaku Napoleonu u sakristiji crkve svetog Siksta u Rimu, i kada je bio podignut sa zemlje kod slavljenja Mise, kao što priča dobra i sveta sestra Cecilija, koja je bila nazočna s mnogo drugih ljudi, i koja ga je vidjela.

Uslijed toga bl. Dominik je, s odobrenjem trojice kardinala koji su bili njegovi suradnici, zapovjedio da se prvog dana Korizme, nakon pepeljenja, sve moraju okupiti u kući sv. Siksta, tako da u nazočnosti svih redovnica glavna opatica može predati svoju službu i ustupiti sva prava na svoj samostan njemu i njegovim suradnicima.

Knjiga Arhitektonika pape Siksta V u zajedni č kom izdanju Art studija Azinovi ć i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti raskošno je opremljena izvrsnim likovnim materijalom sa č injenim od recentno nastalih fotografija i tlocrta pojedinih lokaliteta, ali i reprodukcija originalnih odnosno starih slika, skica, crteža ili pak grafika.

Nakon izbora pape Siksta IV. godine 1471. osnovan je Kolegij papinskih pjevača.

U ponedjeljak 12.09.2011. na Župnoj Crkvi Sv. Siksta u Pribiću počeli su radovi na rekonstrukciji i obnovi krovišta.

Lovro je bio učenik pape Siksta II. koji ga je očinskom ljubavlju ljubio zbog njegovih krasnih vrlina.

Kad je prefekt Rima dobio nalog da pogube Siksta, ovaj naredi Lovri da pričeka tri dana i kroz to vrijeme podijeli crkvenu imovinu, kao ribari pečenu ribu kršćanskoj sirotinji.

Prvi dokument o franjevcima u Dubrovniku iz 1235. (tu je i prvi spomen provincijala Sklavonije fra Siksta iz Brescie) ukazuje na njihov samostan sv. Tome u predgrađu Pile.

Ovu bulu Siksta IV potvrdio je i obnovio papa Julije II 23. siječnja 1511. i pod prijetnjom izopćenja zabranio svim svjetovnim svećenicima odvraćati vjernike da neidu k franjevcima na ispovijed niti im daju milostinju.