Poništenje presude od 15. siječnja 1946., kojom je Draža Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem, kao i vraćanje građanskog prava i zahtjev za rehabilitaciju podnio je svojevremeno unuk četničkog zapovjednika Vojislav Mihailović, a pridružili su mu se Srpska liberalna stranka s akademikom Kostom Čavoškim na čelu, Udruženje pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, Udruga političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima kao i profesorica međunarodnog prava Smilja Avramov, koja je sada jedan od članova tima obrane ratnog zločinca Ratka Mladića.

Iako on nije pucao u povorku kraj Kamuž brijega, sud ga je proglasio predvodnikom skupine (»capobanda«) i osudio na smrt strijeljanjem.

Vijetnam je jedna od glavnih karika u trgovini opijumom koji se proizvodi u Tajlandu, Laosu i Mianmaru, a na smrt strijeljanjem osuđuju se osobe za koje se utvrdi da su trgovale količinom heroina većom od 600 grama.

Ubrzo nakon toga kraj okrugle kule uhvatili su ga stražari i odveli na suđenje pred podestata Alessandra Barbara (Azeglio Picco) koji ga je osudio na smrt strijeljanjem i spaljivanjem njegova ubijenog tijela.

Ubijen je, a obitelj je kasnije došla i do presude gdje stoji - smrt strijeljanjem.

Zajedno sa Sandorfom, nakon izdaje, bivaju uhiceni, sprovedeni u pazinsku tvrdjavu, i osudjeni na smrt strijeljanjem.

U presudi stoji - smrt strijeljanjem

Iako je Vojislav Mihailović tražio poništenje presude od 15. srpnja 1946. godine, kojom je Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem, kao i vraćanje građanskih prava njegovom djedu, njegov spomenuti unuk još nije bio ni na jednom održanom ročištu.B.Oprijan Ilić

Spomenuto suđenje, smatraju mnogi analitičari, imalo je biti zadovoljština Srbima nakon suđenja« Centralnom nacionalnom komitetu Draže Mihajlovića »na kojem je, mjesec dana ranije sedam optuženih četnika bilo osuđeno na smrt strijeljanjem i osamnaest na zatvorske kazne u trajanju od 139,5 godina.

Osuđen je na smrt strijeljanjem 15. lipnja i ubrzo pogubljen.

Dva dana nakon dolaska partizana u Dubrovnik Perici je neka žena zaprijetila da će biti ubijen te da neće više šetati Gradom, navodi Kačić i dodaje kako je 26. listopada 1944. izvješen plakat na kojem je označeno 36 osoba, među kojima i Petar Perica, osuđenih na smrt strijeljanjem.

Povodom 70. godišnjice prvog oružanog sukoba u Dalmaciji, koji se zbio 14. augusta 1941. kada su se borci Prvog splitskog partizanskog odreda sukobili s deseterostruko jačim fašističkim snagama talijana i ustaša, te što su nakon cjelodnevne neravnopravne borbe trojica poginula, 13 ih se izvuklo iz obruča, 24 borca su zarobljena i poslije 12 dana ustaški« Prijeki pokretni sud »osudio ih je na smrt strijeljanjem koje je izvedeno u Ruduši kod Sinja, Socijalistička radnička partija je organizirala spomen okupljanje pred devastiranim splitskim spomenikom na Plokitama, mjestu s kojeg je hrabra splitska mladost, nošena idealima mira i slobode, krenula goloruka u borbu zapalivši plamen ustanka koji je malo zatim zahvatio gotovo cijlu Dalmaciju.

Zabranjena je bila i Hrvatska islamska zajednica, a zagrebačkog muftiju Ismeta Muftića osudili su na smrt strijeljanjem.

Odmah u početnim mjesecima služenja vojne službe lažno je optužen i osuđen na smrt strijeljanjem.

U zatvoru je umrlo desetak mornara, u tijeku pobune poginulo ih je dvoje, ostali su osuđeni na dugogodišnje robije, a četvorica na smrt strijeljanjem.

Ozna ju je osudila na smrt strijeljanjem zbog služenja neprijatelju.

Sudski postupak za rehabilitaciju Mihailovića započeo je u rujnu 2010. godine pred višim sudom u Beogradu, a zahtjev za rehabilitaciju podnio je njegov unuk Vojislav Mihailović, tražeći poništenje presude kojom je njegov djed 1946. godine pred vojnim sudom osuđen na smrt strijeljanjem, kao i povratak njegovih građanskih prava.

