Zar bih Ja sam mogao sjesti, ako bih to samo pomislio, jer osjećam umor nogu, kad bi ove otkazale da se prignu i da se tako smjestim u sjedeći položaj?

I naravno nakon toga lijepo se udobno smjestim i napišem email u kojem se lj povjeravam šta bih mu i kako sada radila i kako jedva čekam vikend i kako je sve to između nas super. i umjesto lj email adresu automacki okinem M.

Tako znam gdje da te " smjestim " ideološki.

Najviše mi je u tome pomogao Mr. Google, iako bi radije odabrala upravo knjgice koje obožavam, zbog jednostavnosti, brzine pronalaska bilo kakve informacije koje su mi kako apsolutnom početniku trebale, često sam kuhala uz upaljeni laptop:) Listajući razne portale, o kuhanju i zdravlju, zdravakrava je jedan od mojih bookmarka:) sve više sam svjesna i važnosti zdrave prehrane pa želim što je više moguće stvari napraviti sama, tako postajem pravi freak za zimnicu:) koja je iz godine u godinu sve obilnija:) posebno su mi drage slatke voćne stvari, neke od kojih još imam još od lani:)): marmelada od kivija s čokoladom, od kakia i vanilije, žele i marmelada od dunja, smokava, bresaka, šljiva, zatim grožđe, trešnje, breskve u slatkom sirupu, ušečerene višnje....... malo konšerve (uvijek sam spremna za špagete za 5 min), malo maslina.... eeee uvijek sam u potrazi za još par teglica i mjesta gdje da ih smjestim, i dragi pomaže, ponudio je i da postavi dodatnu police u starom ormaru:) i drago mi je kad vidim naše teglice jer to je ono što mi znači ljepotu doma, i naše mirne, sretne i slatke trenutke zajedno...

Smjestim se u kuću kod prijatelja s fakulteta.

Tada se udobno smjestim u fotelju, zamotam u dekicu sa šalicom omiljenog čaja i uzmem u ruke neko lagano štivo.

I dalje ne znam gdje da smjestim gljivu sa prve slike, postane 03.11.2012. u 16:08 h.

Lijepo se ja smjestim, smjestim i buhu na opitni stol i počinjem sa analizom da li buha čuje.

Širiš noge i puštaš me da se smjestim ugodno između njih i prislanjam se tijelom na tvoje.

Nije preostalo ništa doli da se udobno smjestim i malčice ubijem oko.

Draga Ružice, više ni sam ne znam kamo da smjestim ljude koji spominju neke izraze, na zapad, na istok, na sjever ili jug Hrvatske.

Ponekad kažem suprotno od onoga što mislim ili znam, kao na primjer jutros ovdje... (uklonjeno op.a.), jer ponekad znam stvari od kojih mnogi ne bi spavali... vjerujte mi na riječ, pa zato radije preselim srce u pothodnik i smjestim ga ispod grafita - " jebeš zid na kojem ništa ne piše ".

