Ako ne molim, ne mogu primiti puninu Kristova sinovstva i baštini njegove zasluge.

Ono što je vidljivo u Isusovu zemaljskome životu vodi njegovu nevidljivu Otajstvu, poglavito Otajstvu njegova božanskoga sinovstva: »Tko vidi mene, vidi i Oca« (Iv 14,9).

Prorok David u Psaltiru iznosi reč Božiju: bogovi ste i sinovi Višnjega svi (Ps. 81). Podsetivši vladiku Artemija da i apostol Pavle govori o dva sinovstva, patrijarh Pavle kaže: Svakako, dakle, da rob greha ne može imati istu čast sa slobodnim od greha, te je jasno da bi izjednačavanje dva sinovstva bilo krivo shvatanje i tumačenje Evanđelja, i da posle vaskrsenja i vaznesenja Gospodnjeg, svaki čovek koji odriče Sina, ni Oca nema, a koji poznaje Sina, ima i Oca (1 Jov. 2, 23). Nastavljajući da navodi argumente, Njegova svetost takođe podseća vladiku Artemija da vaskrsli Gospod naziva svojom braćom ne samo Apostole, nego i sve paćenike i stradalnike u ovom svetu (Mt. 28, 10; 25, 40).

Isus nam daje nazreti tu otajstvo njegova posvemašnjeg posvećenja poslanju koje izvire iz njegova božanskog sinovstva: ' Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? ' (Lk 2,49).

U ispovijedi ću posvijestiti sebi istinu da me Bog ljubi i da me čeka raširenih ruku da mi oprosti i obdari darovima svog očinstva da postanem svjesniji moga božanskog sinovstva.

Korektni sin još nije svjestan niti očinstva niti sinovstva.

I ujedno nam je to poziv da i mi, poput Krista i njegove Majke Marije, shvatimo snagu i moć križa i patnja te se s Marijom pridružimo patnjama njezina Sina Isusa, koje su porođajni bolovi našeg božanskog sinovstva i naše proslave.

Drugim riječima - uzdići se do onoga Duha koji proizlazi iz Oca i Sina, do Duha sinovstva u kojem vrijedi« sve moje tvoje je i sve tvoje moje je »(Iv 17,10) Samo u tom Duhu, kaže sv. Pavao, možemo reći Abba (Rim 8,15) Treba naučiti ući u krug života, točnije, Božjeg života, jer nema života izvan Boga.

Čovjek može samo po Isusu koji je u savršenom zajedništvu s Bogom pristupiti Bogu i osjetiti radost sinovstva kazao je Papa i dodao: Približavanje Bogu pretpostavlja poznavanje njegovih otajstava.

Međutim, počeću od prvog dela i reći ću u kom smislu je ova molitva molitva sinovstva, molitva sina.

I neka nam Bog udijeli da prihvatimo dar svoga sinovstva, da živimo u punini stvarnost Vjerovanja, u povjerljivom predanju Očevoj ljubavi i njegovoj milosrdnoj svemoći koja je prava svemoć i koja spašava.

Od onoga pohlepnoga i ohologa trenutka bijega od kuće, sada se u njemu javlja drama izgubljena dostojanstva te postaje svjestan spiskanog sinovstva.

Molitva prijateljstva se razlikuje ili molitva sinovstva, od molitve slugu, slugu koji se obraćaju gospodaru, koga se više boje, negoli što ga vole.

Otac je taj koji oprašta iz ljubavi, u ime očinstva i sinovstva.

U Isusu, naime, čovjek postaje kadar približiti se Bogu dubinom i intimnošću odnosa očinstva i sinovstva.

Zato molimo« Abba Oče », jer nam je taj duh dao duh sinovstva, a ne duh ropstva.

Čovjek ne može imati ropski duh i uživati stvarnost sinovstva.

Ljubav nas izdiže iz područja ropstva i stavlja u područje sinovstva. (Dakle, mi nismo u kraljevstvu sluga već u kraljevstvu sinova o. p.).

S druge strane, ako svoje križeve pridružimo Isusovu križu, oni postaju i nama sredstvo pobjede i uzvišenja, a to znači i mjesto objave našeg božanskog sinovstva, koje nam je darovano u Isusu Kristu.

Sa jedne strane, nju nam je predao Sin Božiji Koji je postao Sin Čovečji i ona je, zaista, u svojoj suštini molitva sinovstva uopšte i sinovstva Hrista za Kojeg je rečeno: " Jer Bog tako zavole svet da je Sina Svojega jednorodnoga dao za spasenje sveta ".

Vojnici sa željom da ga do kraja obeščaste svlače s njega haljine i gologa ga izlažu pogledima ljudi, no Isus je miran, nedodirnut tim činom jer je svjestan svoga sinovstva, svoje pripadnosti Ocu.

Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu.

Sa svoga križa, umirući Spasitelj proglasio je duhovno i sveopće Marijino majčinstvo, izabravši kao uzor s tim povezanog duhovnog sinovstva ljubljenog učenika, svetog Ivana, poznatim novozavjetnim riječima: " Evo ti majke " (Iv 19, 27).

To je u njemu stvaralo neizrecivi doživljaj Božjega sinovstva koje mu je budilo snažnu energiju i odluku da se stavi u službu ljudsko-božanske preobrazbe svijeta.

Tako su kršćani postajali sveti od početka, tako se i danas posvećuju i uistinu nije mali broj onih koji sudjeluju u blagdanu svih svetih u konačnom zboru spašenih kamo se svakodnevno pristiže s ponosom Božjeg sinovstva u duši s pečatom spašenosti na čelu sa spoznajom istine da je život na zemlji tajna koja se pouzdano očituje u budućnosti te da će se svaki čas toga života jednom zauvijek nastaniti u vječnosti. (A.

Pa kakav bi to bio Raj kad bi morali i dalje živjeti zajedno sa takvim ljudima, koji su sami sebe isključili iz sinovstva Božjeg.

I tako se njegovo čovještvo pokazuje kao " sakrament ", tj. znak i oruđe božanstva i spasenja koje ono donosi: što bijaše vidljivo u njegovu zemaljskom životu vodilo je k nevidljivom otajstvu njegova božanskog sinovstva i njegova otkupiteljskog poslanja.

Svaki čovjek pozvan je da primi dar božanskog sinovstva, da milošću postane dijete Božje.

Svijest Ljubavi i svijest sinovstva zauzeli su svoje mjesto.

U njoj se uče ljudski odnosi: odnos slabog prema jakom, bolesnog prema zdravom, bogatog prema siromašnom, te najvažnije uče se odnosi očinstva, majčinstva i sinovstva/kćerinstva.