Gostovao je u zagrebačkom kazalištu mladih u mjuziklu " Kamov smrtopis " Slobodana Šnajdera te u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u predstavi " Gospoda Glembajevi " Miroslava Krleže obje u režiji Branka Brezovca.

Vrlo je značajan prilog novom čitanju Kamova i promociji njegova djela dao kazališni časopis Prolog, koji mu je posvetio cijeli broj 32, IX., 1977. Premda se pretežito radi o suvremenim tumačenjima Kamovljeva dramskog djela i kazališta, tu se nalaze i četiri raznovrsne literarizacije na kamovljevsku/kamovsku temu: pjesma Ivana Rogića Nehajeva Barcelonska postuma, desete, kratki ulomak iz romana Milorada Stojevića Primeri vežbanja ludila ili Janko Polić na putu u Barcelonu koji ulomak na osebujan, stojevićevski način priziva« sablasti u crnogorskom kazališnom vrtu », poetska reminiscencija Psovka Francija Zagoričnika uz projekt Kamov, i napokon dramska freska Kamov, smrtopis Slobodana Šnajdera.

Igrala sam Kamov smrtopis, Bljesak zlatnog zuba, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, i sve to prije Akademije.

Ove je godine u selekciju Hrvoja Ivankovića ušlo deset predstava domaćih kazališta: iz Zagreba u Split idu Susjeda, Kamov, smrtopis, Friztspiel i Norveške šume, iz Osijeka Kraljevo, iz Dubrovnika U lugu onomuj, iz Rijeke Komšiluk naglavačke i Glorija, dok je Split u konkurenciju ušao predstavama Nosi nas rijeka i Nevažne priče.

Brezovčev Kamov, smrtopis u produkciji ZeKaeMa igran u zeničkom kazalištu, također je naišao na oprečne reakcije, ali taj projekt i nije mišljen kao predstava koja bi šarmirala publiku i bila svima simpatična i zgodna.

Od suvremenog iščitavanja klasika valja istaknuti Šnajderovu dramu Kamov, smrtopis u izvedbi ZeKaeM-a i režiji Branka Brezovca, te Marinkovićevu Gloriju u izvedbi HKD Teatra iz Rijeke i režiji Laryja Zappie.

Brezovec spaja dvije naizgled nespojive estetike pretvarajući Kamov, smrtopis u spektakularni hrvatski mjuzikl, što proizlazi iz filma Moulin Rouge, prepun dionizijske raspojasanosti i mizanscenskog obilja.

Dugo očekivani mjuzikl prema biografskoj drami Kamov, smrtopis Slobodana Šnajdera, nakon mjeseci priprema, konačno izlazi u Zagrebačkom kazalištu mladih 14. i 15. ožujka u režiji Branka Brezovca.

Taj smrtopis vlastite obitelji, kojemu je kao krunu i završni akord dodao tragediju Mamino srce, Kamov je napisao u Puntu 1909.

U ZKM-u nastupao u predstavama: Veliki meštar sviju hulja Miroslava Krleže, u režiji Branka Brezovca, Zaštićena zona Damira Šodana u režiji Slobodana Jovanovića, Kamov smrtopis Slobodana Šnajdera u režiji Branka Brezovca, Naš grad Thortona Wildera u režiji Renea Medvešeka, Peto Evanđelje Slobodana Šnajdera u režiji Branka Brezovca, Doktor Dolittle Hugha Loftinga u režiji Borisa Kovačevića, Draga Elena Sergejevna Ljudmile Razumovske u režiji Edvina Liverića, Ana Karenjina Lava Nikolajeviča Tolstoja u režiji Vasilija Senjina, Vrata do po motivima Lacka Vidulića u režiji Renea Medvešeka, Arhetip: Medeja/Žena-bomba/Europa Ivane Sajko u režiji Franke Perković, Dore Ruždjak-Podolski i Ivane Sajko, Veliki Gatsby F.

Lavlji dio branitelja činili su, međutim, takozvani mali, obični ljudi i njima je prvenstveno posvećena ova tužna ali i te kako potrebna antologija, jer su rat, žrtva i smrt možda jedino zapamtljivo razdoblje u njihovim životopisima, jer je njihov životopis tragičnom igrom sudbine sveden na smrtopis.

Spomenimo samo Manetov Dan kada je Mary Shelly susrela Charlottu Bronte u odličnoj Mesarićevoj režiji i Šnajderov Kamov, Smrtopis, Čehovljevu Dramu bez naslova u Magellijevoj režiji, Krležinu Ledu...

breza? mislim da ne... no, dovoljno ce biti da spomenem Kamov-smrtopis i Veliki mestar sviju hullja.

