Nas smo dvije mijenjale svijet, smijale se poteškoćama u facu, jedna drugu pridizale nakon spoticanja, grlile se u suzama, šaputale pod ispitima, spavale u istom krevetu nakon tuluma, klafrale satima na telefon pisale si pisma.

pEtAk... napokon;) eto današnji mi dan u školi nekak brzo prošo '.. eh, pa kad imam tinu pored sebe.. a ona tak looda i opičena, pa mi s njom nikad ne može bit dosadno;)) danas smo se po dobrom starom običaju nas dwije u školi kreweljile.. smijale.. šprdale se... i tak;) yoš nismo imali zadnji sat.. al kog sad briga za to? ma kog uopće sad briga za školu? mene sigurno NE... eheh.. petak ye.. wani sunce.. ma diwota;) yedwa čekam proljeće.. pa onda ljeto, yuuhuu;) sinoć sam bila kod,, dečka ' ' (brijača.. neznam kak da to nazowem.. hehe;)).. fino mi bilo;) uglawnom, šprdancija.. LOL;)) onda me on yoš pratio ćiku.. eh, a dobar dečko.. šta ćeš;)) ewo sad uprawo (uz owo što pišem) gledam šta ima na pegli i našla sam nešt zanimljiwo... pa ewo pogledajte sami... LOL;) He he, odlična fora: fokusirajte pogled na točkicu u sredini i, čvrsto je gledajući, pomičite glavu naprijed-natrag, udaljavajući je i približavajući monitoru.

I smijale smo se tome u društvu Kosorovih.

Do pola noći žene su plesale, pjevale i smijale se, onako kako to samo one znaju.

Razmjenili smo bezbroj informacija, plakale i smijale se zajedno.

Pa su se malo igrale sa jezicima po njemu i smijale se dok su to radile.

Dok mi je tumačila da se vjerojatno radi o zabuni, smijale smo se.

Nakon kojih pola sata za stol do nasega sjednu dvije zene, konobarica dodje do njih i kaze im« izvolite ».. nas dvije se okrenemo, konobarica nas skuzi.. pitamo je jel prica hrvatski, kaze da da.. i onda smo se sve tri smijale tom nasem fruit cake.. ljudi su se izmjenjivali, a nas dvije smo sjedile i cakulale.. kad se guzva malo smanjila dosla je konobarica k nama i pitala nas otkud smo i kojim povodom u Becu..

Mnogo toga čemu su se smijale naše bake i djedovi danas nam nije smiješno.

Sinoć se ja i m. m. malene odlučile uputiti na koncert. pošto ostatak balice ili nije tu ili im se to ne sluša ili nemaju para... išle smo same i putem se pretvarale da su s nama.m.m. je doživila čudno iskustvo dok je pristojno čekala ispred nje se zaustavio lik od četrdesetak godina i pito je treba li joj prijevoz kad mu je ona rekla da čeka prijateljicu on joj je reko ma nema veze povest ćemo i nju i mamu i tatu i sve... koji čudak.uglavnom kako m. m. cijeli dan nije ništa pojela osim paštete i komada pizze išli smo do Mrvice.onda smo se uputili prema Orlandu, ja sam cijelo vrijeme požurivala ali kad smo došle još je bilo zatvoreno tko smo sjele na zid, a ljudi su nas čudno gledali (hladno mi je i strah me je). usput su prolazili poznati nam ljudi, kad smo napokon ušle žigosali su nas ko stoku, a onda smo dobili demo cd... na koji smo se ja i m. m. smijale pola sata kao« profesionalno »izgleda (ali bez uvrede ikome super zvuči). smjestile smo se u kut baš kraj prozora ispod zvučnika koje je čini se postalo naše uobičajeno mjesto.ljudi su dolazili i proučavali pozornicu, tu se pojavio i Silver (sad sam 100 % sigurna da je to on iako mu nisam čestitala novu). uz povremene odlaske na wc da se m. m napije i javljanja poznatim ljudima tamo smo prosjedile skoro 2 sata i smijale se jednom liku koji je čini se pričo sam sa sobom.negdje oko 11 počela je F. E. B. R. A. bilo je zabavno gledat ljude kako bengaju i kako se svako malo netko pojavi u zraku na rukama mase, moji bubnjići još pate.svako malo zatvorim oči i kad ih otvorim do mene stoje novi ljudi (određeni poznanici su mislili da sam na nečemu). da skratim bilo je jako zanimljio sve dok ja nisam vidila 6 propuštenih poziva moga tatice (a ja sam u svojevrsnoj kazni) i tako.oprostila sam se sa m. m. i put pod noge. m. m. sorry što ti nisam poželila sretan put (ona je sada vjerovatno u zg) Slin

