U razvalini vremena vidjeh Pariški Pantheon i titraje Foucaultovog klatna... imaginaciju vrtloženja... presliku ludila i mudrosti magični krug tajni i uranjanje svjetlosti u podsvijest uma osjetih pretakanje transcendentalnog u potrebno iskustvo spoznah snagu praznine što ispunjava vrijeme pokore i postavih si pitanje

Spoznah istinu o povratku plemena ptica i viziji koju su ratnici vidjeli u onom davnom svitanju.

Spoznah da sam ušla u sferu pobijanja apsolutnog prostora i vremena.

Zanesena trenom vječnosti u kojem osjetih energiju mog postojanja i u bojama svijetlosti i tonovima muzike spoznah jednu novu dimenziju u sebi, dimenziju trajanja svijesti u prolaznosti čvrstine materije.

Na granici između jučer i sutra u trenutku spokoja vidjeh kako se sjedinjuju nebo i voda i spoznah da to što vidim, uistinu vidim srcem i da budna sanjam.

Tad spoznah skliske oči na svom dlanu - I rekoh: " Slijep sam, mila moja mati, Kako ću tebe sada oplakati... "

Zakazamaćen čordom izdajnika... dr Mate Granić, drAndrij a Hebrang, Vladimi r Šeks, Ivan Jarnjak, Zoran Milanović, Ante Kotromanović i čordom veleizdajnika Stjepan Mesić, Ivica Račan, dr Ivo Sanader i Jadranka Kosor uz blagoslov naroda, NARODA HRVATSKOG koji ne spoznah što je to SLOBODA

Tada spoznah da je izvor ljubavi bio cijelo vrijeme u meni.

Kadija te tuzi kadija ti sudi...... ili jos bolje S rogatim se tesko bosti.......... popljuvasmo Tita i komunizam (i sama to uradih)..... a pogledajmo danas Kinu (komunizam) i Ameriku (kapitalizam)....... i sama spoznah kako je nas Joza imao velike ideje (sjetimo se samo kako je docekivan u itojn toj Kini.....)

U tom treptaju oka spoznah istinu nastajanja.

Ti siješ sjaj svoga smilovanja i svoje dobrote oko sebe i u svjetlu Tvojih zraka milosrđa spoznah koliko me ljubiš.

Slava i hvala milosti Gospodnjoj što mi otvori duhovni vid te progledah i spoznah opasne zamke đavolske, koje postavi nečastivi lakovernim i duhovno neprosvećenim ljudima, preko poznavanja tajni zvezdane magije astrološke

Tu u dubini sebe same osjetih leptirov let, treperavu stvarnost nezaboravnog trenutka i spoznah odakle dolazi ljepota i prisjetih se stiha Vesne Krmpotić.

Daleko od toga, spoznah da je ' bolji život ' stvar osobnog zadovoljstva s trenutnim stanjem.

Raširih ruke i noge i nađoh se u virtualnoj svetoj zvijezdi pa sljedeći zakon zlatnoga reza spoznah postojanost djeljenja i umanjivanja.

Osjetih godinama skrivanu zvjer u sebi i spoznah neživljenje osjećanja osjećaja, osjetih laganje srcu, užasnu laž prema sebi, prema čovjeku i njegovoj duši.

prođoh tako kroz šivenik i vidjeh neku sivu skulpturu što sjedi na klupi - skulptura od mlađeg dečka, ima i loptu među nogama. a dečko onako kao da su mu misli negdje drugdje, pa loptu kao da pomiče s jedne cipele na drugu. pojma ne imah što to bijaše tek priđoh bliže i mislim " pa nije ovo spomenik pokojnom košarkašu draženu petroviću " i začudih se kada spoznah da jeste.

