Lako sklapam poznanstva, otvorena, ne držim do nekih društvenih normi u smislu suzdržavanja od svojih stavova ako su malo prenaglašena i slično.

Sklapam oci pred ovim dalekim svijetom sto sjedi mi na ramenu.

No ja nijesam imao nimalo volje da sklapam ovdje kakva poznanstva - tim manje što sam već sobom odlučio da odmah sutradan otputujem dalje.

Uopće ne razmišljajući mehanički rastavljam svoj šmajser i browning, lomim im udarne igle, ponovno sklapam i odlažem na najbližu gomilu.

Sklapam knjigu da bih ponovno provjerio naslov: Najljepše bajke svijeta.

Rekla sam ženi u H1 da zašto to ne plate oni a ne mi, ta ne sklapam ugovor sa T-comom nego sa H1

Rata mi se povećala s 2800 kn na 4700 (zbog tečaja, ali i kamate, da je tečaj ovakav kakav je, a kamata 4,39 kakva je bila kad sam digla kredit, rata bi mi bila oko 3500, i ne bih imala minus koliki sad imam, i ne bih jedva sklapala kraj s krajem kako sada sklapam).

Moje prezime je za okolinu srpsko i ja tu ne mogu ništa.Iskoristili moji neprijatelji ratni metež i širili laži o meni.Prezime moje pokojne je čisto hrvatsko.Počeo moj sin raditi u Zagrebu, veliki je stručnjak u informatici, odlučio imati svoju firmu i nije pogriješio.Danas ima desetak zaposlenih i ubija se radeći.Zove on mene, prije dosta godina: Tata što da radim, kad god se upoznajem sa novim ljudima i sklapam poslove i kad se predstavim, kažem prezime, odmah idu pitanja tko ti je tata, odakle si i u tom stilu.Dopizdilo mi je to, ŠTO DA RADIM?? Odmah mu pomognem i savjetujem da promijeni prezime u mamino, čisto hrvatsko.U ime čega da nosi moje prezime i ima problema cijeli svoj život.

Noć donosi spas.... donosi dobre misli... vjeru u Boga... u sebe... mrak guta svu onu pohlepu koju je donio dan.. guta proslost... uspomene... guta sve ono sto srce cini teskim poput olova...« LJUBAV NIJE ZA NAS »Regina; dan kao lazljivac zadaje podle udarce... natjera te da cvilis.. i molis.. odustajes.. nocu... nocu sve cvjeta... nocu tek sve postaje jasno.. nocu nadanja poprimaju svoj oblik... i ti... konacno zivis... kupis svoja zrnca pjeska koja danju ispustis kroz dlanove ruke... plovis nekim olujnim morima.. vjetrovi koji te nose neznanim egzoticnim krajevima... svjetlost koja ubija sjaj ociju... žmiris poput tek rodenog maceta... bojis se otvoriti oci ka vanskom svijetu...« LJUBAV NIJE ZA NAS »Regina; ne pitaj me zasto nocu sanjam o onome mogucem... pitaj me zasto danju nanovo odustajem... gubim bitku unaprijed.. sklapam oci... zimsko nebo razasuto zvijezdama.. tamna noc... tamna noc... osmjehujes se nekoj dalekoj zvijezdi koja je slucajno sjevnula samo za tebe.. ne kloni, slomljeni covjece... tvoja te snaga ceka..« LJUBAV NIJE ZA NAS »Regina

U biti sa tipom sam se slučajno upoznala... inače na chatam i sklapam poznanstva tek tako... igrom slučaja... baš ima ono nešto... mada da ga upoznam uživo i to, tko zna kakav bi onda bio feeeling...

Kada sam umorna od riječi, kada više ne mogu dalje, kada me slome, kada skupljam mrvice dobrote rasute po praznom stolu, kada izostane i jedini osmjeh, kada zaboli dušni čir, nije sve crno i bijelo, vjeruj mi, pomješaj boje, slušaj riječi, uđi u svaku notu... nije sve na prvu... moraš gledati široko da bi shvatio usko... (open mind for a different view) ostaje mi nakon svega lošeg mojih šest minuta, kada kotačić za volumen ide do maksimuma, kada sklapam oči, kada... upijam svaku notu... shvatim...

