Biblija pripovijeda spasenjske događaje, koji svoj vrhunac imaju u Kristu.

No, podjele ostaju i tiču se i različitih praktičnih i etičkih pitanja, pobuđujući zbunjenost i nepovjerenje, slabeći našu sposobnost prenošenja spasenjske Kristove riječi«, rekao je Benedikt XVI. i podsjetio na riječi svoga prethodnika blaženoga Ivana Pavla II. u enciklici »Da budu jedno« kako kršćani nejedinstvom nanose štetu svjedočenju i naviještanju evanđelja.

Sve spasenjske naume možemo prihvatiti i razumjeti, a nadasve u djelo provesti tek snagom Duha Svetoga, onog istog po kojem je Marija začela Boga i čovjeka, Isusa koji je Krist, Sin Svevišnjega.

Profesor Bilić zaključio je homiliju pozivom na svjedočenje Kristove svakidašnje spasenjske prisutnosti među nama u slavlju svete mise: »Danas smo na pravome mjestu da počnemo gledati još jednom na sebe i na ovaj svijet - na sve što se događa u velikoj Zajednici u koju ulazimo - Marijinim očima.

U istom dokumentu Blaženik ističe da katoličko sveučilište, po susretu koji ono uspostavlja između neistraženog bogatstva spasenjske poruke evanđelja i mnogovrsnosti i veličine polja znanja u koja ga utjelovljuje, Crkvi dopušta uspostaviti dijalog neusporedive plodnosti sa svim ljudima bilo koje kulture.

Kao vjerni učenik svetog Franje, Duns Skot je volio razmatrati i propovijedati otajstvo Kristove spasenjske muke, taj izraz beskrajne ljubavi Boga, koji s velikom darežljivošću širi izvan sebe zrake svoje dobrote i ljubavi (usp.

Snagom te sveopće spasenjske želje, Bog je odredio da se Objava prenese svim narodima, svim naraštajima i ostane zauvijek cjelovita.

Ako se prepustimo Njegovu djelovanju, bez obzira na vlastite slabosti, donosit ćemo spasenjske plodove, od kojih će kršćanski i ljudski rasti i sazrijevati osobito naša djeca i mladi.

Ponad svega, pričest (hostiju) smatra euharistijskim otajstvom Božje spasenjske i svakodnevne nazočnosti sa svojim vjernim narodom.

Da, i blaženi Stepinac je veliki svjedok spasenjske vrijednosti patnje, življene do kraja, bez zadrške, s darom vjere u Krista.

Evanđelja govore o Isusovoj kušnji, preobraženju, te Isusovim »znamenjima« koja su predokus spasenjskih događaja Isusove smrti i uskrsnuća kao i priprava čovječanstva za ove spasenjske događaje, i to po krštenju.

Sakramenti su simboli Kristove utjelovljenosti u svijet i njegove spasenjske prisutnosti u Crkvi.

Tko prihvaća taj Isusov poziv, ne zato što bi ga potpuno unaprijed razumio nego zato što je Isusu povjerovao, prima svjetlo vjere i stječe iskustvo spasenjske suradnje sa Svemogućim.

U Kristovu utjelovljenju Bog nam je ponudio milost spasenjske razmjene (commercium) ljudske i božanske naravi, kako to divno izražava liturgija slaveći otajstvo utjelovljenja.

Crkva je naviještala Isusa da je on Božje djelo, objava Božje spasenjske prisutnosti.

Vrt nam kazuje da stvarnost u koju je Bog postavio čovjeka nije neka neprohodna prašuma, već mjesto koje štiti, hrani i uzdržava; a čovjek mora prepoznati svijet ne kao vlasništvo koje treba opustošiti i iskorištavati, već kao Stvoriteljev dar, znak njegove spasenjske volje, dar koji treba njegovati i čuvati, pomoći mu da raste i razvija se u poštovanju, u skladu, slijedeći njegove ritmove i logiku, prema Božjem naumu (usp.

Od te spasenjske činjenice ne može se odvojiti kršćanska vjera te ne čudi da se svako produbljivanje vjere i vlastite duhovnosti gradi upravo na toj marijanskoj crti kršćanstva.

