Tako se iz plača rodi radost, rat se davno svršio, njeko propada, njeko se pati, a njekom je bolje, njeko i kuću gradi i slaže ćar na ćar, njekome su djeca glavna briga, njekome briga što nejma djece, hele - nikom potaman, svak zna svoje, a tako, br ' te, ako ćemo pravo, i mora bit ', njeko se pati a njeko uživa, dunjaluk je tako stvoren, šta moreš, i da nije fukare ne bi ni sunce sjalo.

On mora biti ocaran, zatravljen i privucen bozanskoj milosti; mora biti poput leptira koji je zaljubljenik svjetla ma iz kakve svjetiljke sjalo, i poput slavuja koji je zaljubljenik ruze ma u kakvom vrtu ona rasla.

Kako smo se sve bliže i bliže primicali Velebitu to su se oblaci sve više razilazili, tako da je već u Obrovcu sunce sjalo, međutim bura je i dalje nemilo puhala.

Milo njeno i još napola djetinjsko lice sjalo se od radosti i udivljenosti.

Kratko rezana kosa nad čelom dosta se prorijedila, no glatko i izbrijano lice sa dugim smeđim brkom sjalo je od rumeni.

Visoko čelo sjalo bjelinom, pravilne crte lica, tek nešto zarumenjena, nosile su u sebi izraz otvoren, ponosit i opredijeljen.

Bijaše podveče, sunce još sjalo a traci mu milo osvjetljivahu zelenu travu.

Sunce je sjalo, a zato što je leteći predmet išao prema zapadu vidio sam, takoreći, njegove silnice, atome.

Svakog su se dana pojavljivali, točni poput sata, u devet i trideset, sjedali na klupu, podizali lica prema nebu, čak i onda kad sa njega nije sjalo sunce i pogledavali mene u trku.

Lice mu, pamte svjedoci, sjalo od zanosa i uzbuđenja.

Međutim, u njihovim očima nije bilo svjetla, iako je sunce sjalo.

Sunce je sjalo i bilo je nebo bez oblaka.

Tog lijepog popodneva, 2. srpnja 2010. godine, unato? povremenom pojavljivanju oblaka, sunce nam je nekako svima ja? e sjalo jer smo napokon ostavili radni tjedan iza sebe i krenuli put Logorske doline.

U pozadini su cijelo vrijeme cvrkutale ptičice i sjalo je sunce.

Prošli vikend je sjalo sunce, bilo je toplo i dva auta (Kruno i Dalibor) s ZG tablicama koji imaju (super skupu) slovensku vinjetu vozila su nas (Ivan M, Saša Marta, Vedran, Maja i ja) na sportsko penjalište u slovenskom primorju, na Črni Kal.

Jutro je bilo sunčano, nije bilo oblaka, Sunce je sjalo, i odjednom se pojavilo drugo kraj nje

Sunce je već od rana jutra veselo sjalo, a brežuljci oko polja šarenili se od tamnozelena, žuta i rumenkasta lišća voćnjaka i vinograda.

Čuo se plač i naricanje, no sunce je tako veselo sjalo i nevjeste s djevojkama, zelenim granjem uz mlada lišca, prolazile spokojno preko tihih grobova.

Tad ga i opet saletješe tužne misli jer nije mogao znati kakav će to biti njegov budući život i ako bude zdrav a sunce sjalo kao i toga dana.

ali danas, ovoga petka, 11. 3. 2011., prvog pravog dana proljeća u ovom dijelu svijeta, kad sam prvi put ove godine obukla laganu jaknu, dan kad je sjalo sunce, kad je proljeće bilo u zraku, stvarno si pretjerao.

Srebro je sjalo, zlatnim sjajem na grudima braće Skelin.

Sunce je i tu sjalo, tko bi rekao...

I te l987-e godine Almino lice je još uvijek sjalo poput dragulja.

Ali da vidim i bolju, ljepšu stranu onoga što me okružuje pomoglo mi je sunce koje je tako veselo sjalo kada sam opet izašla na ulicu i prošetala gradom.

Možda je ovo posljednja sezona, iskreno se nadamo, u kojoj će se predstave Kazališta lutaka Zadar igrati u Jazinama, međutim vjerujemo kako će ovaj program zadržati svoj naziv, jer je djeci sunce uvijek sjalo u Jazinama.

Sada kada ovako pričamo čini mi se da te je opravdano usporediti sa Hypnosom, grčki bogom sna koji je živio u pećini gdje Sunce nije nikada sjalo i kroz koju je tekla Leta, rijeka zaborava.

a onda, na vrhu brda... odjednom Sunce. i plavo nebo iznad mene. kao da sam u drugom svijetu. kao da je doslo proljece. brda su se zelenila, Sunceko je sjalo, i odjednom i ja sam zivnula. pjesma je sa tuzne presla u oslobadjajucu, u optimistican spoj rijeci i tonova, u entuzijasticnu solazu gitare i klavijatura, u sretan stih koji je do maloprije bio uznemirujuc... uzdignula sam se iznad Pantovcaka, iznad svoje nesrece, iznad same sebe, iznad svog trazenja...

Ma dost o hororima, danas popodne je baš ljepo sjalo sunce, a pošto ja imam jako ljepo i veliko zeleno dvorište, sjela sam na svoju zelenu ljepu klupu i slušala svoj mp3 i uživala u zelenoj prirodi pjesmu od Nelly Furtado-Permiscuous sam preslušala 1 000 puta i sad mi se stalno ta pjesma vrti u glavi sestra mi je rekla da se sa svojom kosom baš uklapam u neku divljinu, a moje dvorište je dobra zamjena namjeravam si dat jedan zeleni pramen u moju bujnu kosu

Zimi nije padao snijeg te ne bi svojim veličanstvenim pokrovom i zavijanjem kroz kućice i dubrave stvarao sliku domaće zimske poezije, već je naprotiv sjalo sunce bez topline kao žuta mrtva ploča, a studen se zrak ukočio te se samo rijetko pomicao tamo - amo.

Tu je on s Kristom svaki put umirao i iznova se rađao - smrt njegovu naviještao i njegovo uskrsnuće slavio - u to je utjecalo i iz toga je sjalo sve što je u svakodnevici trpio i radio.