Do jutra nije bilo nikakvih znakova havarije pa su se u četvrtak s prvim svitanjem oko 5,30 sati u potragu uključila i dva helikoptera HV-a, a do podne je osim helikoptera tragalo ukupno šest plovila, koje je koordinirala Lučka kapetanija Šibenik.

Oci samuraja su mocne da iznedre glasom srca prepoznavsi sapat intuicije u trenutku oblikovanja sazimanje praznine.Samuraj nije svemoguci Bog, nego samosvesno bice koje je na svom putu izabralo ulicu Smrti kao vodic kroz prostornost i vre mesnost Zivotna golgota uci samuraja kako da kontinualnim suocavanjem sagleda stvarnost koja je proistekla iz njega i grabi ka povrsini da skine mrenu svog mraka rastvorivsi se u jasnom svetlu.Tragac je jedno sa trazenim u istrazivanju, radosti saznanja i zauvek pretocen u ispoljenje.Samuraj je trag koji ukazuje da je stazom neko krocio, rastvorio prethodnost i sjedinio " sve " za one koji tragaju, koje ce sapat odvesti tamo gde svitanjem zalazak sunca postaje samoostvarenje, gde nema mesta mimohodu i gde je jedini zakon ispravno delovanje trenutnosti. On je izvor, inprovizacija, naizgled isti, ali uvek zamalo drugaciji, jer neprijatelj je tu, uvek negde skriven i samo ceka momenat nase nepripremljenosti.Usresredjen, pazljiv satkan od suocenosti, pretocen, sazet, ispoljen, zauvek ekstatican koraca strmom liticom zivota konacivsi na ostrici katane, tka svilenom niti iz nedelovanja, delovanje umecem zivljenja.Pravednoscu (Gi 義), krci sebi odstupnicu izvire, hrabroscu (Yu 勇), nadire, dobrotom (Jin 仁) celi kao melem na ranu, ljubaznoscu (Rei 礼) uvezuje sve na cega naidje tokom, istinom (Makoto 誠 ili Shin 真) ukazuje na moguci put, cascu (Meiyo 名誉) tvori odbranu od zuba vremena, vernoscu (Chūgi 忠義) stavlja pecat kao verifikaciju validnosti, a svojom lojalnoscu je u obavezi (Chū 忠) da ispostuje samog sebe i da tece sve do momenta ulivanja u okean svesnosti.Biti samurajem je nevidljivi hod kroz dimenziju vremena i prostora, ciji trag ukazuje na obrise vecnosti zivljenjem sadasnjosti.

Želim one riječi koje prestaju tamo gdje su i počele, u snovima koje kao da smo prestali živjeti, želim riječi kojima bih mogla nacrtati miris ovog travanjskog jutra, obojati osjećaj koji se u meni iskri ovim svitanjem i onaj koji je blještao u jučerašnjem sutonu, želim riječi kojima bih omirisala ljepotu ruže, obojala tepih tek procvalih ljubičica u vrtu.

Ivi se samo sneno meškoljila na suvozačevu sjedalu dok je prvo svjetlo dana ocrtavalo obrise Velebita, veličanstvenog brdašca, doma vila, piva, medvjeda i hajduka... Prolazimo pored Kutereva, pogledom me Ivi moli da navratimo do medvjeda siročića u povratku, dolazimo u Krasno, skrećemo na cestu prema Štirovači i jurimo beskrajnim zavojima, utrkujem se svitanjem jer želimo dočekati izlazak sunca na jednom posebnom mjestu... i uspijevamo, Velebit...

Zavolite ovaj dan, dan u kojem se budite bogatiji jednim snom, zreliji jednom godinom, sretniji novim svitanjem, šapuće nam mjesećina pri odlasku.

Ono što nam se noću pričinjava hukom sova, svitanjem je gugutanje golubice.

Sa svitanjem jutra krenuli smo prema vrhu, a za uspon nam je trebalo 5,5 sati dobrog hoda.

Zatim u Kapeli klanjanja vidim jednu sjajnu zoru sa žarkom svjetlošću: Svitanjem dana jedan golemi križ pokaza se na nebu.

Pošto je već kao svećenik predsjedao nad dolaskom Aeona Ozirisa Horusa; možda nije previše pretenciozno očekivati da će predsjedati i nad svitanjem Aeona Temide...:) Izgleda da nekako uvijek baš njega dopadne ta zadaća; iako, iskreno, malo mu zavidim na dužini trajanja godišnjeg odmora...:) No dobro, ipak je on jedan od šefova, pa hajde onda, neka mu bude...

