Sjetih se tad nekih drugih aerodroma i razmišljajući pokušavam dokučiti zašto pored mene ne šeću žene u prekrasnim kostimima noseći torbe za kojima bih uzdisala i sa svevremenskim frizurama.

I tako se ja sjetih neki dan kako nikad nisam jeo halvu.

moram priznati da je meni Salome čista guba..... gledala sam par intervjua i ima čisto zdrav stav i razmišljanje o svom životu i sredini u kojoj živi..... a fakat joj skidam kapu jer bez šminke ne ide (pazim na pravopis jer se sjetih komentara od prije) ni do dućana;)))))) (Lilly 05.12.2007., 13:32:11)

Točno tako se reklamira jedna banka: " dok ste slušali našu reklamu mogli ste već imati novce na računu. " Nakon svega ovoga sjetih se da je jedan američki lanac brze hrane nedavno platio masnu kaznu jer su u reklami stavili sliku hamburgera koja je bila veća od realne slike hamburgera.

Upravo se sjetih one Leibnizove recenice: " Ovaj svijet je jedan od najboljih mogucih "..

Sjetih se Voltairova " Candide ".

Došli ponovo korizmeni dani i ja se sjetih posjeta prijateljima u Splitu i događaja koji sam ispričao.

Baš čudno.. ovaj posta sam počela pisat tak sretna (jerbo se sjetih jučerašnjeg dana (boljeg dijela)), onda krenem crnjačit (jerbo se sjetih svog života i jučerašnjeg dana (goreg dijela)).

I sjetih se sebe jednog Božića 80 - ih godina.

Kad vec izmramorirah citav kolac (mramorni kolac, jelte) cik-cak i dijagonalno, momentalno padoh u afan jer se sjetih da ne stavih prasak za pecivo.

I kao sjetih se, aha, moram stavih prasak posebno.

Sjetih se toga, baš kada sam to nastojao zaboraviti...

Evo sad se sjetih i onh kamera sto nedavno postavili za nadzor brzine... to je to.. vise nema privatnosti... na pragu smo novog mracnog doba gdje ce sve i svatko biti kontroliran..

Sjetih se besmrtnog nobelovca Hemingwaya, koji kao stanovitu posvetu svog glasovitog romana: Kome zvono zvoni donosi riječi Johna Donnea: Nijedan čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako more odnese Grudu zemlje Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt, posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakoga čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni, Tebi zvoni (Johne Donne)

Snow se sjetila Piana a ja se eto sjetih Kundere kako u Nepodnošljivoj lakoći postojanja kaže otprilike da je pravi ispit ljudskog morala u odnosu čovjeka prema onima koji su mu prepušteni na milost i nemilost - prema životinjama...

A sjetih se kada je još dok je bio u DC-u sa Vesnom i Škare i Ožbolt pa je nekom liku uzeo DM 100. 000 za mjesto u Saboru.

Nekoliko mladih djevojaka dijelilo je brošure koje bi, kao trebale, neobrazovani, naivni i u čudâ vjerujući puk uvjeriti da je ulazak u EU-u jedino ' što nas čini sretnim '. Digresija: eto dok ovo pišem sjetih se nekadašnjeg žestokog humoristično/sarkastično/ironičnog lista ' Paradoks ' i dviju slika-karikatura.

Sjetih se, ovdje me juralzer ismijao, jer očito ima kontejner umjesto mozga pa ne shvaća napredak tehnologija

I opet se sjetih jedne rečenice koju sam pronašla i poklonila vam ju odavno.

Pisala sam... napisala sam kompletan post... i razradila si u gravi sve ono što me mučilo, zašto sam i došla pisati ovdje, da se ispucam... i tražeći pjesmu da zaokružim priču sjetih se ove... ovo je moja pjesma za ispunit dušu... nije sevdah ali nije ni daleko... bilo je suza koje sam davno s ovom pjesmom prolila... a sada ne plačem... sada mi samo neku toplinu oko srca upali i sretna sam...

Kažem ja zadovoljno jer se sjetih jednog crtića.

Sjetih se da jedan od mojih najbližih rođaka, mlađi od mene, radi u jednoj robnoj kući.

A onda se sjetih jedne zgode opisane u Novom Zavjetu, kada su Isusa Nazarećanina farizeji optužili da bogohuli praveći sebe Bogom.

i mislim si, tko je tu lud. 11. kolovoza godine Gospodnje 2007 me, ja slusam pjesme iz 60 - ih, 70 - ih i bozicne. a onda su na red dosli Backstreet boysi, pa se sjetih kako je prvi sentis koji sam plesala s djecakom koji mi se svidjao bio bas na njihovu Anywhere for you, kad sam imala nekih 9 - 10 godina. i rastopim se. ne na BSB (sacuvaj Boze), vec na sjecanje na djetinjstvo. jooooj... kako je bilo lakse onda. nije bilo problema, posla, tuge u vecoj kolicini... a onda se sjetim ovih osjecaja koje svaki dan prozivljavam, onaj kad bi najradije iskocila iz koze, ne od neugode, vec od kolicine emocija koje me prozimaju. i shvatim kako je sve trebalo ici bas tim tokom.

I opet ja pun entuzijazma i nade, želim da nakon četiri godine fotosusreta i izložbi u Cazinu i Bihaću, okupim radove dosadašnjih učesnika fotosusreta i organiziram negdje izložbu vani, pa se sjetih Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske za grad Zagreb, jer oni imaju odličan galerijski prostor.

Još nešto: sjetih se da sam krajem 80 - ih plaćao Dingač u Free Shopu 5 DM.

Skoro više nitko ne kupuje čestitke, svi pribjegavaju onim konfekcijskim porukama koje prosljeđujemo svima kojima želimo, svima istu, tako grozno nepersonaliziranu, ne znam za vas, no takva poruka za mene šalje poruku: evo sjetih te se, ali nemam vremena da tebi, baš tebi, uputim poruku samo za tebe.

Sjetih se da je netko već jednom nosio taj križ na leđima, i da njegove izranjavane šake nisu mogle izbjeći bol, kao ni moje.

Sjetih se tada samo da je Krleža još dodao: " A kad se to dogodi, Bogu hvala, nas ovdje više neće biti. " Uistinu, na sceni nije bilo više nikog.

Evo kako i jednom davno obećah napisati jedan svoj receptić za web, sjetih se