Naravno, ovu usporedbu nikako ne treba shvatiti doslovno jer Luhrmann i Sirk koriste naglašenu artificijelnost i kič ipak iz sasvim oprečnih pobuda.

Često stvarajući na temelju psihološki i narativno izrazito klišeiziranih scenarija, Douglas SIrk svojom je stilskom je virtuoznošću utjecao na kasnije redatelje, među ostalima i Reinera Wernera Fassbindera.

- Znači, ti nisi najit-sirk? - upita Mirta hineći razočaranje.

- Pa dobro, najit-sirk je okrenuto Kristijan, mislila sam da je najit-sirk tvoj nick na blogu.

- Šteta, bilo bi dobro da si to bio ti, najit-sirk. - počne Mirta praveći se da je zamišljena dok je gledala prema lusteru - Da jesi, vjerojatno bih se zaljubila u tebe.

Sirk je dakle potkopavao i ironizirao američke vrijednosti i način života istom onom žestinom kojom je to pedesetak godina kasnije činio Todd Haynes, koji se u svom pastiširanju Sirkova redateljskoga rukopisa i vizualnoga identiteta povodio za njegovom tvrdnjom da je film realniji što je artificijelniji, no Haynes se nije morao dodvoravati publici pa je hrabri društveni komentar mogao iznijeti upravo kroz izravno rekreiranje sirkovskih filmskih univerzima, čime svakako usmjerava pozornost i na nove mogućnosti (re) interpretiranja njegova opusa.

Gledano iz današnje perspektive, Sirk je bio pravi stručnjak u podilaženju publici, konzervativnom studijskom sistemu i zahtjevima američke filmske cenzure, koja je u mekkartijevskim pedesetima bila nesmiljena.

Te su iste kičaste i artificijelne melodrame jednako potkopavale i ironizirale američke vrijednosti i način života kako to samo mogu činiti filmovi čiji su redatelji neamerikanci (Sirk je bio Nijemac koji je u vrijeme nacističkoga terora prebjegao u Ameriku), te u formi žanra, da ironija sama po sebi bude veća, namijenjenog širokoj publici.

Poučak redatelja kao što je Douglas Sirk uči nas da i najljigavija holivudska melodrama može biti poligon za ozbiljna, izoštrena i neuralgična društvena pitanja.

Kad bi jos znala sta je mali sirk, bilo bi lijepo.

Ova paralela nije nimalo slučajna jer, gledano iz današnje perspektive, Sirk je bio vrlo svjestan mehanizama društvene represije koji su se manifestirali kroz krajnje rigidan puritanski diskurs, ali je, kako bi progurao svoje ideje, morao u isto vrijeme biti i pravi majstor u podilaženju publici, konzervativnom studijskom sistemu i zahtjevima američke filmske cenzure koja je u mekartijevskim pedesetima bila nesmiljena, no taj Sirkov postupak je kod onodobne filmske kritike izazivao neshvatljiv prijezir.

Sirk se navedenim postulatom dobrano vodio u gradbi svojih melodramatskih univerzuma, koji niti Özpeteku nisu strani, ponajprije po pitanju izrazite elegancije kojom postavlja mizanscenu.

Sirk u ovome slučaju, a što je i inače njegova karakteristika, nije sklon širokom objašnjenjima nego složenu tematiku obiteljskoga odnosa, dostatnoga za podugačku obiteljsku sagu, svodi na svega devedesetak minuta filma.

U Zapisano na vjetru Sirk je u potpunosti na psihoanalitičkom tragu, razlažući propast obitelj kroz prizmu edipacijacije i potiskivanja.

Još jedna velika pogreška bila je sparivanje Nicole Kidman i Daniela Craiga, dvoje izvrsnih, ali odveć hladnih glumaca, između kojih se ne bi razvila kemija taman da je u redateljskoj stolici sjedio legendarni Douglas Sirk.

Sirk u tome slučaju, a što je i inače njegova karakteristika, nije sklon širokim objašnjenjima, nego složenu tematiku obiteljskih odnosa svodi na devedesetak minuta filma... pročitajte cijeli tekst...

