Kao tipičan humanist većinu je djela (više od 80 posto sačuvanih tekstova) napisao na latinskom, ali je ostavio i značajan opus na hrvatskome te nekoliko kratkih spisa na talijanskome (sačuvana su 3 pisma i, vjerojatno njegova, 2 soneta).

Trideset crno-bijelih soneta satkanih rimom urbanih grafizama; čas su to vrlo dinamični ritmički kolopleti dugih sjena hodača i popratnog uličnog inventara, a čas snagu fotografske slike čine nacrtane strukture prometnog znakovlja na cesti.

Stamać poetički izbor ili moguću razliku koja se prepoznaje već i u izboru soneta kao poetskog uzgona ' prema zvijezdama ' ili još i dalje, brani i u svom Petoružičnjaku ironično ' evidentirajući ' stanje svijeta i pjesme kao svojevrsni prozračni nepokret koji se elejski prostire u svom smeđem bitku.

Djela su mu trojezična, s opusom na latinskom (80 %), hrvatskom i talijanskom (3 pisma i 2 soneta)......

Njegov Problem soneta u starijoj hrvatskoj književnosti (1968.) bio je temeljan za mnoge kolegije kod, recimo, Ivana Slamniga na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Sonetima su joj ispisane zbirke " Sto soneta " i " Olovni golub " i " Salto mortale ".

Ili, prema opisu vlastite poetike u pjesmi Skala: »Na skali svemira/miso mi prebira./Vidim tonove,/čujem sliku/razaznajuć u Praliku/obrise nježne, otiske sebe/i pružam ruku put zvijezda/i bića,/vremena i bezvremena,/prostora i neprostora,/čežnjivu/da dohvatim Tebe.« O tome pjesnik govori u svom spisu O poeziji: »Tako pjevanje postaje verificiranje i versificiranje evidencije, ne otkrivanje nepoznatog, već otkrivanje posjedujućeg.« Sbutega teško odolijeva zavodljivosti rima čak onda kada one ne nude lak izlaz ili ako je to samo izlaz za nuždu, pa će završiti dugo nizanje stihova ovako: »Čekam sudbu neskrojenu/Što mi nikad stići neće/To je mog života sjena/Od nje sjene nema veće.« »Ja sam mrtav sada vi ste bili prije«, stihom koji je je napisan u jedanaestom od njegovih Odraza, tj. niza od dvadeset i četiri soneta, Branko Sbutega (1952 2006) obraća nam se danas iz svoje smrti riječima namijenjenim trenutku susreta s čitaocem.

Zamisao soneta nazvanih Odrazi, gdje pjesnik zaključuje poruku riječima »neću biti ništa«, čita se kao slika u zrcalu: stihovi iz prvoga soneta čitaju se u odraženom sonetu obrnutim slijedom, po kojem posljednji stih prvoga postaje početni stih odraženog soneta, pri čemu dolazi do drukčijega slijeda pa dakle i smisla stihova.

Je li to Brankova poruka i poruka cijelih Odraza, koji kao da stalno sučeljuju ovostrano gledište s onostranim, da ćemo s njim komunicirati kad njega više ne bude i da svaka komunikacija nužno miješa dvije zbilje jer »istovjetnim tijelom drugi život želiš?« Opsegom nevelika, pjesnička ostavština don Branka Sbutege pokazuje više poetičkih rješenja i pjesničkih formi, počevši od soneta, strofne rimovane pjesme, do pjesama u slobodnom stihu.

Ciklus soneta Odrazi, pisanih vjerojatno potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina, a nastalim na poticaj obnove soneta u suvremenom hrvatskom pjesništvu, pokazuje nam pjesnika obuzeta naporom da ekonomizira uporabu forme i verbalnu rastrošnost povezujući neke od važnijih, simbolički sažetih tema svog života.

Važno je pritom napomenuti da tip samoodraženog, pa dakle i autorefleksivnog soneta što ga je Branko izmislio, treba u stanovitom smislu shvatiti kao postmodernu inačicu soneta.