A ovaj će: " Ja milineeeeeeeeeeee, mirna kuća, jest da se malo prepiru majka i ćerka, sin i sestra, ali nakon onih životinja i smrada ovo je milinaaaa. " Mudrac mu tada odgovara: " E vidiš, i ja sam čitav život želio cipele pošto ih nemam, ali kad jednog dana ugledah čovjeka u kolicima bez nogu, tada spoznah koja je milina imati noge pa makar i bose i bez cipela. "

Cudni su snovi... ponekad mi se ucine kao zov onih sirena koji me zovu svojom pjesmom, melodijom da krenem na put... s kojeg nema povratka... I sinoc te usanjah da si cvijet na livadi moga zivota: prekrasan, usamljen, neobican... zavede me tvoja ljepota i pomislih prvo da te uberem, ali onda shvatih u svom srcu.. kakav smisao da te uberem i odnesem.. da te iscupam iz tvoga zivota, da te odvojim od korijena tvoje stvarnosti... i zato klekoh.. legoh na travu pored tebe, divih ti se, milujuci ti latice... zamisljajuci da sam pcela... za kojom ceznes... prepustih se igri s tobom i osjetih neobicajan osjecaj... i tek tada mi se otvorise oci i spoznah tvoju iskonsku i pravu ljepotu... tek tada do mene doprije tvoj istinski miris, tek tada moje tijelo ustrepti u svojoj cjelovitosti ispunjeno tvojom iskonskom esencijom ljepote.

Zbog toga je prošao kroz vrata vremena ne doživjevši ih, nespoznavši snagu trenutka u koji je ušao. " spoznah misao Prousta koji je u tom trenu prestao piti čaj i kušati kolačiće.

Tim svjesnim činom, razotkrivanja podsvjesti, spoznah da se cijeli život sastoji od suigre svjetlosti i tame.

Po neobičnoj kvaliteti zlaćenog praha koji je radosno ispuštala/jer vilinske kraljice to čine samo u trenucima stvarne radosti/spoznah kako je ipak za nekoliko mili-stupnjeva sretnija nego prije

preživjeh kaos (da zapišem, čini se), i spoznah Život a on je, zapravo neosjetljiv dah u grudima koji kucka i tucka, i toliko me ispunio nadom i vjerom, da njegovo lupetanje podjednako osjećam i u glavi, u malom prstu i nožnom palcu.

I kada uletih u svijetlost tu sjajnu rastopih se od ljubavi i spoznah svih tajni tajnu.

Spoznah da je univerzum postao naš dom.

Počela sam svoje " nove " misli uspoređivati sa onima iz vremena poezije i duševnog nemira i spoznah da sam već onda, na početku zrelosti, težila plavim daljinama nećeg još nedoživljenog, nekim novim istinama koje su bile sažete u djelima antičkih filozofa i renesansnih pjesnika i doživjele svoj vrhunac u poetičnim djelima Giordana Bruna.

Upitah se jesu li to zaista tako dugo tražena vrata vremena, jer tu, među milionoma svjetlosnih godina prepoznah početak, trajanje i prolaznosti svega, spoznah trenutak, eone, svijet i vrijeme u sebi, prepoznah Kronosa, alegoriju vremena, koja je stvorila prvo zlatno doba i koja će kasnije, nemilosrdno, žderati svoju vlastitu djecu.

Dobar dan moja anarhistička braćo, kako ste mi? Jel vas jebu na poslu.Jel vas zasljepljuju sa novim reklamama mobitela I ostalog tehnokratskog smeća.Jel vas ugnjetavaju nadobudni degenerici u službi krupnog kapitala, Jel vam dođe da zavitlate molotovljev u njihovom smjeru? Rodili smo se u zajebano vrijeme draga braćo.Nekad mi je žao što sam u 15 - oj godini života progutao Pillolu rossu (crvenu pilulu) koja mi je otvorila vrata zečje rupe da spoznah koliko je zapravo duboka, da spoznah vrijednosti jedne političke filozofije, možda bi bilo bolje da sam ostao začahuren, spojen, umjetno odgojen, zasljepljen, Integriran na sistemsku matricu pa bi I moj svjetonazor života bio popit 5 pića u baru, čitat štiva neo-liberalizma, nać neku glupačicu za zadovoljit životinjske porive...

Na delti čežnji, na mjestu gdje se grle želje i život, gdje rijeka vremena uranja u vječnost spoznah da je ljubav rapsodija boja, simfonija svjetlosti, sonata od snova, preludij sreće, himna slobodi.

U jednom tajnovitom, neobjašnjivom, ali nezaboravnom trenutku, u vlaku koji me je nosio u zemlju iz koje pisma nisu stizala, osjetih mir u nemirima sna, spoznah da si bio tu iako te nije bilo, začuh poeziju suza i vidjeh svoj lik u tvojim očima.