Izložba " Janko Polić Kamov 1886. - 1910. - 2010. " otvorena je danas u Narodnome domu u Opatičkoj 18. u povodu 100. godišnjice smrti Janka Polić a Kamov a u organizaciji Odsjeka za povijest hrvatske književnosti...

Odabir imena à la carte restorana nije bio nimalo slučajan Janko Polić Kamov, pjesnik avangarde, otvarao je svojim stihovima posve nove stranice poetske riječi.

Taj je značajan čin popraćen nizom recenzija kojih se bit može naći u naslovu članka Nikole Milićevića: Napokon: Janko Polić Kamov (VUS, Zagreb, 16. I. 1957.).

Vrlo je značajan prilog novom čitanju Kamova i promociji njegova djela dao kazališni časopis Prolog, koji mu je posvetio cijeli broj 32, IX., 1977. Premda se pretežito radi o suvremenim tumačenjima Kamovljeva dramskog djela i kazališta, tu se nalaze i četiri raznovrsne literarizacije na kamovljevsku/kamovsku temu: pjesma Ivana Rogića Nehajeva Barcelonska postuma, desete, kratki ulomak iz romana Milorada Stojevića Primeri vežbanja ludila ili Janko Polić na putu u Barcelonu koji ulomak na osebujan, stojevićevski način priziva« sablasti u crnogorskom kazališnom vrtu », poetska reminiscencija Psovka Francija Zagoričnika uz projekt Kamov, i napokon dramska freska Kamov, smrtopis Slobodana Šnajdera.

Dodamo li ovome još dokumentarno-igrani film Bernardina Modrića Pjesnik crne psovke, snimljen 2000. o 90 - toj obljetnici pjesnikove smrti, slobodno možemo ustvrditi da se niti jedan hrvatski pisac, a ni umjetnik uopće, nije pojavio kao prozni akter odnosno dramatis persona u toliko raznovrsnih i raznolikih literarizacija i teatralizacija kao Janko Polić Kamov.

Tin Ujević dijeli status od osobe Janko Polić Kamov..... čitam i ne vjerujem... ipak Dan mrtvih je... "

Ujedno opažam da je pokojni moj brat Janko Polić morao imati i rukopisa, naime znatniju količinu njegovih manuskripata koji do sada vjerojatno nisu pronadjeni, pošto u dopisima konzulata nema o njima niti spomena.

Takvih slučajeva ima još mnogo: Matija Vlačić Ilirik, Janko Polić Kamov (oni mi padoše na pamet, sigurno ih ima još), pa i onih za koje je sam nadimak dovoljan: Staljin, Lenjin, Voltaire (što kod Tita naravno nije slučaj jer to je inače osobno ime, pa čak i prezime, Dennis Tito). - - Fausto 16:03, 6. studenog 2006. (CET)

Tome društvu pripadali su Janko Polić Kamov, Milan Vrbanić, Ljubo Wiesner, Tin Ujević, Karlo Haüsler, Miško Radošević, Pero Magerl Gotalovački, Krešo Kovačić i Vladimir Bornemissa.

U daljnjoj razradi predstave Tanja Vrvilo spojila je prvi atentat u životnoj izvedbi Luke Jukića kao i aktivnosti revolucionarno-anarhističke skupine Cefas koju je 1900. godine, dakle, u svojoj četrnaestoj godini organizirao Janko Polić Kamov, kao đak Sušačke gimnazije u Rijeci.

Kako je pojasnio riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, Janko Polić Kamov kao veliki hrvatski književnik i naš sugrađanin zaslužuje da mu se ukaže dostojna pažnja i omogući široj publici da prepozna njegove vrijednosti.

Posjetitelji su u tri navrata mogli pogledati kratku predstavu uz projekciju " San o izgubljenom vremenu ", ustvari čajanku u casinu Adamićeva kazališta u kojoj su se susrele slavne ličnosti iz riječke povijesti: Andrija Ljudevit Adamić, feldmaršal Laval Nugent, Ivan pl. Zajc, dr. Franjo Kresnik i Janko Polić Kamov.

Pozivom na tamošnje cienjene dopise od 19. kolovoza 1910. broj 1455 i od 9. rujna 1910. broj 1609 saobćuje se, da pokojni Janko Polić nije ovdje ostavio nikakve imovine a glede stvari, koje je isti pokojnik ostavio u Barceloni, ovaj sud smatra, da ih obzirom na njihovu posvema neznatnu vriednost te naročito i iz sanitarnih razloga nebi bilo uputno niti dobro ovamo poslati.