Od Pariza pa do Amsterdama Imam svojih deset apartmana, Sa Unijom sklapam ugovore, Propadnuću ako se obore. ' ' Progovori Jeremiću bane, Novi srpski Kosančić Ivane: " Car Borise i ti, Vojo kneže, Ne znam šta je lakše, a šta teže, Svoju ljubu nemam kad da ljubim, Po svijetu skitam i dangubim, Jednu pjesmu guslam u Parizu, Sasvim drugu kad sam Moskvi blizu, Varam Brisel, varam Kondolizu, Da nekako izbjegnemo krizu.

Sklapam s tobom savez prijateljstva i povjerenja.

nedjelja popodne nogometni dan zaboravio sam sat sklapam oči hvata me san ja plovim baj baj

Pa gasim staru lampu, sklapam oči.

Polako sklapam oci, u glavi sve se vrti, propadam lagano ali ne plašim se smrti.

Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opa? ine i primi nas za svoju baštinu " Savez 10 " Dobro ", odgovori, " sklapam Savez.

Ruke svoje mirno sklapam, i Bogu pogled dižem ja.

Nakon toga mogao sam pročitati svega nekoliko redaka i to s jako velikim povećalom, a danas ovisim o televiziji; pola toga čujem, pola pitam suprugu, pa nekako sklapam informacije, govori ovogodišnji laureat Općine Kostrena kojeg je za nagradu predložila Udruga pomorskih kapetana Kostrene.

Shvaćajući da nemam snage za razgovor, polako sklapam oči i nadam se snu u kojem ću biti s njom, znajući da će ona biti ovdje kad se probudim.

Sklapam oči, a pored mene ti.

Sklapam oči, a osjećam okus tvojih usana.

Sklapam oči i odmahujem glavom. što se u ovoj kući dogodilo sa subotom?

Kad ja s nekim sklapam savez, hoću krv te osobe.

Kad je patrijarh stupio na suho tlo, prikazao je Bogu žrtvu u znak zahvalnosti što je bio spašen zajedno sa svojim sinovima. Tada reče Bog Noi i njegovim sinovima: Evo ja sklapam Savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas nikada više vode potopne neće uništiti živa bića, niti će ikad više potop zemlju opustošiti. Vidimo stoga i zaključujemo: Božje kazne donose uvijek klicu spasenja: Adamu, protjeranom iz raja, obećan je Spasitelj; Noa, koji je spašen iz istih voda što su potopile bezbroj ljudi, dobiva od Boga obećanje da vode više nikad neće potopiti čovječanstvo.

Praćen smijehom i pjesmom oči sklapam i u san tonem.

... jos jedna noc daleko od tvog zagrljaja... jos jedno jutro bez tvog poljubaca... jos jedan dan bez tvog osmijeha prolazi polako odlazi tiho i sad je daleko sad daleko je... jos jedna usamljena noc... jos jedno tmurno jutro... jos jedan hladan dan i blizi se blizi taj dan... kad zagrliti cu te snazno... kad prislonit cu svoje usne na tvoje... kad smijat cu se dok gledas me osluskujem ga evo malo, po malo dolazi suljase i prestize me... slusam te smijes se... vidim te gledas me pogledom koji me uzbuduje... osjecam te jer ljubis me i sad samo idem naprijed dan za danom sa biserima sjecanja i uspomena koje podario si mi idem dan za danom i smijem se smijem jer volim te idem dalje i nosim te sa sobom gdje god podem i svaki tren sve vise i vise osjecam da blizu si osjecam tvoj zagrljaj i sklapam oci snivam u tvom narucju snivamo ti i ja...

Sklapam oči i i tonem u polusan, u stanje satkano od lijenog odlaganja, od dragovoljnog strpljenja, i od istrganih vlakanaca vremena.

Vrijeme je da se vrnem nazaj, pak sam tu i sa nostalgijom sklapam oka i idem spat, morti bum još nekaj sanjal o tim davnim vremenima.

Sasušena tratina spaljena kolovoškim suncem, oštre hridi nagrižene morskom soli Sve u meni je pusto, pusto i vapi I moli Sve u meni sklapa ruke Potreba gola Samo poljubac, meki dodir Prepuna bola Jer sve u meni Tako je tužno i ja sama Spotičem se o sebe Veliki osmijeh Po putu negdje Izgubio je veselje I zaista Sve je u meni tako pusto Tihi prezir i strašan sram I ja vapim Opet sklapam ruke Nezaštičena Sklanjem se bježim u naš srušeni hram Tihi jecaj Čuje li itko Tišinu moje boli Mislim da zaboravljam I zaboravljam kako se uopće voli Nutrinu mi para ledeni plamen Danas sam maslačak Sutra, tvrdi kamen