Kao državni neprijatelj (tako je glasila komunistička optužnica) osuđen je na smrt strijeljanjem u Zagrebu 9. srpnja 1945. god., a 13. srpnja ta presuda je izvršena, ubačen je u jamu Jazovku.

Nikada se toj sorti od čovječanstva ne može prikazati da to nije njihova " lična vlast " kojom sude nevine ljude na smrt strijeljanjem ili vješanjem.

Druže Jerko, kaži nam svoje mišljenje pa da ovu sjednicu privedemo kraju ", reče drug Zdravko i pogleda Jerka, koji snažno povuče dim iz svoje Hercegovine " bez filtera, važući još jednom svoje riječi, koje će zapečatiti sudbinu nestašnog skojevca. Drugovi, pojavu osuditi, a druga spasiti, zna reći naš drug Stari, no naš drug Stribor ili još bolje rečeno, naš bivši drug Stribor zaslužio je najstrožu kaznu smrt strijeljanjem.

Sve ustaše su osobno poznavali i znali što su radili, te su ih po kratkom postupku pred okupljenim narodom osudili na smrt strijeljanjem.

Šesnaest nevinih Otočana odvedeno je u zatvor i presudom Izvanrednog vojnog suda NOV zbog osuđeno je na smrt strijeljanjem.

Po završetku Drugog svjetskog rata uhvaćen je i norveški sud ga je 10. rujna 1945. osudio na smrt strijeljanjem.

Optužuju vas da je na partizanskom suđenju, koje ste 1946. organizirali u Siči, u namještenom procesu pet ljudi osuđeno na smrt strijeljanjem.

Vicepostulator kauze fra Bernardin Škunca je u izjavi za Hrvatski katolički radio istaknuo da je cijeli život Ive Perana, redovnika franjevca, tako obilježen putem prema svetosti da se to moglo vidjeti na svakome koraku njegova bogatog djelovanja u 83 godine života, ali napose od njegova stradanja, osude na smrt, kada je u vojsci 1947. godine bio krivo optužen i osuđen na smrt strijeljanjem.

U tijeku jedne akcije Nijemci su ga zarobili i mučili, te osudili na smrt strijeljanjem.

Poginuo je tom prilikom i Ivan Šiler, zapovjednik tih bandi, koji je rukovodio njihovim pohodom i prigodom junačke pogibije druga Selje. (...) Vojni je sud naših jedinica sudio na smrt strijeljanjem zbog izdaje domovine i različitih zločina razbojstava i pljačke 218 ustaških izdajica (...) Ovaj je strahovit udarac ustaškim razbojničkim bandama i dostojna osveta naših junačkih boraca za patnje naroda, za smrt naših boraca i pogibiju druga Selje. (...) SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU

Presude su bile sljedeće: - na smrt vješanjem, trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Ljubo Miloš, Ante Vrban, Nikola Pehar, Adam Miličević, Mato Vasilj, Jakov Martinović, Božidar Kavran, Mime Rosandić, Vjekoslav Blaškov, Josip Tomljenović, Vladimir Sabolić, Julije Špalj, Izidor Strmečki-Genc, Eduard Kršul, Rudolf Srnak, Božidar Micić, Emil Tuk, Branko Kuštro, Bariša Žilić i Ivan Šop; - na smrt strijeljanjem, trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Božidar Petračić, Ivica Gržeta, Mijo Jagarinec, Josip Jezovšek, Vlado Hranilović, Stjepan Križanić, Vjekoslav Španiček, Leon Zlatar, Želimir Liko, Milan Pribanić, Dušan Tošić, Pavao Vukić, Todor Panić, Ivan Vragolović, Josip Matjašić, Franjo Petek, Martin Mesić, Jure Preka, Mihajlo Čota, Eduard Pribilović, Jakov Medonić, Tahir Alagić i Ivan Šmid; - na kaznu prisilnoga rada u doživotnom trajanju, gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Vinko Dundović i Jure Brozović; - na 20 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Nikola Rupčić i Nikola Stanić; - na 18 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Zvonko Brezović, Marko Jurišić i Pero Dujmović; - na 15 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Vinko Pavlaković, Milan Žilić, Ivan Ceranić, Stjepan Bundić i Ivan Prusac.

Bio je osuđen na smrt strijeljanjem.

Na kraju rata uhićen je u Splitu, suđen je pred Vojnim sudom Jugoslavenske mornarice u Splitu i osuđen na smrt strijeljanjem 1946. Sahranjen je u Trogiru.