Svaka služba u Crkvi, a na poseban način služba ministerijalnoga svećeništva, svoj identitet gradi na »ikoni« Marijine spasenjske plodnosti: primiti Boga, odgovoriti mu, prihvaćati sve kao njegov dar, štoviše razumjeti da je naš život zapravo put spasenja i da se sva naša djela, naše znanje i naša životna iskustva uključuju u dijalog s Bogom, kao suradnja u navještaju i rastu Božjega spasenja među nama.

Međutim, tumačenje svetopisamskih tekstova ne zaustavlja se na istraživanju povijesnog i jezičnog konteksta, nego je povijesna i jezična analiza u funkciji otkrivanja vjerničke, spasenjske poruke Isusove riječi, a za to je potrebno poznavanje vjerničko-duhovnog konteksta, to jest cijeloga Svetog pisma i Predaje Crkve.

Kada u Očenašu molimo: Budi volja Tvoja, molimo prije svega za iskustvo ljubavi prema Očevoj velikodušnosti za nas ljude; iskustvo spasenjske ljubavi što je Bog gaji prema svim ljudima, a koja se iskazuje kroz milost darovana bratstva.

Danas bi to konkretno značilo egzorcizirati svijet, stavljati ga u svjetlo razuma »koji potječe od vječnoga stvoriteljskog uma i njegove spasenjske dobrote i koji upućuje na njega - to je trajna, središnja poruka poslanika Isusa Krista«.

Uglavnom, ono što je jednom, iz biblijskih i kasnijih teoloških umovanja, iz oksimoronskog osjećanja svijeta, posljedovalo značenjski i izrazno najnapregnutijom baroknom poezijom kod, primjerice, Bunića i Gundulića, Góngore i Queveda, to je i kod Bilosnića omogućilo da se na Božje spasenjske zahvate primijeni gotovo karnalni ljubavni govor, toliko tjelesan da je jedino takav i sposoban izraziti uistinu tjelesnu spasenjsku žrtvu, ali i tegobnu tjelesnost jezika koja se baš takvim figurativnim intenzitetom i emotivnom uzdrhtalošću i pokušava osloboditi (O Višnji, s tako vrućim poljupcima/ti kolovoško sveto lice Krista/žrtvo tijela usred gola neba./Vodoskoci soli/niz oči naše liju/nevina naša mladost na horizontu svijeta se svlači/pokušavajući osloboditi naš govor/svako teško slovo iz jezika što nas vreba).

Riječ-Logos može uzeti tjelesnost ljudskog života kao vlastitu božansku sudbinu te Bog može prepoznati ono što jedan čovjek, taj jedinstveni čovjek jest i što živi, kao vrijedan, stvaran i konačan izraz Božje spasenjske volje prema svijetu.

Prva i temeljan zadaća specifično katoličkog tiska svakako je ebangelizacija, tj. navješćivanje kršćanske spasenjske poruke ljudima svakog vremena.

U kasnijem tumacenju sacramentum (sakrament) izrazava vise vidljiv znak skrivene spasenjske zbilje, koja je oznacena rijecju mysterium.

No, istina jest i da mnogi rade, čak i previše, ali ne osjećaju spasenjske blagodati svoga rada, dok neki drugi uostalom, sam si ih spomenuo u postu.

U uvodniku novoga, posljednjeg ovogodišnjeg, broja urednik lista dr. Ante Crnčević uvodi čitatelje u temu broja U zajedništvu s anđelima koja ima za cilj pomoći nam čuti glas vjesnikâ spasenjske Radosti i iskreno služiti Onomu koji je sišao k nama da nas spasi.

Religije mogu biti nositeljice spasenjske istine samo ako ljude vode istinskoj ljubavi. (KR, 87)

Obnova se mora temeljiti na nekoliko načela kao što su: uskrsno otajstvo, koje je prisutno u svakom liturgijskom činu, odnos između liturgije i povijesti spasenja, u kojemu u prvom planu ne smije više biti kultna dimenzija, već djelo spasenja, primat Božje riječi, poimanje liturgije kao vrhunca i izvora, te obreda kao događaja, znaka i puta spasenjske zbiljnosti.

Sakramentska znakovitost ozna uje samo ustrojstvo vjere i Crkve, posadačnjuje mesijanske spasenjske ine Kristove, uklju uje (pojedina nu i dručtvenu) zauzetost vjernika.