da li je to pošast ovog vremena, ili je uvijek bilo tako (a danas se samo više komunicira u javnim prostorima i o tome postoje tragovi), ne znam, ali mi se čini da je jedan od najvećih čovjekovih problema kako se nositi sa nužnošću promjene vlastita mišljenja i u kontekstu toga kako čuti ono što ti drugi govori jer, kao što je strašna situacija u kojoj se (želi postići da) svi misle isto, tako je strašna i situacija u kojoj cvate deklarativna sloboda govora, a ona u praksi znači nedostatak osnovne komunikacije i buku? zvuči poznato? kakav bi to sjajan pojedinac bio koji bi u svakom trenutku o svemu imao mišljenje koje će se post festum pokazati ispravnim? premda sam vjernik, ne smatram da postoje univerzalni recepti za sreću, jer svatko do svoga recepta mora doći svojim putem: ako vjera nije iskrena kao rezultat slobodna odabira, koliko ona vrijedi? ono što tom problemu daje na značaju jest to što mi ne samo da o nečemu formiramo stavove, imamo mišljenja i tako stvaramo svjetonazore, nego temeljem toga i djelujemo: u realnosti ostavljamo svoje neizbrisive tragove katastrofalan je taj naš, ljudski koncept prosuđivanja: bez njega se u svakodnevnom svijetu ne možemo snaći, a traži od nas da nužno prije ili kasnije pomislimo da smo bolji od drugoga prema jednoj mudroj, tu je početak svakoga zla, zar ne? a svaki kršćanin, ako je istinski vjernik, znat će da ne mora nužno tražiti od Svijeta obranu kada obranu već ima; nije tu samo stvar u svjetskoj ludosti i božanskoj mudrosti, već i u evanđeoskom djelovanju: nemojmo uvjeravati druge riječima, nego djelima jednim od takvih smatram i ovo mjesto: sjednimo, razgovarajmo, vodimo računa o dostojanstvu sugovornika, pođimo dalje dobre volje nije li već i to sasvim dovoljno za svijet kojim smo okruženi? lijep pozdrav svima:)))

sportske aktivnosti po želji.. ili.. sjednimo i uživajmo u prirodi, uz razgovor i dobru kapljicu...

Sjednimo na trenutak i razmislimo što uistinu želimo za svoj život i život naše djece.

Sjednimo mu do nogu kao majka, brat i sestra, ne kao krvni srodnici, već kao vršitelji Božje volje kako bi naše oči mogle vidjeti spektar dobra osvijetljen duhom u srcu čovjeka.

Prestanimo pristajati na podjele koje nam netko, tko ne želi gradnju prometnih koridora kroz našu Županiju, stalno nameće, već jednom stvarno i ozbiljno sjednimo i recimo mišljenje stanovnika ovog dijela Hrvatske:

Stoga, sjednimo uz šalicu čaja, uzmimo papir i olovku i krenimo...

bila sam jučer na dječjoj kirurgiji (na previjanju). to je jedna slatka najslađa mljac mljac ambulanta. ma kao odjel patuljaka, al onih od snjeguljice. mali stol, male stolice, mali tanjurići, male čarapice, male štrudlice. i tako sjednimo i čekamo ja i još nekoliko beba. stvarno nisam mislila da ću već u ovim godinama biti najstariji pacijent. i čekam ja, čekaju bebe. gledamo se ispod oka ko će prije doć na red. prefrigane su te bebe, imaju i one vezu.a i dozvoljavaju si svašta... piškenje, kakanje, deranje, šmrkanje, riganje, a jedna mi se i izbeljila. da da, je je... al nisam joj vratila, nisam... ma šta ću se svadit. i onda kad sam došla na red doktor i sestra razgovarali samnom u deminutivima. i tepali mi. i dragali. pa ne znam, razmišljala sam da li se ja onda moram počet dernjat kad mi dotaknu ranu. a nisam ipak.

Mogu je i ponoviti: Sjednimo za stol, pogledajmo jedni drugima u oči, borimo se za pravdu i poštenje, to je interes naše košarke.

Siguran sam da ćemo svi koji ovdje sjednimo dati sve od sebe da se takav referendum ne dogodi, a ako se mora dogoditi onda o tome žele li ovu županiji mogu glasovati samo žitelji ove županije, a ne da se utopimo u masi i da drugi odlučuju o tome, rekao je Lončar čemu je župan Zrilić dodao kako će se u sklopu skorašnjih Županijskih organizirati stručni skup na kojem će biti govora o tome što za ovaj prostor znači županija ".

Umjesto da vičemo na djecu i da ih kažnjavamo, radije ih zagrlimo, sjednimo s njima i pokušajmo pronaći uzrok lošoj ocjeni.

