eto slušah jučer na našem lokalnome radiju intervju s gradonačelničkim kandidatima.... i zabola mi se u uhu jedna situacija, nije važno ni tko ju je izrekao - jerbo svi i onako misle jednako.

Kad umukosmo, razmišljah i ovo i ono, i slušah prijatelja, kako tiho plače.

Slušah ga i ne slušah; ali mu ispripovjedih da si nezakonita kći, pa zatim čitav svoj život i svoje zgode razgalih mu.

U nedjelju slušah misu na radiju.

Odmah me prepadoše, jer već su poslali izaslanika u McDonald ' s, a nisu me mogli dobiti na telefon da pitaju što ću iz te ustanove, jer slušah na slušalice mobilno muziku na putu do posla.

Sve čevrljajući sa starcima o Bledskom jezeru, o Bohinjskoj dolini, o Prešernovom rodnom mjestu, slušah na jedno uho kćer.

I ne znadoh zašto slušah svoga druga.

1 Sine moj,? uj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti 2 da sa? uvaš oprez, da ti usne zadrže znanje. 3 Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je gla? e od ulja, 4 ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli ma?. 5 Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. 6 Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. 7 Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od rije? i mojih usta. 8 Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine ku? e, 9 da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; 10 da se ne bi tu? inci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tu? u ku? u; 11 da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti 12 i da ne kažeš: " Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor 13 I ne slušah glasa svojih u? itelja, niti priklonih uho onima što me pou? avahu. 14 I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice " 15 Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što te? e iz tvoga studenca. 16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci te? i ulicama? 17 Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tu? inaca koji su uza te. 18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: 19 neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka 20 TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tu? inki njedra? 21 Jer pred Jahvinim su o? ima? ovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. 22 Opakoga? e uhvatiti njegova zlo? a i sapet? e ga užad njegovih grijeha. 23 ijet? e jer nema pouke, propast? e zbog svoje goleme gluposti.

Nazočih kamenovanju Stjepana, i vidjeh Savla kako čuva haljine njegovih ubojica, a potom slušah Savla kao Pavla kako propovijeda Krista Raspetoga; svjedočih glavosijeku Petra i Pavla u Rimu i vlastitim očima vidjeh desetke tisuća mučenika kako svojom krvlju natapaju zemlju, radije nego da zaniječu vjeru koju su im propovijedali Petar i Pavao; življah kada je Bonifacije poslan u Njemačku; kada se Augustin zaputio u Englesku; Ćiril i Metod među Slavene; Patrik u Irsku; iz početka 9. st. sjećam se krunidbe Karla Velikog za kralja u vremenitoj oblasti, kao što je Petrov nasljednik prihvaćan prvakom u duhovnoj; u 13. st. vidjeh počasne poklike golemog kamenja koje uzdiže gotičke katedrale; u sjeni istih zidova vidjeh uzdizanje ogromnih misaonih katedrala u djelima Akvinskog i Bonaventure, te u Danteovoj poeziji; u 16. st. vidjeh svoju djecu opijenu duhom svijeta kako napuštaju Očevu kuću i reformiraju vjeru umjesto reformiranju discipline koja bi ih privela natrag u moj zagrljaj; u prošlom stoljeću i na početku ovoga slušam svijet koji govori da me ne može primiti jer sam zaostala u vremenu.

A ipak, kroz sve se to vrijeme kretah među ljudima, slušah štropot mašina i gledah izmjenjivanje slova, stranica, knjiga, sižeja, ideja, teorija...

Neki dan, igrom slučaja, slušah predavanje jednog uvaženog doktora s područja pedagogije koji je doslovno, sat vremena pričao nevjerojatne bljezgarije vrijeđajući zdrav razum slušatelja.

Rekao je da ćemo odbubnjati pozdrav Suncu... koje je bilo na odlasku... možda odlazilo biti Sunce negdje drugdje, nekome drugome.. pozdravljalo... kadulja, duhan za duše koje su bile predviđene na okupljanje, pročišćenje... gledah kao kroz neki davni vid... ono viđeno još nije uspjelo doći do onoga što razumije... počelo je... bubanj u mojim rukama... slušah zvuk šuškalice do sebe i onaj koji je inicirao sve.. samo slijedih... moje ruke kao da su bile bez težine, bez osjećaja... lupale su... pozdrav Suncu... glas koji je počeo pjevati.. zvuk mog bubnja, zvuk šuškalice i zvuk velikoga bubnja pomalo ne bijahu tri već jedan jedini zvuk... uho blizu... prolazak cijelim tijelom,... vibracije koje su se susretale u srcu... ono je raslo... pogled... fatamorgana... mijenjalo je oblik, mijenjalo boju, variralo je i pomicalo se... spremalo za počinak počašćeno našim ritmom... zatvorih oči... u valovima zvuka bose noge Indijanaca koji si plesali oko vatre... more je ljeskalo... pjesma... zazivi... i jedan trojeidini zvuk... zahvale... četiri strane dozivale su svoje sile, svoje predstavnike duhove... zaštita... tiha mentalna molitva za ono što će mi najviše trebati... snaga... otvorio se prolaz... zatvaranje očiju i nagovještaj otvaranja puta.. prelaska... ptice kao da su urlikale.. letjele su prolazom... i vjetar je došao, otplesao svoju spiralu, zarobio, obgrlio naša tijela onako sklupčana, poredana, disahu jedno do drugoga... pojačavanje inteziteta zvuka, pojačavanje plesa, spirale... pojedini udarci u masi udaraca isticahu svoju želju... pjesma.. zahvale četvorici imena... koja stajahu čvrsto nad nama... još uvijek nemogućnost osjećaja onoga što se događalo... razmišljanje... cijela okolina je žarila... ono užareno Sunce nestajalo je u plavetnilu... dobivalo ljubičasti intenzitet, pozdravljalo... zahvaljivalo... ispraćaj... posljednji odbubnjani udarci... i zvuci koje je nosio vjetar... povratak samo jedne jedine ptice.. povratak samome sebi... osmijeh na licu.. osmijeh ispunjenja... jedinstvo... put se okrenuo prema meni, dozivao je... pauk na ruci odobravao je.. a moja duša samo lebdila.. odazvala se.. rušila i stvarala... u zvuku koji je vjetar odnio sa sobom.. poklonio ga Suncu... i praiskonski zvuk čuo se sve jače dok sam odlazila... dolazio je meni... ušao... nastanio se... Sunce je postalo dio mene... baš kao što je bio Mjesec... sada su zajedno plesali u spirali.. i čekali novi potez... imali zajedničko lice...