Te Pavlove riječi ohrabrenja mogle bi i nama pomoći u našim osobnim brodolomima, kad nikako da izađemo iz životnih oluja ili duhovnog mraka i kad više nego ikad čeznemo za svitanjem novog dana i izlaskom sunca.

Njen odraz u zrcalima iza svijesti, ta stahopoštovanjem i iskustvima prožeta ljepota, ljubav ta istina istinom ogrnuta, jedina istina koja tu čudesnu tvorevinu hrani, njeguje i svakim novim svitanjem u perivoju sanja život životu daruje, dokazuje nam u da smo djeca iznjegrena iz Afroditinog i Erosovog zarljaja.

Jedina matrica što me muči (i oduzima slobodu) je što mi jutro ne počinje svitanjem, već tableticom: mad: za regulaciju tlaka.

Ne, sada smo pred najvećim svitanjem, osvitom izazova za koje se trebamo pripremiti.

Drugi festival ' ' Ana u Gradu ' ' otvorit će koncert pod nazivom ' ' Pozdrav ljetu ' ', uz izlazak sunca na Srđu, koji će započeti svitanjem u pet sati ujutro, a uz Anu Rucner na violončelu nastupit će i hrvatska harfistica Marija Mlinar

Ni primijetili nisu da se moja noć zabijelila svitanjem.

Priča o Lijepoj našoj počinje svitanjem na obali, ide od Dunava preko svih hrvatskih krajeva, ponovo do Jadrana, gdje " veliko finale Ode radosti završava na morskoj pučini ".

Ludilo Badnje večeri utihnulo je prvim svitanjem zore.

Došla sam vam tu napisati kako me opet ponovno šora proljeće, mili moji, ja se zaljubim svakim novim svitanjem hehe... još bi nešto rekla da se osobe mijenjaju, ali neee, uvijek su iste i više neznam kako mi nije dosadilo sve to opet isto ispočetka.

Svitanjem nestaje granica između noćnog beskrajna i danje skućenosti, mi postajemo treperave iskrice svog malenog univerzuma i sjedinjujemo se sa istinom o životu.

Tim više što njihov odnos započinje kao tipičan provod za jednu noć, koji nakon burnog seksa treba završiti sa svitanjem.

Svitanjem dana, za vas započinje putovanje na jug.

Stajali smo omamljeni svitanjem i iščekivanjem.

Ugasi zeð nemara posvecenim vodama Moje milosti, i otjeraj tamu udaljenosti jutarnjim svitanjem Moje Bozanske nazocnosti.

Ako košnice otvorimo po noći, svitanjem zore postupno će izletjeti radilice i obaviti prvi orijentacijski let, dok su bočne i krovne ventilacije još zatvorene, te će početi oprašivati cvjetove.

Sa svitanjem proširija se vidik, ali i došlo je vrime za vratit se doma.

Festival je prigodno otvoren koncertom naziva ' Pozdrav ljetu ' uz izlazak sunca na Srđu koji je započeo sa samim svitanjem u 5.00 sati ujutro, 21. lipnja na Svjetski dan glazbe.

Jednom kada te taknu ruke samoće, kada upiješ hladnoću njihova dodira, ne zaboravljaš ih više tako lako; i sa svakim se novim svitanjem dana, kao i ispod plašta svakog (ne) slučajnog susreta, pitaš, iščekujući na i u sebi ponovno otkriti njihov trag, hoće li mojim tijelom opet prostrujiti taj tupi osjećaj, poput oštrice nekog sječiva, koje u stilu kirurškog skalpela, precizno i neumoljivo dijeli i razdvaja na platnu svijesti bezobličnu masu stvarnosti od bilo kakve iskre mašte ili zametka imaginacije.

A možda i nemaju.. ionako sam prespavala onaj dio gdje su spojeni svitanjem ko šavom..

odlična kolumna, svaka riječ je na mjestu. svatko od nas najbolji je psiholog za sebe, trebao bi biti sve bolji s rastom kronološke dobi, samo valja osluškivati svoju nutrinu i koračanje sunčanom stranom života je zagarantirano. osobno zadovoljstvo pronalazim u malim stvarima, rastem (bolje rečeno - cvjetam) u okruženju " prave " ljubavi, svaki dan učinim nešto za sebe (to se prvenstveno odnosi na pisanje jer pisanje je jedan od najvećih izvora moga zadovoljstva)... sve to skupa čini me sretnom i nasmijanom ženom, naravno, s povremeni svitanjem turobnih dana, kad egzistencijalni problemi pritisnu pleća, ali c ' est la vie.

" Prejasna Danice, ti koja tražiš sunčevu putanju božice ljubavi, okrijepi svitanjem razum moj....... " prizivam jutrenje u sebi.