Podignem obje ruke u vis i zagrlim te jako-jako..... oh.. toliko sam željela taj zagrljaj.... pogledi su namo ponovo u ravnini... i dok te gledam u oči približim se tvome licu i nježno te poljubim... zbunjen si... primaš me za ruku.. u drugoj vučeš torbu... vodiš me doma.... Stižemo doma... ulazimo i uljudno mi objašnjavaš gdje da se smjestim... spuštaš moju torbu i već vidno nervozan neznaš gdje bi sa sobom..... prilazim ti i tražim ti pogled... pronalazim ga i sada se već opuštaš... priđeš mi bliže i provučeš mi prste kroz kosu i snažno me zagrliš.... i ja tebe grlim... osjećaš mi srce... osjećaš i svjestan si da kuca zbog tebe.... tik.. tak.. spuštaš se na moje usne i strasno me ljubiš... ljubim i ja tebe.... želim te osjetiti cijelim tijelom.... i sve sam ti bliža... želim da ovaj tren potraje... vječnost... sretna sam što sam konačno uz tebe... i od sreće zaplačem... ljubiš mi oči i moliš me da neplačem jer nema razloga da smo u " bedaku ", zajedno smo, konačno zajedno... ljubim te i dalje.... spuštam se prema tvom vratu... sada osjetim miris tvoje kože.. baš je onakav kako sam ga zamišljala... ljubim ti vrat... i pogledi nam se opet sreću... znamo da mislimo na isto... primiš me za ruku i vodiš me do kreveta... spuštaš me nježno na ležaj... i ljubiš me cijelu... lice, vrat... svojim snažnim rukama primaš moje grudi iz kojih moje srce samo što nije iskočilo... zagrliš me jako i želimo oboje jedno... ostati tako zagrljeni cijelu vječnost... spuštaš se pored mene... na bok..... želiš me gledati kao i ja tebe.... ali u tom trenu se ja okrenem.. zagrliš me i tako ostanemo jedan tren... tako ostanemo vječnost...

I onda me pozovu da se ugodnije smjestim na udobnije sjedalo, vanka na miću terasicu, i, i obično tad zajebem stvar, te s njima provedem izvjesno, za kuhara koji je određen satnicom, pogubno vrijeme.

Sada pazim na to da ruke smjestim tako da se njima ne mogu odupirati o stol, ako zaboli.

Tek kad nekog smjestim u razred, prema potrebi, mogu se potruditi da vidim kakva je tko osoba, ali za 99,2 % ljudi koje susrećem dovoljno mi je da znam što čitaju.

Il da je smjestim u ložnicu pokojničinu?

Pomogao mi je srediti papirologiju i da se smjestim.

- Zeleni, cijeli dan pratim jednu od svojih nijansi... eh, nikad me ni jedna nije ovako zavela... a vrijeme da je smjestim negdje opasno se približava.

Kad sam Žiljaku prigovorio zašto se u toj priči nije više posvetio opisivanju same nanotehnologije, dobio sam primjeren odgovor: " Čuj, to je kao da smjestim priču u današnjicu, pa opisujem četverotaktni motor. "

Nakon što sam doživio takvu stvar, ne želim više komunicirati s izvođačem, već se želim fokusirati na institucije države da mi oni omoguće da se smjestim, odnosno da budem građanin Hrvatske, kao i svi drugi koji imaju svoja prava.

Biltenuša Asja mi silno nedostaje jer njezini precizni fakti uvijek su mi od pomoći da ja zmotani ne pobrkam lončiće i krive ljude smjestim u krivo vrijeme.

To mi je jučer nakon škole bio izgovor da se smjestim u triesetduju bus i odem u suncem okupano mjesto.Bio sam uz more dok sunca nije nestalo, a onda svratio do Adriatica napraviti par snimaka.U prvom planu mi je bila švedska olimpijka i mlada međunarodna majstorica Inna Agrest (1991, peta i sedma fotka) koja na pola boda razmaka prati velemajstoricu Medić na prvom mjestu.

Jebate, budem dosadna samoj sebi ponekad, ta moja sretna priroda i život koji mi dojadi, pa ga onda zabiberim, smjestim samoj sebi neku bombu da se razletim ne bi li se poslije sakupljala.

Bil je kriterij da se smjestim što dalje od tebe, da ne ispadne kao da ja nekaj kojim slučajem nedajbože želim, sjećam se dobro odbijen sam bezočno već jednom prije pet godina, kao, bil sam prestar, al kajsad, sad sam još stariji, još i više nego tada, morao sam znat da su šanse na nuli, još manje nego tada, ali bacio sam se naglavce.« (Iz knjige)

»Ja sam molio da se smjestim gdje mogu djelovati jer smatram da je dobro da se stariji uključuju u zajednicu.

