Gotovo kao da sam se pogledala u izlogu u prolazu i skužila da je nešto čudno na cijeloj slici: smješkam se

Tvoj kafkijanski frend iz bos. krupe me animirao. on je bio causa movens moje afirmacije na tvom blogu. kada kažem afirmacije onda to mislim posve racionalistički i kartezijanski. pišem, dakle tu sam. pitam se da li mi možemo biti i ono što nismo. dakle pitanje je heisenbergsko i ima veze sa potencijalnostima, sa onim što postoji kao mogućnost, a ne mora se ostvariti. naše determinističko nebo ima određene gabarite, našu kob, naš fatum, naš usud, kako god. no međutoa, u tom, ili na tom našem determinističkom nebu koje je ograničeno, postoje i mogućnosti, potencijalnosti koje se mogu, a ne moraju ostvariti. to se u stvari pitam dok pišem, darma, kismet, determinizam, kojeg si ti tako lijepo eksplicirao sa svojim kafkijanskim prijateljem iz bos.krupe jest ustvari ograničenje i poraz našeg uma, naše pameti. mi možemo biti i ono što nismo i tu nas pamet ograničava, ona nam ne dozvoljava da to budemo. zato sam za razliku od tebe odlučio biti nepametan i dozvoliti samome sebi da budem i ono što nisam (ovo je contradictio in adjecto, smješkam se svojoj slučajnoj narcisoidnosti, ili freudovoj omašci). pada mi wittgenstein na pamet, a o njemu znam tako malo u stvari. a pade mi na pamet zbog greške. naime, ako sam ga dobro razumio, on je smatra potrebitom upravo zbog toga što nam omogućuje drugačiju perspektivu i mogućnost da budemo slobodniji, da upregnemo potencijalnost, da budemo manje podložni determinizmu. naravno, ovo je slobodno tumačenje jednog neznalice i ti ćeš mi oprostiti na tome. ostaviću ovaj komentar bez formalne konkluzije. jednostavno si me potakao na digresiju sa samim sobom, a i to je dar, mislim na tvoj dar. samo nastavi biti ograničen i pametan, čitati ću te i dalje;)) (armin 21.02.2007. 17:17) Brate mili, pa ovo je brod luđaka imam više od 20 hospitalizacija u psihijatrijskim bolnicama i ovdje i vani ali da sam ja ovako brijo bio bih samo jednom hospitaliziran i nikada više ne bih izašo van.

Čitam svako jutro nastavak diplomatsko-blogerske zavrzlame oko trećeg tajnika našeg veleposlanstva u Jamerici i sve se smješkam od silne radosti.

Ali, najveća sreća u Americi je kad nazovem svoju kćerku Nevenu, a još veća je kad ona nazove mene - pa milujem slušalicu i blesavo se smješkam još pola sata nakon našeg razgovora.

:)).. šutim ko ribica i samo se smješkam i uživam..:)... (pipi 26.10.2007., 08:55:45)

Smješkam se i total sam smirena.

Smješkam se mislima, dok lagano razgrćem zemlju: tu ću zakopati nož duge oštrice, duga je čak trideset i pet centimetara.

Kada sam u gradu stalno se smješkam jer takovu me poznaje večina ljudi koja me poznaje godinama i njih svih smatram svojom obitelji, njihova topla riječ ili mahanje rukom daje mi snage da se smirim i uživam u svemu što imam zahvaljujući njihovoj dobroti.

Smješkam se, jer je to moj odgovor.

Pišem ti danas, pomalo podmuklo i smješkam se tako.

Naime, znam da će se neki slatko nasmiješiti kada zapravo skontaju kako ću započeti ovaj post, ali vjerujte mi da se i ja lijepo smješkam cijelo vrijeme dok ovo pišem...

bila sam u subotu vani, naplesala se kak već dugo nisam i smješkam se cijeli tjedan od sreće obožavam ples a ova metoda je nešto što bi svako trebao probati

Muko moja, kako je to dugo, razmišljam dok gledam snene seksi Zagrepčanke iz tramvaja i kulturno im se smješkam.

i da, nemam NIJEDNU sliku gdje se smijem. čak se ni ne smješkam (onak zatvorenih usta) jer sam si jednostavno postala ružna sa osmjehom, pa makar i kad se zubi ne vide. mene to asocira na moje zube i onda pošizim. al takvih slika imam možda 3.

- Trudim se - odgovorim mirno, smješkam joj se.

Radoznalost... Smješkam se u sebi, dok polako hodamo pustim ulicama: samo parkirani limeni ljubimci, tihi, zaspali, pored kojih prolazimo, svjedoče o tome kako je grad ipak pun ljudi, mada djeluje ovako pusto.

Naprotiv, smješkam se kako ste vi uzbuđeni na 65 000 glasova.

- Aha, a Vaš je posao da mi sada odvlačite pažnju pitanjima? - smješkam se, a ona to, isto se smješkajući, potvrđuje kimajući glavom.

Nešto kasnije hodam stepenicama i sjetim se krepale mačke, pa me uhvati smijeh, sama sa sobom... sastrane u jednom bircu tip se zagleda u mene, misleć ' da se njemu milo smješkam... u taj čas, spotaknem se i padnem... na stepenicama... ne skroz, dočekam se na ruke... onda diskretno pokupim svoju torbu s poda, dignem se i odem, gledajući strogo ispred sebe... a u tipa i društvo u uglu se nisam usudila pogledati... ovo je bilo prije nekih sat vremena...

Nosićem mi prolaziš niz lice, smješkam se...

Draga viče da će tu priču predati u Večernji list, u Jutarnji list, na Dnevnik, u New York Times, Daily Planet... a ja se smješkam i mislim si svoje:

Smješkam se i zviždućem dok se približavam kući.

Smješkam se u sebi i mislim si vidi ih kak su sretni, to je zato jer im je bio super dan.

Jovanče blesavi, mislim i smješkam se.

- Da? (čekam, smješkam se u sebi jer znam da slijedi biser samo ne znam koji)

I ja sjedim fino obučena i smješkam se konobarima.

I još me pitao muž zašto se smješkam, jednostavno mi je ta scena bila prekrasna.

Već ove subote možete me tražit po gledalištu na Studiu 10 kako se umjetno smješkam s ostatkom kupljene publike, za ovu priliku u svojim najboljim krpicama iz ormara, s tonom make-up-a na licu, da se nebi primjetila koja nesavršenost.. kao da će kamere samo njih prikazivati.. (hmm. potajno o tome maštam.. hehe) i plješćem svom snagom na znak " šefa pljeskača "..

Uživam u ovom tragu raja, izbacujem radosno tekućinu iz sebe, praznim mjehur i bubrege zasićene netom ispijenim Quilmesom i sretno se smješkam.

.. gledam te dok pričaš ležerno, polako kladim se da ne znaš koje misli si mi asocijacijom dotako, malo se smješkam brzo odgovaram al u glavi jednu drugu sliku stvaram, tek ovlaš zagrljaj ti dajem, želja galopira naprijed pokretima zaostajem, sav si u prijenosu priče slabo hvatam konce sve u meni viče hoću li moći dočekat kraj te trakavice, gušim viku stiglu sa svih čula, čekam još malo a onda ćeš vidjet što je eksplozija....