" Brzo, sjednimo i pogledajmo kako da našu trokatnicu uklopimo u prirodan okoliš koristeći reciklirane materijale i uzevši u obzir prirodne vodene tokove " He, he, he...

u ljutnji i bijesu kažemo svašta u stvari kažemo ništa jer da se kasnije preslušamo bilo bih nas sram izgovorenog zato suzbijmo bijes razbijmo ga o hrid prekrijmo valovima isperimo morskom pjenom stišajmo buru progovorimo maestralom pometimo opalo lišće jeseni sjednimo na ušće najdublje rijeke.. rijeke nade sjednimo i čekajmo zapjevajmo pjesmu ptice puštene iz krletke zapjevajmo pjesmu radosti pišimo odu ljubavi dodirnimo jedni drugima ruke podijelimo bol.. tugu i muke zajedno slavimo život

Umjesto toga sjednimo i recimo: »U redu, pogriješio si.

Međutim, sjednimo na trenutak i razmislimo što je tu toliko spektakularno i što treba očekivati.

Sjednimo, legnimo, zatvorimo oči, ili ih držimo širom otvorene, budimo sami ili u društvu, ali nastojmo osjetiti sebe.

Za početak ove priče, vratimo se dvije godine unatrag, te zajedno s bivšim premijerom, a sadašnjim optuženikom za kriminalna djela, Ivom Sanaderom, i sadašnjom premijerkom, a nekadašnjom najbližom suradnicom već navedenog optuženika, Jadrankom Kosor, sjednimo u svečanu ložu Arene Zagreb, na jednu od utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva.

a šta ja znam. sjetim se evo tate kako mi priča kak je kupil špeka za svoju kćer i sira s rupama koji najviše volim i kak mudra (tak zove mamu) to još nije vidla pa nek si uzmem što prije da ne poludi i da mi je sredio onu pretragu na koju se čeka dva mjeseca i da su ga svi tamo gledali ko najgoreg kriminalca pa kako je onda skupio obrve i zagledo se negdje daleko a ja sam vidla svu dobrotu u tom pogledu a istovremeno i tugu i zabrinutost i usamljenost i ljubav i mog tatu i onda samo odjednom ko da sam poremećena počnem tulit. ono sjednimo u restoranu za stolom, jedemo jastoga i gosti najednom primjete da je moj zaplivao. onda pogledaju mene a meni slapovi padaju niz obraze.... pitaju jesam li dobro, da šta mi je.... a ja jecam... moooooj ta ta.tata moj..... pa šta mu je.jel mu dobro?.... a ja sam sad s glavom u tanjuru a jastog na obali moje glave, e ne bjelokosti... kroz mjehuriće grgljućem ttttttt tata, tt a tattta ta.

Sjednimo, razgovarajmo, dogovarajmo, djelujmo i odlučujmo na svim razinama.

- Sjednimo malko, barunice - posavjetuje Alfred.

- Pa da, sjednimo, ali kamo, gdje da sjednemo?

Smirimo strasti, sjednimo i stavimo karte na stol, samo ćemo tako doći do pravog rješenja za sve ono što nas muči.

SJEDNIMO ZA STOL Biskupi lažu, a s lažljivcima ne razgovaram najnovija je izjava ministra obrazovanja Željka Jovanovića, kojom ponovno daje do znanja kako odbija svaki dijalog s vodstvom Katoličke crkve i udrugama roditelja, čijim se svjetonazorima protive navodi u dijelu Zdravstvenog odgoja koji se odnosi na spolni život mladih.

upalimo u dvoristu vatru sjednimo oko nje sa djecom iz susjedstva ili malim necakom kome se rodila sestrica i on se osjeca malo onako napusten....

Možda si ti mislila da je super jer ste mladi (ne pišeš godine) i bezbrižni, ali si ti sad postala svjesna da imati dijete je puno više od " sjednimo na cugu " ili " bezbrižno se pohvatajmo ".: D

Stoga, sjednimo i na trenutak razmislimo o osobi koja živi dvostruki život, koja često niti unutar svoja 4 zida ne može živjeti kako želi.

Zato, djeco, sjednimo, danas ponavljamo gradivo - otpisani školski predmeti.

Ili će ih i on morati potisnuti negdje u underground, misleći da je rješenje ako ne u biološkom oružju, a ono u biologiji i zenu: sjednimo na obalu rijeke i čekajmo da voda jednoga dana donese tijelo našega neprijatelja.

Vrlo je komplicirano sjediti na dvije stolice, mozes neko vrijeme balansirati, ali postoje velike sanse da prije ili kasnije padnes izmedu njih, pa eto imamo svoju stolicu, sjednimo, malo zulja ali s vremenom cemo se priviknuti.

Kada se na ovaj iskreni način obratimo Beskrajnom i Sveprisutnom Bogu, legnimo ili sjednimo opušteni te nekoliko puta duboko udahnimo i izdahnimo.

ili sjednimo za komp i dopisujmo se osobom koja je napustena i izgubljena... pisimo joj o ljepoti zivota ispunjenim vjerom....