Gledam kako jedan krupan muškarac, nešto mlađi od mene, kupuje kruh, baš u kruhnici pokraj koje sjedim.

Dok sjedim naravno ovdje, kad ne budem sjedio, onda neću moći to raditi.

- Vidite, ja sam tijekom mandata i ove kampanje često dobivao zamjerke da sjedim u uredu, da ne obilazim teren.

Tamo klinci negdje u mraku razbijaju boce, urlaju, kurve se šeću, sumnjivi tipovi voze sumnjive aute, a ja sjedim umotan u zastave.

Pogledam raspored vožnje autobusa i vidim da sjedim umotan u Hrvatsku zastavu, na mjestu odakle za sat, dva ide autobus za Jugoslaviju.

I tako, sjedim ja jedan dan za pc-em i grickam neke grickalice, kad evo ti njega.

Sjedim ti ja tako o, Dnevniče, na jednom skupu nekih duhovnih autoriteta, koji je po mišljenju seoskog župnika poput mene, sigurno bio duhovan i autoritativan, samo u kojem smislu?

Oko mene sve zeleno, gdje sam, ja na livadi, oko mene samo poljsko cvijeće, sjedim, uživam, evo i leptirića.... Nataaašaa Nataaaša Kakvi su ovo slonovi? Ajme vidi ovaj, kave ovaj ima uši, vidi slonić Dambooo... Ajoj, jadna san ti, pa moj plavooki bunca, diži se, brzo andolić, pa po ocat, trljaj, Nataša, trljaj, skidaj tu temperaturu, aš još mi samo slonići trebaju

Očito sjedim na krivoj strani s druge strane žena prvog vodiča uzdiše... oohhh, aahhh, kako je velik... naravno, vrganj.

dok sat polako otkucava svoje zadnje minute dok noć i sjene tiho i nečujno šute dok cvijeće i leptiri mirno sanjaju dok ljubav i mržnja jedno postaju sjedim u mraku mislim na tebe na naše dane crnim vinom opijene na dane sunca i ljubavi kad smo se još uvijek voljeli

E sad nevezano za tu grupaciju postoji jedan posebni, često znamo o svaćemu razgovarati, jedno veče ja sjedim gledam nogomet i pijem vino, čovjek sjedne kraj mene, priča kao i uvijek normalna i odjednom mi on da kompliment, kako izazovno izgledam i onda jedna rečenica pravog muškarca " Želim da znaš da si prava i da cijeniš sebe, bio sam u situacijama da mi je netko privlačan od kada sam u braku ali nikad, treba znati što ti je svetinja u životu E takog kad nađem udajem se odma:)

Dakle, osim sto me taj visak kolograma unistava fizicki (jako slaba kondicija i ne zelim se dovesti do tog da si jos pritakarim kakvu srcanu bolestinu, a zglobovi me vec pomalo bole a kad cucnem dodje mi zvat bagera da me podigne i kad cucim tj. kad sjedim na podu na koljenima dio nogu od koljena nanize me jako boli) unistava me i psihicki jer nema dana da ne mislim na to kako sam debela i kako bih trebala smrsaviti, a cak ni odraz moga tijela u zrcalu me ne moze natjerati da se pokrenem i nesto poduzmem (jer mi je prosli put to bila motivacija), jako sam nesretna zbog toga i isfrustrirana, cak sam se udaljila od muza sto se tice intimnosti jer ako sam ja sebi ovakva odvratna ne vidim mogucnost da sam njemu imalo zgodna.

Znači, u 5 popodne gledam utakmicu 1. Žnl Omladinac-Urania a u 10 navečer sjedim u jednom splitskom hotelu sa sudačkom četvorkom iz Zagreba (Pristovnik, Olujić, Modrić, Jović) i nadaleko poznatim kontrolorom i bivšim sucem prve lige gospodinom Borovecom.

Pa onda malo sjedim na fotelji.

Uhvatila me je za ruku i povukla da mjesta na kojem je ona sjedila. Imas srece sto sjedim sama., rekla je uz tajanstveni, ali vragolasti osmjeh.

