Kao što smo u Bratu magarca mogli vidjeti kišu što pada i osjetiti miris cvijeća na livadi, tako i ovdje uz vrijednu pomoć ansambla, ali i oblikovatelja svjetla Aleksandra Čavleka, te minimalne i dosjetljivo korištene scenske elemente Tanje Lacko (tepisi-ulice, ljestve-soba na katu i dva stola i stolci koji se funkcionalno aranžiraju prema potrebi) Medvešek stvara grad pred našim očima, njegove ulice, crkve, vrtove gđe Webb i gđe Gibbs, mjesečinu i zvijezde pa i onostrani svijet osjenčan smirajem u kojem se na kraju gubi i ton jer posljednje riječi mrtvi i Redatelj izgovaraju nečujno, dok prelazak u nama nepoznato onostrano iskustvo prati samo zvuk klavira.