O tom danu sanjam kad zatvorim oci; smjestim se u trenutak kad stojim na suncu ispred nekog malog gift shopa.

Da je rekao da ne moze placati vise od 10 $ tjedno, ja bih se morao sloziti s time i cekati 150 tjedana za nadoknadu troska... Ukoliko mu se situacija promijeni i ne moze placati, mora kontaktirati mene da ga ne smjestim u zatvor radi neplacanja.

O. K., draga L. upravo sam to i čekao. a sada ću te prijateljski zatvoriti u jednu moćnu cjelinu, ali morala bi si nabaviti nešto od literature koju ću ti spomenuti odnosno - možeš i autore prevedene u hrvatskoj, ali svakako na tu temu... nešto kao generalno, najprije o vizualnoj inteligenciji... jer, ne - nisu svi dečki kao utičnice i šalteri i kutije. zašto? pa ako odlučim učinit ti dobro i velike radosti i dati ti šansu da izgradiš ženski ponos i self-koncept pozitivno ozračiš jasno da ću biti totalno fleksibilan, jer stalo mi je, da, baš mi je stalo da budeš sretna, ti recimo. i jasno da mi paše spika na osobnoj razini, ne smeta. kao da sam ti rekao, hej, hajde se pojavi u autu sa sweetest conditionom pa si ga zamisli kao swee-ti-tebe-tvoju-tebi-zbog-tebe-test condition divno. to možeš i svom dragome dati, ako ga želiš i znaš probuditi. u conditionu se otvaraš kao ruža, muškarcu, to je to. ulazi u tebe odasvuda, ne samo odozdo. depeche su na toj stvari hermetični. akustika je čarobna, baš poput tebe, i PRIVIDNO POSPANA, KAO I SVAKA ŽENA KADA TRAŽI SVOJU IGRU SA SVOJIM LABUDOM, NA JEDNOM UŽARENOM PLANETU. eto, samo otvorite srca za akceptiranja, za tzv. emocionalnu inteligenciju, sunčeko moje. još bolje, za EMOCIONALNU KOMPETENCIJU, što su lijepo analizirali paul perry i claude steiner, ako se dobro sjećam, ja to imam od prije desetak godina iz njemačke, to su mi starci nosili. pronađeš na netu slične autore za to. moram ti se iskupiti, kak i sama veliš, za ona dva prva komentara, previše izravna. ali kazati da ga voliš i želiš trpjeti, to nije dokaz automatski da smo i emocionbalno kompetentni, polovicu te kompetencije zapravo njemu pridaješ, iz svoje muke u vezi, zbog održanja, AKO SADA SMATRAŠ DA SE ONA USKORO NA SAMOM OBILATOM I ŽARKOM SEKSANJU NEĆE MOĆI BAZIRATI, baš mi je, auuu-huuu-sweetest-ti-ga-your-in-your-competitiveness-condition-smjestim-CD-za-slušanje-ti-ga-u-player. he, he. to sve što vam uvijek govorim o maštanjima, jasno da vam to pojačava osjećaje, a samim tim i senzitivizira, pa su vam zadubljenja jača a onda i orgazmi do kostiju, i zato pronađite ako ima dragu Verenu Kast, psihologicu, " Imaginacija kao prostor slobode ", da naučite introspektivno širiti prostore doživljaanja i samim tim napalite partnera, kako drugačije jer kada je vidim kada me u postelju ili sada kad je toplo na dekicu pokraj auta zove taj labud i ta ruža onako pijana i otežala, hermetična od ljubavi - pada mi mrak na oči, erektilni, naravno. dobro vam je i od josepha leDouxa čitati o stvaranju mreže osjećaja, das netz der gefuehle je imao knjigu, a imao je i o mreži ljubavi, tako nešto.

Nisam siguran jel ' ovo pravo mjesto za ovakvo, vjerojato trivijalno pitanje, ali ne znam gdje drugdje da ga smjestim...