Plakale smo s njima, smijale se, htjele biti poput njih, kopirale njihov stil, razmišljale o onome što su govorile.

@Brodjo, priznajmo da nas je bakica lijepo častila, da smo došle kući prije 22, znači kako se radilo u dobra stara vremena, priznajmo da smo se smijale i šalile, molim te ti potvrdi i priznaj da je naš premijer izija kod tebe samo 3 sarme kako bi sa njega konačno oprali ljagu žderača sarmi.

I odvela te na neku moju livadu.. Punu snijega.. Pa bi jele naranče.. I smijale se..

Mi smo se cijele dane zabavljale, smijale i usput prale prozore.

Ugrijane od sunca, ali i od vlastitih komentara, smijale smo se glasno i ruku pod ruku cupkajući otišle do auta u kojem smo raspalile glazbu i otvorile sve prozore.

boook... evo i mene, nakon nekog vremena... već mi je i vrjeme kaj vam se javim... kod mene vam je sve po starom, skoro sve... u školi je ok-e... u petak nisam bila na 4 sata jer sam bila na sajmu, mesapu... bilo nam je suuper, dok smo se mi slikali i uživali ostatak 1. c, koji nažalost nije mogao ići s nama, se je mučio s testovima... (teško je bilo???) ipak preživjeli su oni to nas ti testovi čekaju u srijedu i petak, tako da ih nismo izbjegli... jaj.. vikend mi je tak brzo prošal.... u petak mi je na autobusu bilo suuuper... vidjela sam ljude iz bivšeg razreda, iako nekoji nisu bili baš u dobrom stanju... a i Matija mi je pustil jednu pjesmu koja me je jakooo oraspoložila... iz škole sam išla k seki u Mihaljevec... zabavljale smo se, smijale ko uvijek kad smo zajedno... a ja pak sam preko noći postala plavuša... da, plavuša.... hehe... sad mi je kasa boje meda, gold... imala sam tamnu kosu pak mi je zato takva boja ispala, ali budem se farbala za mjesec dana, opet, pa bu mi svijetlije... u subotu navečer sam išla k Snježani, i Nina je isto bila tam...

I klonula sam u pola 21 u krevet i spavala do 11 sati danas.. stvarno sam bila umorna, jer sam u subotu zaruzila na jednom laganom izlasku do pola 6, na studenoj od jabuke citavu vecer, smijale se svima oko sebe, jer su svi bili pijani.. i smijale se groznim upadima od jos groznijih muskih..

djevojke su još malo nakon toga čavrljale, smijale se i šalile, a onda se raziđoše. trebalo se latiti posla u kući, trebalo je puno toga završiti još za vida. poslije kad omrkne s feralićem ništa se ne može doli moliti boga.

