Nakon uvodnog teološkog razmatranja Montfort ulazi u polemiku s onima koji imaju samo spekulativnu, suhu, neplodnu i hladnu spoznaju Isusa Krista i Marije, te svojim stavom udaljavaju druge od pobožnosti i sinovske predanosti Mariji.

Dar je samo znak da Otac ljubi Sina.« Kad je došao Čas da ispuni nacrt ljubavi Očeve, Isus daje naslutiti neistraživu dubinu svoje Sinovske molitve, ne samo prije no što će se slobodno predati. (Lk. 22, 42 >, već do posljednjih riječi na Križu, kad molitva i predanje postaju jedno: (Lk. 23,34 >; (Lk. 23, 43); (Iv. (Iv. 19, 26 27): (Iv. 19, 28); (Iv. 19, 30); (Lk. 23,46), sve do kada izdahnu predavši duh.« (KKC., 2605) Stoga s punim pravom možemo reći da sve nevolje čovječanstva svih vremena, podjarmljena grijehom i smrću, sve molitve i zagovori u povijesti spasenja, obuhvaćeni su tim vapajem utjelovljene Riječi.

Koje su najvažnije oznake Isusove sinovske molitve?

Ako razmišljamo, možemo lako shvatiti kako glavni vid Isusove sinovske molitve ne može biti nešto drugo.

U ovom Evanđelju Isus je prikazan kao onaj koji sve prima od Oca i koji živi u neprestanom stavu sinovske zahvalnosti.

Ispunjati svoje sinovske dužnosti prema svojim predcima, djedu i baki je poput primanja obrazovanja od duhovnog svijeta.

Ni očinske, ni sinovske, ni bratske ljubavi.

Bog je on vjeran i bez zlo? e, pravedan je on i pravi? an. 5 Oni mu se iznevjeriše - nisu mu sinovi, ve? nakaze sinovske, porod izopa? en i prepreden. 6 Tako li uzvra? aš Jahvi, narode glupi i bezumni

Ova godina, posvećena uspomeni toga otajstva, neka bude i nama sveta: Marija budi predmetom našeg posebnoga štovanja, pobožnosti i nasljedovanja. () Da, predragi u Kristu, pohitite puni pouzdanja i sinovske ljubavi k Majci Isusovoj, koja je i vaša Majka.

Znamo da je ovu godinu papa Benedikt XVI. proglasio godinom vjere kojom bi trebalo započeti doba Sina, dakle Evanđelja, vjere i potpune sinovske poslušnosti Ocu.

Zato bi se on radije vratio u vrijeme svoje mladosti, vrijeme najgoreg ropstva i straha, nego gradio vrijeme Evanđelja, vjere i sinovske poslušnosti Ocu Doba sina nastoji zaustaviti dobom nasilja, straha i ropstva pa je zauzeo borbeni gard na antisinovskim barikadama.

Koja je to " malenost " koja dovodi čovjeka do sinovske prisnosti s Bogom i prihvaćanja njegove volje?

Između tih graničnih trenutaka njegova zemaljskoga života sva su druga njegova djela učinjena u duhu ljubavi i sinovske odanosti volji Očevoj te kao takva predstavljaju apsolutno pozitivan odgovor na Savez kojega je Bog ponudio svojemu narodu.

U takvoj smrtnoj muci Isus se molitvom čvrsto uhvatio za Oca, moli da ostane u zajedništvu s njime do kraja, pun sinovske ljubavi i povjerenja.

Kaže se da je to sakrament naše sinovske budućnosti više nego grešničke prošlosti.

Veličina njegova božanstva sja iz njegove sinovske zahvalnosti Ocu, koju je izrekao prije čudesnoga čina. Vrativši se iz smrti, Lazar je, na neki način, postao navjestiteljem otajstva Gospodinova uskrsnuća, koje će se ubrzo dogoditi. Evanđelist Ivan u cijelom prikazu gleda uskrsni misterij, konačnu Isusovu pobjedu nad smrću i zlim. Isus sam kaže: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

Provincijal je također ovom prigodom zamolio tajnika Svete Stolice za odnose s državama da prenese sinovske pozdrave franjevaca svetom ocu Benediktu XVI.

Kompendij Katekizma Katoličke Crkve na sažet način uči: " Isusova molitva tijekom njegove smrtne borbe u Getsemanskom vrtu i njegove posljednje riječi na križu objavljuju dubinu njegove sinovske molitve: Isus ispunja Očev naum ljubavi i na se uzima sve tjeskobe čovječanstva, sva pitanja i zagovore povijesti spasenja.

Doba Oca bijaše doba Zakona, straha i ropstva, Doba Sina (u kojem je i sâm Joakim živio) bilo je doba Evanđelja, doba vjere i sinovske poslušnosti, a ono što je imalo uslijediti od 13. stoljeća nadalje bit će, vjerovao je, Doba Duha, doba ljubavi, radosti i slobode kad će se Božje znanje razotkriti izravno u srcima svih ljudi

Njezina uloga ne završava ni s Kalvarijom, jer Isusova riječ predanja Majke učeniku i učenika Majci (Iv 19,26) u tom ozbiljnom trenutku drame spasenja nije samo izraz sinovske brige za Majku i učenika, nego ima daleko dublje značenja.

Iz svih tih dokumenata vidi se da je sav Ivanov odnos prema biskupima bio isti kao i prema papi, a nosio je značajku sinovske odanosti i poslušnosti.

Isus nam ne daje samo riječi naše sinovske molitve, nego nam istodobno daje i Duha po kojem ove riječi postaju u nama« duh i život ». (Iv.6, 63).

Štoviše, dokaz i mogućnost naše sinovske molitve jest to što je Otac« odaslao u srca naša Duha Sina svoga koji kliče: Abba

S kolikom ljubavlju moraju braća sudjelovati u svakodnevnome slavljenju presvete euharistije koju nam je ostavio Gospodin, a koja je čudesni sakrament Isusova darovanog života, Isusove sinovske poslušnosti i njegove smrti za nas grešnike.

Na bezbrojne je načine živio vlastitu svećeničku službu u duhu sinovske pobožnosti prema Majci Božjoj.

Isusova pobjeda nad napasnikom u pustinji nagovješćuje pobjedu muke, posvemašnju poslušnost njegove sinovske ljubavi prema Ocu.

Naprotiv, njegovu prozu čitamo kao povik sinovske mržnje, većina otmjenih Engleza koji nastanjuju njegove romane izrazito je odbojna.

Pa i danas, pred prijetećim opasnostima globalizacije i praktičnog materijalizma, vi crpite snagu iz Riječi Istine, iz poučljivosti Duhu Svetomu, iz ljubavi prema euharistiji i iz prave sinovske pobožnosti prema Mariji.

Članovi mladih grupa hwaranga bili su dobro istrenirani s osjećajem sinovske odanosti, odanosti kraljevstvu i požrtvovne predanosti društvu kako bi postali važne osobe za vođenje kraljevine.

Taj Mesija će imati najintimnije sinovske veze s Bogom, Jahvom: »Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin« (2 Sam 7,14).