Sjedim u kancelariji i preko uredske veze objavljujem ovu pohvalu brzini, spretnosti i spremnosti na davanje usluga.

Prošli put ste me fest špotali, jer ne izlazim nego samo sjedim doma i skidam sličice s Googla.

Doduše danas i nije neki dan za promatranje, pa sjedim u uredu, ali kad je sunčano, ehej baća Samim time što gledam hodaće uočim svakog koji pokušava stupit na kolnik što je zapravo dobro jer pazim na sigurnost pješaka, a posebno pješakinja.

Moje lice je kvalitetno i nikad me ne oda Moje lice je vrlo vrijedno i ja mu poznam cijenu Često mu se divim dok ispred mene hoda Ovakvo se lice rijetko dobiva na dar Ono je plod golemog truda mog i mojih roditelja Teško se prlja i nema skupih želja Iza njega sjedim sam u kutu I kuckam malim čekićem po zidu Haustor - - > malo sam se nasmijala kad sam čula ovu pjesmu;)

zamišljam sebe ispred klavira sjedim... ja žena koja nezna da svira prstima nježno dirke diram tako bi željela da sviram

Opet sjedim i čekam i ne vjerujem.

Danas u petak navečer sjedim sam u svojem domu i pišem Vama mojim vjernim čitateljicama.

Sjedim tako i sat - dva surfam na mobitel, objavljujem postove ili poslagujem raspored u glavi i promatram druge ljude.

a shta da wam kazhem... i tuzhna sam i sretna... i to u isto wrijeme sretna jer napokon zawrshawam shkolu i wishe se nikad u zhiwotu nechu morat muchit s tim brojewima od 1 do 5 a tuzhna jer je swemu doshao kraj daaaaaaaj, nechu tako... ne wjerujem sutra mi je zadnji dan da sjedim u shkoli... u petak cijeli dan cuganje s razredom i naweche norijada al chemo se napit yooy shto che bit suza a ne zhelim to, nechu tako... hochu bit sretna, a trenutno se ne mogu osjechat tako... ono, pomisao na to da chu sutra posljednji dan u swom zhiwotu sjedim u shkolskoj klupi.. ne ide mi to u glawu nikako chije fore chu slushat swaki dan i umirat od smijeha... yoooooooy ma neznam shta bi wam rekla... sjebana sam i et gotowo... e da, imam dwa poprawka, zakljuchene su mi, ja mislim, swe ocjene... i poprawci su mi 8. i 9. 6. i onda tjedan dana poslije mi je matura i tak... uf, kolko toga me josh cheka za uchit, da se ubijesh

Sjedim na stolici i promatram oblak koji nebom prolazi, izašli su novi mobiteli, imaju digitalni fotoaparat koji se može u vodi namočiti i ništa mu se neće se pokvariti, to sam pročitao negdje na specijaliziranoj internetskoj stranici, ovaj moj bi se sigurno istog trena pokvario, možda bi čak i eksplodirao, ali Ivica kada si se zadnji puta kupao sa mobitelom?

I tako sjedim na stolici, oblak je negdje nestao, sunce se također nekuda sakrilo, izašli su laptopi sa flash memorijom, oni su u sekundi spremni za rad, čim ih upalimo, ali Ivica kad se tebi nekuda toliko žurilo?

I tako sjedim na stolici i gledam kako dan nestaje i noć potiho dolazi.

Sjedim pored Nicka i stavljam žeton na srednju kolonu: već sam u glavi odlučio da ću igrati deset puta isto, pa šta Bog da.

Teško podnosim hladnoću, a uopće ne podnosim toplinu, pretjerano se znojim i ako se obučem primjerenije za npr. zimu, odmah mi je vruče i znojan sam bez jačeg fizičkog pokreta, često iz čista mira napadne me osjećaj izuzetne topline, kao da gorim, a ležim ili sjedim bez nikakvih radnji ni opterećenja, a temperature uopće nemam, često iznosi 36,8 ili 37 nikad više.

Sjedim nad ovim listom papira, tj. nad tipkovnicom i razmišljam što napisati.