Između skladba izrečena je prigodna korizmena molitvena meditacija kao poticaj na promišljanje o spasenjskoj Isusovoj žrtvi, kroz koju je Krist pokazao svoju svetost i ljubav prema čovjeku.

Temelj ove predaje je Sveto Pismo o čijoj spasenjskoj ulozi se govori u redcima 14 - 16: čija temeljna potvrda je sadržana također u Drugoj Petrovoj poslanici (1, 19 - 21) o nadahnutosti ili inspiraciji Pisma.

Neprijatelja, Zlo (nije (namjerno) spomenuo da je to osoba) nećeš pobijediti besmislom već smislom, smislom otkupiteljeske žrtve i ljubavi za njega koju Bog u savršenoj spasenjskoj ekonomiji prihvaća za njegov (i tvoj) spas.

Svaki događaj u spasenjskoj povijesti otkriva novo značenje u prethodnim proroštvima.

Drugi dio evanđelja govori o ulozi Ivana Krstitelja u spasenjskoj povijesti.

Zajednička tema prva dva čitanja jest Božji poziv da se sudjeluje u spasenjskoj povijesti (Abraham, kršćani).

Na povijesno spasenjskoj pozadini saveza na Sinaju događa se Isusov ulazak u jeruzalemski hram pred blagdan Pashe.

On jednostavno kaže da polazeći od činjenice da unatoč univerzalnoj spasenjskoj volji Božjoj, koja nadilazi svako vrijeme i prostor, postoji i jedna stvarna povijest spasenja unutar koje Europa ima za spasenje svijeta sličnu funkciju koja je bila priznata Izraelu.

Ako je u spasenjskoj doktrini kršenje novorođenčeta tek jedan od koraka koji se moraju poduzeti da bi se osoba spasila gdje je tu onda milost?

Spasenjskoj samospoznaji privodi prosvjetljenje (nirvana, samaddhi), buđenje okultnih (siddhi) moći, sklad s univerzumom.

Preko milijun i pol hodočasnika je toga dana došlo u vječni grad Rim pohoditi grob voljenog pape koji je prije 33 godine (1978.) s toga mjesta uputio molitveni vapaj cijelom svijetu: Ne bojte se, otvoriti vrata Kristu i njegovoj spasenjskoj moći.

Pnz 5, 15; 7, 19; 26, 8) se pokazuju tako u svoj svojoj spasenjskoj sili: nepravedni je tlačitelj pobijeđen, progutale su ga vode, dok Božji narod prolazi " posred " voda i nastavlja svoje putovanje prema slobodi.

Ulomak iz Poslanice Rimljanima govori o mukotrpnu Pavlovu razmišljanju i problemu kamo smjestiti Izrael kad se radi o spasenjskoj povijesti.

Sveto nam pismo opetovano potvrđuje dostojanstvo i vrijednost tijela, a kada govori o sukobu između »tijela« i »duha« zapravo ne govori o »prirodnom neprijateljstvu« između tijela i duše, već izražava stanje u kojemu se čovjek, zarobljen grijehom, suprotstavlja duhovnoj i spasenjskoj volji Božjoj.

Književna djela ne bi trebala isključivati kršćansku poruku nego biti otvorena njenoj spasenjskoj ponudi.

Bog je posebno, iako ne jedino, djelovao u spasenjskoj povijesti Izraela, i to Božje djelovanje zapisano je u Starom zavjetu.

Kršćanska liturgija ima zadaću na otajstveni način kroz vjekove uprisutnjivati Kristovo djelo otkupljenja dajući tako nastavak spasenjskoj zbiljnosti i omogućujući nam udioništvo u Božjoj vječnosti (usp.

Kod Gröninga valja upozoriti da njegovo učenje o »božanskoj snazi« nije u skladu s katoličkim učenjem o Bogu iscjelitelju ili ozdravitelju i njegovoj ozdraviteljskoj i spasenjskoj milosti.

Međutim, usmjeravati zemaljski život prema vječnosti ne znači učiniti ga pasivnim i neukorijenjenim u stvarnosti, nego, štoviše, znači snažno se suočiti s poteškoćama i naporima, znači s vjerom prihvatiti patnje i protivštine svakodnevnog života sa sviješću da je sve to sudjelovanje u spasenjskoj Kristovoj muci.

Potičemo ih da dragovoljno prime kršćanske sakramente, kao izvor jakosti i sudioništvo u spasenjskoj žrtvi Gospodinovoj.

Potreba za takvom izmjenom govora svjedoči da bogoslužju, nažalost, još uvijek pristupamo više kao ritualnom činu koji treba precizno (i propisno) izvršiti, a manje kao spasenjskoj stvarnosti koja nas iznutra zahvaća i izvana preobražava.

Tako je jasno da se o posredničkoj i spasenjskoj ulozi, s jedne strane Isusa, i s druge ljudskih, kršćanskih posrednika, ne govori u istom smislu.

Kršćanska je ženidba, koja ima udjela u spasenjskoj djelotvornosti toga događaja, prirodno mjesto na kojem se ostvaruje uklapanje ljudske osobe u veliku obitelj Crkve.

Govor o Božjem licu ustvari postaje govor o Božjoj spasenjskoj prisutnosti.

U liturgiji se Riječ objavljuje kao snaga Božja u svoj svojoj stvoriteljskoj i spasenjskoj sposobnosti (usp. 1 Sol 2,13), ukoliko je sakramentalni i proročki znak.

Tijekom jubilejske godine objavljena je također deklaracija Kongregacije za nauk vjere Dominus Iesus (Gospodin Isus) o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve.

Kada je pak o »ontološkom primatu« riječ, Kasper se slaže s Ratzingerom da se treba govoriti o »preegzistenciji Crkve«, tj. o utemeljenju Crkve u vječnoj spasenjskoj volji i u svjesnom spasenjskom otajstvu Božjem.

Papa u svojoj katehezi na općoj audijenciji u srijedu, 28. studenog, progovara o načinu prenošenja poruke evanđelja i otvaranju putova njegovoj spasenjskoj istini našim suvremenicima čija su srca često zatvorena, a umovi katkad otupljeni blještavilima društva.

Jezgra kršćanske vjere sastoji se u bezuvjetnoj spasenjskoj volji Boga koji hoće biti u odnosu s čovjekom te u Isusovoj poruci o Kraljevstvu Božjem; to vodi k sljedećoj osnovnoj pastoralnoj odluci: U Crkvi se radi o Bogu i čovjeku, ne o Crkvi; radi se o zbiljskoj ljudskosti sub specie Dei, ne o formalnoj crkvenosti.

Kršćanin danas često ne poznaje ni glavnu jezgru vlastite katoličke vjere, Vjerovanja, tako da ostavlja prostora za određeni sinkretizam i vjerski relativizam, bez jasnoće o istinama u koje valja vjerovati i o spasenjskoj osobitosti kršćanstva - primijetio je Papa u katehezi na općoj audijenciji održanoj 17. listopada prošle godine. () Imamo se, naprotiv, vratiti Bogu, Bogu Isusa Krista, imamo ponovno otkriti poruku Evanđelja i pustiti da dublje uđe u naše savjesti i naš svakodnevni život istaknuo je Sveti Otac.