Sve ovo vrijeme ja buljim malo u Pervana, malo se enigmatski smjeskam (poput Mona Lise, moglo bi se rec ') materi u brk.

Ja se smjeskam i istovremeno krajickom mozga (kako samo nevjernici i bogohulci poput mene znaju) boga molim da zivi i zdravi dodjemo na odrediste.

ok, shvatila sam, trebam biti svoja i sve to.ali ja jesam uvijek ono sto jesam drustvo me oblikovalo da budem takva a to znaci da se nekad samo smjeskam i budem lutkica.evo upravo sam se vratila sa poslovne vecere od Povremenog (za one koji su prije citali ovaj blog-da, zajedno smo sluzbeno, nisam si mogla pomoci). vodio me samo jer mu je trebala " zenska podrska ". drugim rijecima, nekad u razgovoru sa poslovnim partnerima pomaze ako pored sjedi neka usminkana lutkica i samo se smjeska.valjda ovaj drugi dobije odmah i ljepsi dojam o onome tko ju je doveo ili sta.ono sto je vazno da sam tu ulogu danas sama bila odabrala.nakon sto sam se cijeli dan bavila svojim poslovima uopce mi nije bilo tesko uciniti tu uslugu za Njega.ponizavanje? za mene ne.

stan je na njegovo ime.. ali to nije ni bitno vise. i ja znam da sam grozna ali to me je tako sve izbacilo iz takta. i jesam bila bezobrazna, ali ja to nisam nikome ni rekla tako nego sam se ispucala ovdje.. jer ne zelim stvarati dodatne probleme i histerizirati.. a ne mogu sve to drzati u sebi jer cu ispaliti.. i onda dodem tu, istresem se i bude mi lakse. mozda ona je ovaka ili onaka ali niti sam ja dragom sta rekla zta to niti sta.. ajd prihvatite da sam mlada i usijane glave jos uvijek. ne znam ni sta je pravi zivot jos a komilo sta vise.. ovdje sam nasla mjesto da ispucam malo svoje frustracije.. i neka mi kaze tko sta hoce..: p: mig::):) ljuti me tako nekad kad mi ona kaze neke tako stvari pa se smjeskam i sutim, ali glupo mi je da ona meni serenda da smrsavim da budem zgodna za njenog sina bla bla.. i da se ne zapustim slucajno.. kako mi je s tim digla tlak.. ali neka. da samo pojasnim, ne zivcira ona mene konstantno, nego tako nekad kad neke svoje " duznosti " kao majka prebaci na mene ili njega. odkud ja mogu odgajati njeno dijete umjesto nje? a mala je stvarno teska. ja se s njom ne znam nositi jednostavno, a vidim da joj je zivot u banani zbog roditelja koji se ponasaju kao da imaju 5 godina.. to mi je jadno.. ali inace sam do sad s njom nekako i izlazila na kraj, i koliko puta ju isfeniram i ispegloam kosu, i ofarbam.. zbilja je sve bilo super dok nije doslo pitanje tko ce kuda. a sto ne idemo u podstanare.. skrta ja skrt on.. kuca nece biti gotova preko noci.. a treba negdje placati stanarinu i rezije i graditi kucu kad ti svaka kuna treba.. ali ako ne bude islo drugacije naravno da cemo otici..:) zato, nemopjte mi sve uzimati za zlo.. ja nisam takva kako sad tu kukam i sizim i jadam se.. ovo je moj alter ego.. inace su me moji tako odgojili da se starije mora postovati pa sta god da bilo.. i eto.. ja se ovdje izivljavam da ne posizim pa napravim kakav shit u real lifeu..: D

Indijac vadi sareni karton na kojem su zakaceni jos sareniji koncici, u duginim bojama, uzima jednu veze je oko Martine ruke i blagosljivlja je utisnuvsi palac u njeno celo, izgovara neke rijeci, razabirem fortuna - okrece se meni s pitanjem - sei fidanzata? (jesi li zarucena?) Smjeskam se i odgovaram - un po (malo).. mislim se u sebi - zar se vidi?

koristim svaku priliku. kazem: - " imam nesto za tebe. zatvori oci i ispruzi ruke. " - smjeskam se on zatvara oci i pruza ruke. naivcina. tog trenutka uzimam njegove dlanove, penjem se na prste i poljubim ga. - " evo " - kazem. zaista je naivac na moj mali podhvat odgovara neuzvracanjem. pa kaze: - " jos mi samo fali da se zaljubis " - hm, tko je sada naivan? ah, pa da.

A ja da se seretski i zlocudno smjeskam i namigujem obicnim smrtnicima seljacima okolo mene.

Ja se samo smjeskam i kazem " uskoro " a mislim si " Sta te briga " Neznam zasto je nekim ljudima toliko cudno da netko nezeli djete: ne zna: Boze moj ako nezeli nezeli...

