Imao sam sreću igrati u radijskim dramama i režijama, vjerojatno najboljega, najkreativnijeg radiodramskog autora i eksperimentatora Zvonimira Bajsića (Lice iza stakla, Varalice, Prijatelji, u Bajsićevoj režiji Majstore, kako vam je ime Slobodana Novaka i Zakrivljeni prostor), slušati i čitati njegove eksperimentalne igrano-dokumentarne Ad libitum, Zbogom, dokumentarnu dramu Strolička patetična, Praško proljeće, posljednju autobiografsku dramu Slike iz života jednog dramaturga, njegovo razaranje konvencija igrane drame, odbacivanje književnoga predloška u dokumentarnoj drami, dok je s druge strane, na suprotnom polu, režirao radiodramski materijalizirao poetske imaginacije (fantazmagorične poeme Nikole Šopa).