Nakon mise, u OŠ Vladimira Nazora predstavljena je Zbirka soneta Lipa moja Vilo pjesnika i publiciste Ante Nadomira Tadića Šutre te molitva za Škabrnju i Vukovar.

Toj sublimaciji prethodi neobičan poetski miniroman u kojemu je Kamov kroz deset soneta oksimoronskim spojem ispričao tijek svoje ljubavne veze s fatalnom Kitty, alias Katarinom Radošević, sestrom svoga najboljeg prijatelja.

Stamać u recenziji Soneta svinjcu...), čime je onda - još logičnije se može zaključiti - trabant, neorganiziran, bez značenja... itd.

Napisao sam mu pismo i nekoliko soneta što sam preveo, a on mi se žurno javio i predložio da ih prevedem još nekoliko, i tako je to krenulo.

Kad govorimo o prijevodima, jako sam ponosan na prvu antologiju slovačke poezije na hrvatskom jeziku " Crna violina, osobito na složene prijevode soneta.

Bio je rukopis na adresi navlas jednak onomu što je dolazi od nepoznata joj pošiljača Petrarkinih soneta.

Filoteini stihovi izlaze u Veneciji i sadrže 53 soneta i 20 ostalih pjesama.

U Ištipanoj hartiji, drugoj zbirci pjesama, Kamov se vra ć a ure đ enijim i pravilnijim formalnim oblicima, raznolikijim temama, vezanom tipu stiha i pravilnijoj kompoziciji, na razini pojedina č ne pjesme, ublaženoj polarizaciji lirskog subjekta i svijeta, s uzorno procesuiranom primjerice temom ljubavi ciklus od deset soneta Roman.

A onda, onda su se na taraci po č eli doga đ ati najneobi č niji susreti, prizori, progovorili likovi iz njegovih drama, č uli stihovi Lapadskih soneta, šetala i pera i olovke i osobe sve u akordima iz njegova dnevnika, pomiješale se adrese onih kojima je pisao i uloge onih koje je opisivao i onih preostalih iz procesije u kojoj se nose barjaci i lovor i vrijes i pelin i svijetle duplijeri...

Prije nego što je umrla ovih dana u apsolutnoj samoći i izolaciji, Ljerka Mifka je, potaknuvši i uredivši s Teom Benčić Rimay njezine sabrane pjesme, oživila djelo Dore Pfanove, zaboravljene pjesnikinje čudesnih soneta.

France Prešeren, slovenski nacionalni pjesnik, svoj je ' Sonetni vijenac ' posvetio jednoj ženi, a njeno ime možemo otkriti iz akrostiha posljednjeg soneta u vijencu kojeg nazivamo magistrale.

Snimljen u kineskoj koprodukciji, američki film »Oslikani veo« temelji se na romanu Somerseta Maughama, a naslov se odnosi na stih Shelleyeva soneta.

Dva soneta iz te zbirke (Prelude i Na Mihajlu) uokviruju njegovu Dubrovačku trilogiju, najpoznatiji dramski kompleks koji obuhvaća drame Allonz enfants, Suton i Na taraci.

- Dok sam radio na koreografiji imao sam na umu kontrast između komedije i tragedije, Shaekspeareovu maštu kao i njegov jezik proze, soneta...

Proslaviti stoti rođendan kao vrabac, uz mrvice soneta koji slijedi.

Njegov primarni uspjeh bilo je uvođenje soneta, kojeg su razvili Talijani, u francusku književnost.

Pisao je novele, putopise, kritičke članke, feljtone i poeziju (80 pjesama - soneta).

Među njegovim pjesmama najvise je soneta, pokoja glosa, ekloga ili balada, a napisao je i nekoliko većih pjesama: Moja majka, Kupac čarobnih krijesnica, Avantire.

U poeziji pokazuje smisao za muzikalnost stiha, opći sklad glazbe riječi, boje i mirisa, osjećaj za sinesteziju i simbol po uzoru na Baudelaira, vrlo profinjen ritam, te izmjenu govorne i pjevne intonacije unutar soneta.