I am sorry... što vam se nisam javljala milijun godina no, bila sam na moru mjesec dana, onda sam se vratila prije par dana no nije mi se dalo pisati post lol... a i radim dizajneve za blog.hr (prije sam imala osobni blog tamo, a sada tamo imam blog s dizajnevima i hpff). ajme meni, imala sam 4 naručena dizajna... jedan je gotov, drugi završavam, a druga dva čekaju... hehe a šta ću... uglavnom, jučer sam se našla s Mirnom (jedna od najboljih frendica: - D)... pa smo se smijale kao luđakinje... i napričale se hehe pa sam onda otišla na pola sata kod svoje best frendice koja je operirala nožni prst pa ne smije baš iz kuće.: (pa me kasnije nazvala Matea (isto jedna frendica) i rekla da joj je dosadno pa da dođem... pa smo kod nje gledale onaj film što je bio na drugom, Blizanke Olsen. i eto, prošao mi dan hehe pozzam vas do sljedećeg puta

Dakle, mogu uživati u saznanju da imam javnu, donekle ogoljenu verziju sebe, još od davnih dana kada sam bila buntovna trinaestogodišnjakinja (Evelyn i ja smo se tada uvijek smijale našim vršnjacima na koje ste mogli prilijepiti etiketu " buntovnika bez razloga ", kojima sve smeta i koji misle da su tako iznad ovog smiješnog svijeta, a onda smo odrastajući shvatile da smo i same bile takve i da smo, unatoč tome što smo i tada bile ok i normalne osobe, i mi znale zvučati kao bezrazložno ogorčeni debili.) koja je tek otkrila Tajnu i Lovca u žitu, slušala Lifehouse tek pet mjeseci i plaklala kada bi je frizeri ružno ošišali.

Lara i ja smo se cijelo vrijeme smijale.

HVALA VAM uuu.... dugo nisam napisala post.... a kaj bum... kad sam bila bolesna, pa se mi nije dalo pisati... pa bilo je i vrijeme kaj nekaj napišem.... hm.. odakle da počnem... jaj.. napokon praznici... ali to bu mi tak brzo prošlo... ja bi ostala doma dulje.... jučer mi je došla seka doma s Švicarske.... juuupi.... nisam ju vidjela 2 mjeseca.. već mi je falila... u petak se je oženila... ali kod matičara... i to u Švicarskoj... a vjenčanje u crkvi je 02.08... jedva čekam... pa je sad gospođa Sagi (Šagi)... heh.. čudno zvuči.... danas pak smo Snježana i ja bile u gradu... (fali nam škola... hehe) Snježana je išla kod zubara, pak me zamolila da joj pravim društvo... bilo nam je suuuper.... smijale smo se... (ne znam kad se mi ne smijemo) na busu nije bilo skoro nikog... pa smo se i tam zabavljali.... eh.. već ne znam kaj bi pisala.... uh... skoro sam pozabila... slika s nove godine još nema.... još mi ih nisu donijeli... nadam se kaj budu ovu godinu... heh... sad mi se neda stavljati slike s raz.. ali budu sutra....

Marina se, naime, ponovno trudila pokazati kako su ona i Marija prisne, pa je, prepričavajući jednu anegdotu kazala da su se njih dvije zajedno smijale.

Uzeo sam papir iz njezinih ruku i pogledao njene zelene oči koje su mi se smijale.

Neke čudne dvogrbe životinje nosile su ju preko pješčanih mora, kolski kotači su škripali, vatre gorjele, defovi odzvanjali, violine plakale i smijale se u isto vrijeme

Sve se je odvijalo ovako: od samoga poèetka komemoracije dvije ženske osobe s notesima u rukama (zakljuèio sam da su novinarke) uoèljivo su zanemarivale govore, glasno prièale i smijale se, što mi se na tom mjestu i u takvoj prilici uèinilo uvredljivim i krajnje neciviliziranim.

Smijale su se već i na sam spomen nečijeg imena.

Šalile smo se, i smijale, a na kraju sam ih ispratila do tramvajske stanice.

Tak smo se smijale, trebalo mi je to.

Marijan je cijelo jutro proveo sa Loranom dok su njih dvije pripremale ručak kao da je bio praznik, juha i pohano meso a one su se cijelo vrijeme smijale pričajući nešto između sebe no Marijan ih nije ni mogao čuti jer je bio u dnevnoj koju su od kuhinje dijella šira staklena vrata.