Za sve bivše, ja u svojoj glavi imam rečenicu " da je valjalo bi trajalo " i ne pada mi na pamet mučiti se nečim što je prošlo, radije ću maštat o Bali-begu, ako baš moram (ha, ha). I, da, malo je čudno, nakon fenomenalnog seksa s jednom osobom, maštati o drugoj, nekako mi to nejde skupa.Dobro, svi mi možda, u nekom trenutku se prisjetimo vremena kad smo s devetnaest godina tulumarili, seksali se, " dangubili " za šankom, bez obveza i opterećenja jer kad smo došli doma, mama je skuhala ručak, očistila kuću i sl. Na nama je bilo samo da uživamo i mislimo kako je cijeli svijet i život pred nama.Ali ko bi se u svojoj trideset i nekoj, odrekao situiranog života, dječice i partnera s kojim se volimo i imamo urnebesni seks i vratio u život devetnaestogodišnjaka samo zato što smo se osjećali wow jer nas je odabrao (na tri mjeseca) neki bogomdani lik.Možda su kompleksi, možda se muž dovoljno ne divi, naglas, vašoj ljepoti, a vama to treba da bi bili do kraja sretni, ali to zbilja nije veliki problem.Skoro u svim veeelikim ljubavima u književnosti i filmovima ima puno tregedije i problema, sve je tak uzbudljivo i napeto i obično bez hapienda.Da li bi vi svoj život mijenjali za tako nešto? Sumnjam.