Izuzev antičkih heroina, o bogatstvu njezina opusa svjedoče i briljantne kreacije iz baštinske i suvremene hrvatske dramatike: od Držićeve Laure u Dundu Maroju, preko Melite u Krležinoj Ledi, do Kitty u Šnajderovoj drami Kamov, smrtopis, i uloge Mlade glumice opet u Šnajderovu Hrvatskom Faustu.

Kamov, smrtopis apriori pobuđuje znatiželju zbog nekoliko razloga: tom se predstavom u Hrvatskoj posljednjeg desetljeća iz političkih razloga zanemareni dramatičar Slobodan Šnajder vraća na daske svoga rodnoga grada; njegova drama progovara o " ukletom pjesniku " Kamovu još jednom disidentu čije se iznimno književno djelo počelo uvažavati tek nakon mnogih godina šutnje; dramu režira kontroverzni redatelj Branko Brezovec koji je godinama režirao uglavnom izvan Hrvatske.

Kamov, smrtopis predstava je koju svakako valja pogledati i koja bi zaslužila dužu analizu, no prava je šteta da se Brezovec nije mogao zauzdati, pročistiti određene dijelove i izvući iz nje ono najbolje.

Pomisao na taj rani smrtopis nameće se već u autobusu prema Plošćici u kojemu se miris alkohola miješa s mirisom stajskog gnoja što dopire kroz otvorene prozore.

I domaća će kazališna produkcija ove godine biti zastupljenija nego inače, ponovno s poznatim imenima Eurokaza: tu je Branko Brezovec i njegov Kamov, smrtopis/Moulin Rouge ZeKaeM-a, D.

Više nije u pitanju smrtopis lezbijke koja nastoji zaštititi svoju partnericu od različitih oblika " kršćanski " opravdavanog zlostavljanja i silovanja, tragično pogibajući od " dobrosusjedskog " linča.

Zato sam, evo, odlučio iz obilne pogače svoga blaženoga umirovljeničkoga vremena, preplavljena utihom, odvojiti kriščicu sati i minuta za pisanje ove skice za jedan sjetni, prijateljski smrtopis o Denisu.

Ujević je pisao: 1. tekstove s informativno-apelativnom funkcijom (izvještaj, komentirani izvještaj, komentar, rasprava, traktat, smrtopis, govor, polemika), 2. tekstove s funkcijom vrednovanja (esej, podlistak, kritika), i 3. tekstove s autobiografskom funkcijom (dnevnički zapis, autobiografija, ispovjedne uspomene).

Dobro je prošao i hrvatski " Kamov, smrtopis ", a reinterpretirana Moliereova Škola za žene u slovenskoj produkciji pokazala se kao nimalo bezazlena burleska

U to vrijeme ' hrvatske šutnje ' bio je to politički smrtopis dr. Šreteru.

Ovaj, još jedan, Šnajderov smrtopis u HNK postavlja Ivica Boban, koja njime i debitira u toj kući.

Gašparović se posebno osvrnuo na dva Šnajderova djela " Kamov, smrtopis " i " Držićev san ", a bilo je govora i o njegovoj drami koja je do danas predmet žestokih sporenja - " Hrvatski Faust ".

Dramsku scenu obilježila je sjajna produkcija komada Svečana večera u pogrebnom poduzeću Ive Brešana, te Kamov-smrtopis Slobodana Šnajdera, koji je majstorski postavio neprežaljeni Marin Carić, ondašnji pokretač dramskog života u Splitu i istinski genius loci kojega je porodio ambijent u kojem se ostvario.

Najmanje što se među njima može izdvojiti jesu njegove kazališne kreacije: Voranca u istoimenoj drami Dane Zajca, Fumula (Vježbanje života, Fabrio - Gašparović), Lude/Herkulesa (Kraljevo, Krleža), Henrya Thodea (Vuci, Nehajev - Gašparović), Admirala (Karolina Riječka, Gervais - Zappia), Roberta (Prijevara, Pinter), Griše (Jalta, Jalta, Grgić - Kabiljo), Uga Tudeška (Dundo Maroje, Držić), Fortinbrasa (Poslije Hamleta, Paljetak), Gajeva (Višnjik, Čehov), Polda (Katina Gvardijanka, Stulli), Maestra Protića (Kamov smrtopis, Šnajder), Ilije Jakovljevića (Peto evanđelje, Šnajder) i Nacija Glembaya u kontroverznim Gospodi Glembajevima Krleže-Brezovca - Neќaka.

Zapažene uloge u kazalištu ostvarila u predstavama: Hamper, ČPGA, Brat magarac, Ujak Vanja, Kamov smrtopis, Usporavanja, Nesigurna priča, Marat - Sade, Brak Marije Braun, Saloma.

Slijedi Kamov, smrtopis Slobodana Šnajdera u režiji Branka Brezoveca i u izvedbi ZKM-a.

Cijela atmosfera me jako umara i poslije predstave se osjećam iscrpljenije nego nakon predstave Kamov, smrtopis, gdje skačemo tri i pol sata.