Zbog toga je tradicionalna etika neprestano bila prikliještena raljama specizma, tj. učenja koje jednostrano veliča jednu karakteristiku kod jedne žive vrste, a to je razum kod čovjeka, na nedopustivu štetu svih ostalih karakteristika koje ljudska vrsta dijeli zajedno s ostalim živim vrstama.

Zar nije specizam u svojoj osnovi vrlo sličan bilo kojoj diskriminaciji? onoj baziranoj na različitosti rase, spola, umnih ili fizičkih sposobnosti u slučaju specizma to je diskriminacija bazirana na različitosti vrsta.

Problem specizma u živome svijetu upućuje na sličnosti s rasizmom i seksizmom: s jedne je strane čovjek, tj. muškarac, a s druge strane Drugi, tj. ne-ljudi, što na koncu otvara mogućnost za implementiranje nikad zastarjelih fažizoema poput: psima, ženama...

da, naravno da je dokaz specizma. buha je osjetilno biće, osjeća bol. ako osjetilna bića promoviramo u pravne subjekte, onda treba postupati kao u sporu između dvoje ljudi. buha želi živjeti u tvojoj kući ili na tvom tijelu, ti je ne želiš, to bi bio predmet za sud. uostalom, zašto bi buha, crv ili puž bili manje vrijedni od jedne kokoši? osobno, mnijenja sam da je razlika između čovjeka i kokoši veća nego između potonje i nekih sitnih životinjica. a ipak je kokoš dobila posebnu pažnju antispecista. zašto ne insekti i paučnjaci? zašto bi bilo ispravno provoditi deratizaciju, ako se diže galama zbog pokusa na miševima i štakorima? samo zato jer antispecisti žele uredan dom? prilična doza licemjerja skriva se u antispecističkim lamentacijama, a da ne spominjemo logički neodrživi voluntarizam u odabiru samo nekih životinja vrijednih posebnog obzira. zašto baš te životnje koje se Singeru sviđaju, zašto ne neke druge? filozofkinja koju si spomenula ukazuje na spomenute probleme i istovremeno nehotice dovodi stvari do logičnog kraja, jer nemoguće je svakoj formi života koji spada pod pojam faune dati pravni status. a ako se daje samo nekima, postavlja se pitanje - zašto baš taj odabir, a ne neki drugi? npr.

Zar nije specizam u svojoj osnovi vrlo sličan bilo kojoj diskriminaciji? onoj baziranoj na različitosti rase, spola, umnih ili fizičkih sposobnosti u slučaju specizma to je diskriminacija bazirana na različitosti vrsta.

no, čak i ako zažmirimo na manjkavost temeljnog postulata, opet iskrsavaju teškoće. hajde da uzmemo da sva osjetilna bića imaju pravo na nenasilje i da tu treba vladati princip jednakosti. ok, ali nakon toga Singer izrijekom kaže: ' odbacivanje specizma ne povlači za sobom da svi životi imaju jednaku vrijednost. ' već vrijednost ovisi o stupnju svijesti... tko je tu lud??? imaju li svi životi jednaku vrijednost ili nemaju? ako nemaju, onda je svo daljnje naklapanje u knjizi uopće besmisleno čitati, jer i specisti kažu da nemaju.

Ne prihvaćaš nijednu definiciju specizma, ali ne kažeš što je specizam za tebe.

Izvan akademskih krugova, Peter Singer je najpoznatiji po knjizi Oslobođenje životinja (Animal Liberation, prvo izdanje 1975.), klasičnom djelu pokreta za oslobođenje životinja, gdje je izložio svoje teze protiv specizma (termin specizam je, prema analogiji s terminom rasizam, skovao britanski psiholog Richard D.

Nikakav argument ne može jasnije otkriti bit specizma. (str. 163.)

Hrvatsko izdanje knjige (prijevod Zoran Čiča) očekuje se uskoro, a ovdje donosimo njezino prvo poglavlje u kojemu autorica kritički analizira dosadašnje definicije specizma, te zbog njihove nedostatnosti nudi novu, vlastitu.

Pretpostavka ljudske superiornosti u srži je specizma.