Ona, doduše, toga ne reče, no ja to opažah u njezinu licu, slušah u zvuku njezina glasa.

Slušah, jučer na radiju, Povijest četvrtkom i sve mi se čini da je tu i odgovor na ovo pitanje.Kako će nas netko simpatizirati kada smo se sami između sebe mrzili?

Danas prvi put slušah srce na vježbama.

Ja naime mnogo deklamovah u svome djetinjstvu i slušah deklamacije očeve.

Uglavnom, ulje na platnu, umjesto kista - špahtlica, a za vrijeme slikanja slušah dobrog Milesa Davisa, iz ranije faze (pedesete godine), iako nisam slikao njega.

Glavom mi se stali motati toliki argumenti protiv egzistence boga, koje slušah već jedamput i koje tvrdokorno nijekah i koji su me jedamput napunjali grozom.

Na tom jeziku progovorih svoje prve riječi, slušah prve priče, pisah prva slova...

to je bio dnevnik, a sad sport i glazba. gledah jučer film ' oprosti za kung fu '. ostah oduševljen sa svim viđenim. mislim, načinom na koji je to sve prikazano. a još kad sam vidio kninsku bolnicu: -)) sami film zaslužuje dublju analizu, možda se i upustim u to u skoro vrime, ali sad sam još pod dojmom. slušah jutros minju i azera, kad čuh da i duško dijeli moje mišljenje. meni je film bio blizu, jer poznam mentalitet ljudi i mogu reći da je jako pogođena izvedba u filmu.

Bijah slab i slušah više srce nego razbor.

Slušah dosta Sentridoh Weed Forestin u zadnjih godinu dana, a pošto su tamo pjesmuljci u prosjeku minutu i pol trajanja, pomislih da bih mogao i ja napraviti nešto slično.

Neki dan slušah aktivisticu GONG-a na tv, te shvatih da je to prva osoba između njih koja konačno govori na normalnom (standardnom) hrvatskom jeziku a ne na (vasceosvetskom) srpskom ili nekom mix-ex-yu jeziku.

Nego učo, slušah prenos mise sa Udbine i komentar novinara.Neki penzić novinaru izblebeta nešto o ktbavskoj bici, a potom o Josipoviću i ostalimcrvenoguzim.

Bio je to trenutak potpunog mira, spokoja i sreće, u drhtajima nebeskih struna osluškivah suptilne note mjesečeve sonate, slušah kako srebrenkasta svjetlost predivnu melodiju svira, nježnošću plesa svjetlosti i sjena moje tužno srce dira i daruje mi harmoniju svemirske ljepote.

Zaluđena sjajem bižuterije varljivog izričaja zakoračih u nepoznati svijet i slušah zvuke žalopojki jednom već davno odbjeglom srcu.

Opijelo koje slušah na margini svijesti se uvlačilo kao opijum u dubinu duše i ja ne osjetih varljivost tih tužaljki.

Slušah ih maloprije kako vape pred Vladinim dvorima ' Molimo ti se, Vlado '.

U selu bila neka luda baba često se tukla s ljudima, pijana bila i jednom je slušah kako priča ljudima u dvorištu kako je vidjela Majku Božju, kako joj je nešto rekla, a svi prisutni su je ismijavali, LUDA ROZA su je zvali.. tako da sam rasla u okruženju da je VJERA NEŠTO NARODSKO, OBIČAJNO, TRADICIJA bez znanstvene utemeljenosti.. i bez one srži ISTINE.

Kut spavaće sobe je inače bio ograđen neprovidnom smeđom zavjesom i jedno jutro, probudim se, kad iza te zavjese pojavi se Baba Roga... preko glave i cijelog tijela je imala navučeno platno slično zavjesi i pita hoću li biti dobar, a ja prestrašeno kažem da hoću, opet se probudim i gledam oko sebe, nigdje nikoga... polako, gledajući cijelo vrijeme u zavjesu, odoh u kuhinju gdje je bila mama i ispričam joj, a ona mi objašnjavala da sam to samo sanjao... slušah je sa nevjericom i još nekoliko godina poslije, nisam vjerovao da je bio samo san.