Premalo su prevođeni Janko Polić Kamov, Slobodan Novak, Ranko Marinković i Ivan Aralica.

Janko Polić živio je u brojnoj obitelji čiji su članovi umirali jedan za drugim na najstrašnije načine, i nastavo taj niz umrijevši u Barceloni, pokopan u neoznačenom grobu.

Cesarski i kraljevski generalni konzulat u Barceloni ovime javlja da je, prema dopisu ovdašnje bolnice Santa Cruz, dana 8. o. mj. a u istoj preminuo ovdje pristigli trgovački pomoćnik Janko Polić iz Sušaka, čija se putovnica i smrtni list ex-offo nalaze u privitku i koje vam ovim putem dostavljamo.

Ostavljajući u mnogim gradovima spomenutih zemalja svoje tragove koji do danas nisu u potpunosti rasvijetljeni, Janko Polić je najkompleksnija i najtragičnija pojava moderne hrvatske književnosti.

Radeći osamdesetih i devedesetih godina u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku na različitim izložbama, autorica je započela istraživanja i skrenula pažnju javnosti na više književnika vezanih uz Rijeku, kao što su Janko Polić Kamov, Ivana Brlić Mažuranić i dakako Drago Gervais.

Širi presjek Kamovljeve biografije i načina stvaranja dat će monografija Mladena Urema i suradnika Janko Polić Kamov.

Članovi Cefasa bili su Mijo Radošević (1884. - 1942.), Mato Malinar (1884. - 1957.), Josip Moretti Zajc (1882. - 1933.), Josip Baričević (1884. - 1919.) i Janko Polić.

U cijeloj povijesti naše književnosti samo su u još neku drugu povijest nacionalne literature uvršteni Marko Marulić, Ivo Andrić, Nikola Tommaseo, Radovan Ivšić (Povijest francuskog nadrealizma) i Janko Polić Kamov (Povijest hispanističke avangarde).

Janko Polić Kamov se danas pokazuje kao najživlji hrvatski pisac, a njegovo književno djelo, na kraju stoljeća doživljava svoju zasluženu planetarnu afirmaciju.

Također je časopis Most/The Bridge cijeli dvobroj 1 - 2/97. na engleskom jeziku posvetio Kamovu, u kojem pored prevedenih Jankovih radova o njemu pišu naši najistaknutiji Kamolozi (uredio Dražen Katunarić, preveo Graham McMaster i grupa prevoditelja), a ja sam istovremeno u Rijeci tiskao knjigu Janko Polić Kamov: Selected Short Stories and Poems što je popraćeno mojim uvodom, dok su autori prijevoda bili Ljiljana Šćurić, Damir Biličić, Majda Jurić i Suzana Zorić Jurin.

Radi se o putovnici koju je Janko Polić nosio sa sobom na svoje posljednje putovanje sa kojega se nikada više nije vratio, a ona je vraćena Kotarskom sudu u Sušaku preko Austro-ugarskog Generalnog konzulata iz Barcelone i Zemaljske vlade iz Zagreba.

Razgovarali smo nekoliko minuta o osnovnim stvarima u gradu, obavili klasičnu razmjenu podataka, e da bih vidio da jedna od njih ima majicu na kojoj sitnim slovima piše " Janko Polić Kamov ".

On je Janko Polić Kamov, a ove se godine navršava točno stotinu godina od njegove prerane smrti.

Iako je umro sa samo 24 godine, Janko Polić Kamov za sobom je ostavio djela koja i danas izazivaju oduševljenje čitatelja te privlače teoretičare književnosti...

Počela je izlaziti 16. lipnja, a posljednji nastavak je tiskan 17. srpnja 1908. od broja141 do 168. Tek je na kraju posljednjeg nastavka potpisan autor Janko Polić Kamov.

Znamo da su talijanski teatar u Trstu, za boravka u tom gradu posjećivali Ante Tresić Pavičić i Milutin Cihlar Nehajev, u Rijeci su mu gosti bili Janko Polić Kamov i Viktor Car Emin, u Zadru Ivo Vojnović, Srđan Tucić i Milan Begović, čest gost i na talijanskim kazališnim predstavama u Splitu, kao i Ante Tresić Pavičić, i drugi; riječju, dramski pisci što čine reprezentativan odabir hrvatskih dramatičara svih vremena.

Rijeka, 7. travnja 2009. Janko Polić Kamov: Zwischen fluch und toleranz, naziv je knjige koja donosi njemačke prijevode dvanaest kratkih priča Janka Polića Kamova, predstavljene danas u Rijeci.