Znaci u subotu su kostale po 49., danas 69. CHF... Pocela ja tako sa njim pricati onako bez veze... pa me pita gdje radim, ja kazem sa telefonima, pa on kaze da ima neki problem, pa mu fino rjesim problem, i fino se smjeskam, ma u secer se pretvorila

Moram stajati, ali sva sreca pa sam uslikao neku zgodnu curicu tamo na kraju busa, i toboze hocu doci do vrata proguram se do nje... Pogledam ja nju, smjeska mi se, smjeskam se i ja njoj, osjeca se neka kemija medju nama... Ali jbg tako mi nesto uzasno smrdi, smrdi ko da se neko nije prao 10 dana, onaj ustajali znoj sugavi... Vidim pored mene neki krelac, podebeo, reko sigurno je to on... Mislim se u sebi daj mali odjebi, pokusavam skontat curu a ti me tu jebes ko da si tvor;))) Par stanica dalje, ja vec umoran i zeljan svjezeg zraka razveselim se kad vidim da mali krelac izlazi.. E sad konacno mogu u akciju.. Smrdi i dalje, al jbg mora se malo razracit.. Pridjem ja curi, upoznamo se mi, pricamo, sve super, al jebemu mater i dalje smrdi... Kad eto ti vraga neka bestija pretrcala preko ceste i moja ' ljepotica ' se je morala podici ruku da se pridrzi.. A ono prizora jebote ko iz sume striborove;))) Mala ima tolke dlake ispod pazuha da sam skoro sa njima htio obrisati znoj sa cela, jebote to ko zavjesa dugo, a ispod toga, majica joj mokra do bedra... E mislio sam da ce mi dusa na nos izic, mala se usaftala uzasno;))) Lijepo sam se ispricao i izasao iz busa, jedini kiks bio mi je taj sto sam joj prije toga vec dao broj, al jbg valjda nece zvat... Odem ja doma, odspavam, uzivam i prodje dan... Drugo jutro budim se ja, kad vidim poruka, ajoj eto ti nje... pita ocemo li na kavu.. A jbg necu bit pizda pa reko ajmo sto mi moze bit??

I veli ovaj novi koji je dosao onom drugom " E naso sam prav poso jeste da radim od 7 do 20 al je pravi poso " I pricali oni ja ljepo iso malo slusat sta se prica uglavnom one stvari koje cujes i kod nas kao " Nije vise ko prije 10 godna das naso poso na cesti sad je ludlo nema... " A ja se cijelo vrijem smjeskam dok me ovaj skim sam igrao pita kao " what ' s funny ", a ja odgovorim bas ovako: " Lijepo je cuti nekoga ovdje da prica po nasem " Ovi me pogledali i odmah ej kako si, sta radis, kolko si dugo ovjde, jel ti se svida...

Hihihi, u sebi se smjeskam nad mojom superiornom moci ubjedjivanja.

Moj je Dvojcek mene osvojio s ljubaznom za-svaki-slucaj-odbijenicom na moj znanstveno-humoristicni komentar o nasem mogucem suzivotu (Saj ves, mi dvojcki, to pa ne gre... - podrazumijeva se sposobnost komunikacije na nekoliko svjetskih jezika s posebnim naglaskom na one koji statisticki gledano cine one vece komade sarene pituljice koju dobijete kad u smjesu stavite sastojke sto ih cine zene iz svih zemalja svijeta koje pohode mjesto zbivanja, radnji i razgovora), ruzom napravljenom od povrca na bas svakom tanjuru jela koje mi je pripremio (napravljenom tako da bih se nekad zaklela da je ovaj bas cas zamirisala ko cijeli vrt istih ali pravih) i iskrenoscu kakva se rijetko srece (one vrste kad je covjek spreman reci sve, bas sve, kao da je sve sto je ikad napravio u zivotu ispravno i sveopce prihvaceno, ili, jos bolje, kao da ga bas briga hoce li ikada biti prihvaceno). Da znas... vrti glavom negodujuci... bija bi bacija mobitel kad sam shvatija sta san ti pokaza... govori obracajuci se na lascivne sadrzaje sto mi ih je u zanosu otvorenog razgovora pokazao neku noc. No, nehi ga srat, smjeskam mu se ispod oka mi dvojcki se pac razumemo mal vec, a ni res? namignem mu znajuc da mu vise ni ne treba.

Sva mokra dolazim do Staneta... smjeskam se jer me na šanku čeka mineralna.... Dodo, stalni inventar kluba konstantno nalakćen na šank, mu je prepričavao jednu od stalnih priča kojoj odavno svi već znamo kraj... Sjedoh... pomalo ispražnjena.. ili sam napunila baterije?

Trgnuo se, kupio motor, upisao izvanredno faks i nasao jos jednu pored zene i sad se osijecam super i smjeskam cijelo vrijeme.

Blesavo se smjeskam vec danima dok me ljudi na ulici cudno gledaju, leptirici u trbuhu plesu neki rekla bih Shakiri poznat ples, ne mogu spavati.

U takvim trenucima uvijek se zabijem u neki zid i glumim gljivu ili ako bas moram ici medju ljude zabrijem u glavi da sam jedan od Simsa kojeg je neki zli player doveo u takvu situaciju, pjevusim nekakvu melodiju u glavi, glupavo se smjeskam, jedem sendvice i sve je tako " cheeky and cheery ".