Ugrubo, knjiga se sastoji od tri dijela; u prvom se govori o načinima kako čovjek iskorištava zatočene životinje ponajprije radi ishrane, u drugom nudi razloge za vegetarijanstvo, a u trećem govori o povijesnim i inim razlozima za pojavu specizma i kako se on manifestira.

Inicijativa Stop specizmu zalaže se za ukidanje specizma, veganstvo te jednakost svih ljudi i ostalih životinja.

Ova definicija specizma je još neprimjerenija od njegove ranije.

Sada, uz ograničavanje specizma na pristranost prema samo jednoj vrsti (našoj vlastitoj), Singer ga ograničava na pristranost samo na osnovi pripadnosti vrsti.

Knjigom Oslobo đ enje životinja (Animal Liberation) iz 1975. filozof Peter Singer priskrbio je konceptu specizma široku pozornost.

Očito, Singerova je definicija specizma pretjerano uska na dva načina: (1) ograničava specizam na pristranost u korist samo jedne vrste; (2) ograničava specizam na pristranost zasnovanu jedino na pripadnosti vrsti.

Knjigom Speciesism Joan Dunayer dijagnosticira da je ono što, primjerice, Richard Ryder, Peter Singer i Tom Regan imenuju specizmom zapravo samo jedan tip specizma, i to onaj najstariji i najokrutniji, koji autorica imenuje sintagmom stari specizam, utvrđujući kako većina ljudi pripada starim specistima.

Za razliku od starog specizma, novi specizam daje pravo samo nekim vrstama ne-ljudi, i to onima koji su nalik ljudima primjerice, čimpanzama, dupinima, uglavnom sisavcima.

Naime, u Oslobo đ enju životinja (1975.) Peter Singer, između ostaloga, u okviru utilitarizma preferencija zapisuje kako odbacivanje specizma ne povlači za sobom da svi životi imaju jednaku vrijednost.

Vjerujemo da će se edukacijom i to promijeniti, kaže Mariana i navodi da je borba protiv specizma borba za pravedniji svijet u kojem nema nikakvih oblika diskriminacije.

Ovo je, dakle, definicija specizma koju ću razvijati i braniti kroz ovu knjigu: propust, u stavu i postupcima, da se bilo kojem neljudskom biću prida isti obzir i poštovanje.

Podsjećam na Singerovu definiciju specizma iz Oslobo đ enja životinja (1975.): Predrasuda ili stav ili pristranost u korist interesa članova nečije vlastite vrste, a protiv interesa članova drugih vrsta.

Držanje životinja doživotno zatočenima u zootvorima, manjim ili većim, običnim ili zlatnim kavezima, neetično je i predstavlja samo jedan od oblika specizma.

Trebamo uvidjeti povezanost diskriminacije i boriti se protiv svakog njenog oblika pa tako i specizma, odnosno diskriminacije na osnovi vrste.

Prvo poglavlje, naslovljeno Definiranje specizma, autorica otvara njegovom definicijom koju je sugerirao psiholog Richard Ryder, tvorac navedene kovanice 1970. u letku istoimenoga naziva, i pritom autorica posebice secira definiciju spomenutoga pojma kako ju je osmislio bioetičar Peter Singer.

Analizom pet definicija pojma specizam, Dunayer detektira kako neke od spomenutih definicija, a pritom se posebice, dakle, zaustavlja na vivisekciji Singerove definicije, pokrivaju samo značenje staroga, a ne i novoga specizma, a koji prepoznaje i u etičkim strategijama nekih od spomenutih autora, ali u prvom redu Singera koji figurira kao ključna figura suvremenoga oslobođenja životinja.

Na ulazu su također dijeljeni letci o značenju specizma, kao i malene veganske kuharice za sve one koji žele jesti zdravo, a i ne tako skupo.

I doista, ima gladne djece kojoj treba pomoći, ali to ne smije značiti da po strani, daleko od pogleda, ostavimo sve druge oblike specizma, rasizma ili bilo kojeg drugog oblika potčinjavanja drugih bića.

Za te aktiviste vlada nije samo povijesno ukorijenjena i ustavom odana ideologiji specizma, nego i dnevno podvrgnuta utjecaju moćnih posebnih interesa koji ovjekovječuju specističke prakse kao pitanje zakona.