i sad prigodno, recimo - james blunt - back to bedlam, i specijalno, za moju dušicu, coldplay - fix you. rekli bi neki, ah, pa to je premekano, ah pa to je full-plačljiva romantika, ali ja kažem, nije slučajno da su se doveli u takvu situaciju, nije slučajno da ga je jako osjećala, nije slučajno da joj se svijet srušio kada je otišao, ili ga samo nije bilo tih noći... jer najbolje da se odmah ispuniš svim tim osjećajima, dakle raspon ide do iskrenih suza, nego li da moraš ujutro, nakon što si je nešto povrijedio sa drugim curama, pitat - is anybody seen my baby, kak je to mick jagger u toj njihovoj divnoj stvari pital. to je zapravo bio oblik njegova plakanja. opet dakle full-romantično. ali zašto ne bi bilo, POSEBNO AKO VIDIŠ DA JE CURA TOGA VRIJEDNA, DA JE ČAROLIJA, DA JE OSJEĆAJNA, PAMETNA I KULTURNA, DA TI JE SVE NA SVIJETU, do neba, pa makar tih par dana, ponekad i sati. ali ipak, ipak... dogodilo se. kao što je mene proželo jako, jako ono neke noći kada se divna i nježna V. vraćala mrvicu nafloksana, hik, iz kafića. ma predivno. nikad to neću zaboravit. to mi je u spomenaru-romantičnih-doživljaja i nenadanih romantičnih scena. i što je tu loše? puse. budite dobro. yeeesss.