Evo smjeskam se, ona djeca, mali indijski amerikanci, bi otopila i santu mrznje u meni.

Ja se smjeskam i govorim klasicne rijeci Kroasie, Kroasie.

moja prica odem van, svi me znaju, svi mi se vesele, grle me... ali gdje je tu iskrenost? to su neki prazni razvuceni osmjesi.i pitam se zasto.pa nitko nema koristi od mene.na kraju svega, ja sam samo studentica koja ide kud ju zivot odnese.a nosi me daleko.... i dok uzivam u jos jednom vecernjem izlasku jel je nekog upce briga sta imam za reci? sta mislim? ili me samo zele tamo, jer misle da sam ne znam sta.u stvarnosti, ja sam ona ista sramezljiva cura koja je u osnomnoj skoli bila jako povucena i tiha.odjednom sam u hrpi ljudi koji od mene ocekuju nesto sto nisam.a da sve bude gore, to i dobiju.jer su to stvorili od mene.sa godinama.jos sa 15 sam isla na mjesta za koja moji vrsnjaci nisu ni znali da postoje.ali ja sam imala neke veze.i sada sa 23 mogu se nazvati produktom utjecaja nekih drugih.a pravo ja lezi negdje duboko u meni i ceka da dode neki " hero " i prihvati ga.jer nitko drugi to ne zeli.ko da ga se boje.a potpuno je bezazleno. i dok se tako smjeskam u drustvu ko lutka na polici tu i tamo nesto progovorim.ali ko da nije vazno.onda sam shvatila da nikome nije vazno sto drugi govore jer je svatko opterecen samo sa sobom.tako je bar u mom svijetuu.nadam se ne i u vasem.mozda negdje izviri iskra iz necijeg oka kad vas pogleda.ali to je tako rijetko... i jos rijede ce ta ista iskra zasjati i u vama.nadam se da lazem.

Ja u sredini se blazeno smjeskam i mislim si - blago meni provincijalki iz Osijeka, nikad u zivotu nisam putovala na posao duze od dvadeset minuta i to mi je bilo previse, jer sam smatrala groznom nepravdom i KRADOM DIJELA ZIVOTA koji morate protratiti na glupo prometovanje s mjesta na mjesto.

Slusam ga danas, ide puknuti od radosti, milion emocija u njemu, i iako ne vidim, osjetim da mu sreca prsti iz ociju.. selidba, novi posao, sve se poklopilo, sve se sredilo, sve je doslo na svoje.. smijeh i samo smijeh izlazi iz njega.. kaze da su cudni putevi Gospodnji a ja se nasmijah glasno jer molitve su dotaknule nebo.. i ne skidam osmijeh s usana ni ja jer sretna sam zbog njega, presretna sam zbog njega.. imam osjecaj da sam sretnija danas nego sta sam neki dan bila zbog sebe.. malo je prijatelja kao sta je on, a ja imam srecu poznavati nekoliko tako divnih osoba.. moji misle da sam skrenula jer se blesavo smjeskam stalno ali ne mogu si pomoci.. jos samo da fax privede kraju pa smo na konju..

Ocajna transformacija, koju sam predvidio, pa se samo smjeskam.

A ja se samo smjeskam i pricam im o ruskoj jazbini koja je u blizini i di se moze dobro provesti svaki dan (noc).

Neki dan smo isli u goste, on se uredio, promjenio frizuru - ja ga gledam i uhvatim sebe kako razmisljam i u sebi se smjeskam " jebote bas je zgodan ".

RODENDANSKI POKLON ZA MJAU dogadalo se to jucer. spremanje za van obavila u roku pola sata. nasla se s petrom. prvo u havanu. neki novi konobar. skroz simpa. sarmantan. ciao cure:) sjedi, prica, ispituje. ja se samo smjeskam:) svi nekak jako ljubazni. uz odmjeravanja od glave do pete. sve bilo ok osim pete na cizmama. malo je bila izgrebena:))))

citam evo i smjeskam se; koliko teorija i prakse: s

Znas li da se smjeskam svaki put kad te promatram?

donedavni decko se 2 m od mene ljubi sa curom.trebala bi biti ljuta, ljubomorna, tuzna... ma nista od toga.ko da to prolazi pored mene.cujem nove traceve o sebi (lazi sve do jedne) i vise me ni ne zanima tko bi tako nesto pricao i stvarao napetost u drustvu.gledam oko sebe ljude koji su mi nekoliko puta pokusali smjestiti, koji nikako nisu bili dobri prema meni, koji me gledaju onim mrkim pogledima.cini mi se ko da je to neki film u kojem ne sudjelujem i samo im se smjeskam ko da nikada nista nije bilo.jer ako su vec svi licemjerni i imaju me srama uopce pozdaviti mogu i ja.

Ja sam Strijelac, niti se usiljeno smjeskam, niti trpim usiljene smjeske:)