Način na koji Susanne Bier, nakon svih modernističkih i postmodernističkih diverzija, iskreno i realistično barata emocijama likova i gledatelja, priziva u sjećanje legendarnog Douglasa Sirka pa se Nakon vjenčanja, osim kovanicom susret ' Dogme ' i sapunica, može okarakterizirati i kao djelce koje bi režirao pokojni Sirk da ga netko uskrsne i prisili na pridržavanje barem dviju od deset Dogminih zapovijedi.

Pa Douglas Sirk i njegova ideja o hepiendu.

Bio je Brecht, Godard i Sirk u jednome (prvi je prepoznao veličinu potonjeg, naslijedio sklonost ženskim filmovima za plakanje i rimejkao Sve što nebo dopušta iz 1955. u Svi drugi zovu se Ali; 1974.).

U ovoj melodrami Sirk ponovno surađuje s ekipom (glumci, producent, snimatelj, skladatelj) Veličanstvene opsesije (1954) dokazujući iznova red. vještinu i sposobnost kontroliranja gledateljskih emocionalnih reakcija.

No danas, kad smo svijesni Belanovog genija kojeg zahvaljujući " Koncertu " s razlogom uspoređuju s Douglasom Sirkom, možemo bez straha ustvrditi kako nam je u nasljeđe ostavljeno blago koje je šteta držaži u zlatnom trezoru hrvatskog filmskog društva, daleko od očiju javnosti. (Mada je Belan često uspoređivan sa Sirkom, moram naglasiti jednu činjenicu, čisto da slabije upućeni ne bi slučajno površno zaključili kako je Sirk Belanu bio uzor ili inspiracija.

Bojazan koja postoji kod poljoprivrednih proizvođača koji žele sijati krmni sirk i sudansku travu, jest opasnost od zakorovljavanja parcele.

To je legitiman cilj, zdrava sinteza u kojoj je majstor bio jedan Douglas Sirk.

U novom filmu Xaviera Dolana (Ubio sam majku) sve je vizualno krajnje stilizirano, u tolikoj mjeri da se niti Douglas Sirk i Wong Kar-Wai zajedno ne bi postidjeli koliko boje na kaputu njegove heroine Marije (Monia Chokri) odgovaraju pepeljari koju drži na nekom od tuluma kako bi otresala pepeo sa svoje vjerojatno trideset i šeste cigarete taj dan ili suodnos majice koju je odjenula i pinky zastora u njezinom stanu.

Izmišljene ljubavi tako su iskasapljeni Douglas Sirk i Wong Kar-Wai (a to ne mislim u negativnom smislu) za postemtivijevsku generaciju na speedu i društvenim mrežama, koja brzo živi, ali i osjeća krajnju egzistencijalnu tjeskobu jer im je sve dopušteno pa time i monotono.

TV preporuke: Claude Chabrol i Douglas Sirk

Sirk se stoga nameće kao izvrstan društveni kroničar, po mnogočemu radikalniji i nesmiljeniji od društveno angažiranih filmaša Novoga Hollywooda, koji se nisu morali bojati cenzure zbog koje je njihov prethodnik svoju društvenu kritiku s mnogo umijeća i stiliziranja trebao maskirati u širokoj publici prihvatljive priče.

Sirk se također volio poigravati i paradoksima pa Cary napušta ljubav svoga života zbog stavova vlastite djece i okoline da bi potom, kada je sve već gotovo, shvatila da djeca, koja su na usnama imala parole o obiteljskoj tradiciji i domu, ionako uskoro kreću u samostalne živote a ona će naposljetku ostati sama.

Većina kritičara zaključila je kako je Haynes nastavio ondje gdje je Sirk stao, stavivši naglasak na tematiku koja je u Sirkovo doba morala ostati u pozadini.

Po islamu, covjeku je preko ociju navucena koprena koju treba da ukloni da bi ' ponovo progledao '. Ovim pitanjima se bavi nauka o Ishanu.Po ovoj disciplini sve sto postoji na ovom svijetu ovisi o nacinu perceptiranja stvarnosti, medjutim ono sto se perceptira je iluzorno.Ukoliko covjek ono sto perceptira poistovjeti sa nekim Allahovim atributima on cini sirk (poistovjecuje Allaha sa necim sto je stvoreno)