Denn englische Sprache erschallt so natürlich durch die Festung Lovrijenac.

Od njegovih preko 600 radova ističu se: Historija književnosti naroda hrvatskoga ili srpskoga; Das Leben der Wurzel de in den slavischen Sprachen; Die Geheimsprache bei den Slaven; Ein Kapitel aus der Geschichte der südslavischen Sprache; Beirträge zur slavischen Syntax; Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache te djelo Život i rad Jurja Križanića.

Kašupski jezik (ISO 639 - 3: csb; izvorno: kaszëbsczi jãzëk, Kaszëbë, pòmòrsczi jãzëk, kaszëbskò-słowińskô mòwa, poljski: Język kaszubski, njemački: Kaschubische Sprache, kaszubski; kashubian, cashubian, cassubian) je zapadnoslavenski jezik, kojim govori oko 3.000 ljudi od 100.000 ili više (1993 T.

Pobjednika određuje Deutsche Akademie für Sprache und Dichtung (njemački filološki fakultet), a nagrada iznosi lijepih 50.000 eura.

Veliku je važnost za utemeljenje književnog jezika imala i " Grammatik der Slavischen Sprache in Krain, Kaernten und Steyermark " Jerneja Kopitara iz 1808. godine.

Deutsche Sprache, Literatur und Kultur in ihrer Beziehung zum südosteuropäischen Raum (Mobilnost i kontakt.

Zato jer mislim da se književni život ne bi smio organizirati centripetalno, prema načelu Ein Volk, eine Sprache, ein Dichter, pa makar ta središta bila Šenoa ili Krleža, nego decentrirano, višeglasno.

Knjiga o otkriću je objavljena u Leipzigu 1917. godine, s naslovom Die Sprache der Hethiter; Ihre Struktur und ihre Zugehörigkeit zur Indogermanischen Sprachfamilie (" Jezik Hetita; njegova struktura i članstvo u indoeuropskoj jezičnoj porodici ").

Iz antičkog doba pokazuje Anton Mayer (Die Sprache der alten Illyrier, Wien, 1957.). da je Strabon zvao Krk - Kyriatikë nësos, Plinije - civitas Curictarum, a Ptolomej - Koyrikon.

Osim hrvatskih autora Hrvatska je imala priliku ugostiti i autore grčke, poljske, njemačke literature u sklopu programa " Kleine sprache grossen Litterature ".

U poglavlju Übersetzen als darstellende Kunst (Prevođenje kao umijeće prikazivanja) knjige Deutsch und anders die Sprache im Modernisierungsfieber, Dieter E.

Jezik je prava domovina (Die wahre Heimat ist eigentlich die Sprache - Humboldt).

Jacques Derrida,« Comment ne pas parler », u Psyché inventions de l ' autre, Paris 1988, s. 572, bilješka 1. 5. Usp. i Heideggerov tekst koji nosi isti naslov u Erläuterungen zu Hölderlins Dichtung, Frankfurt/M 1951. 6.« Die Sprache im Gedicht », u Unterwegs zur Sprache, Pfullingen 1959. 7. Kroz razlike koje nikada ne treba umanjivati, Heidegger dijeli i Schmittovu uznemirenost, njegovu dijagnozu i prognozu: razlikovanje između rata i mira nestaje u tehnologijskom razviću modernih ratova kao« svjetskih ratova ».

Čini se da je zamjena teza igrica u kojoj se dobro snalazite Zlatane.... nije mi stvarno jasno gdje i kako se iz mojih postova iščitava podrška Hitleru i programu Grosse Deutchland deutsche uberasse???... O Lebensborn projektu znam... nedavno sam i komentirala da sumnjam u iskrene namjere jednog tako indoktrinirano odgojenog djeteta kulta, koji se danas slavi kao nositelj slobode... Reći da Austrijanci nisu nacija uvredljivo je, jer oni sami sebe takvim smatraju (Ostereich) i svoj jezik razlikuju od njemačkog (ostereichische Sprache). Nisu ni Njemci tako monolitni... hoch i niedrich deutsch (geo razlika ali razlika i u govoru); Prusi kao elitni dio njemačkog naroda sa svojim vojničkim Ordnung und arbeit; čije je porijeklo gle čuda vrlo vjerovatno slavensko (Karpati)... i Bavarci kao " niži " tip... puno jednostavniji i veseliji.... Nazi ideologija je ukorjenjena na mitu i okultnom... njemački narod je poslužio kao nosioc i provodioc zbog sklopa vremena, društvenih prilika i mentalnih i karakternih osobina.

Serdarević, te dva gosta - Alexandar Buechler, direktorica europskog programa Literature Across Frontiers, i Thomas Geiger, urednik njemačkoga književnog časopisa Sprache im technichen Zeitalter.

11. Uz ponovno otkriće Tanajskih ploča, kao i temeljem znanstvenih ino - i tuzemnih epohalnih istraživačkih rezultata (napose genetike i paleolingvistike), na prijelazu ova tisućljeća u surječju stoljetne« nedovršene povijesti »Balkana, naspram ideološkoga etničko-jezičnog slavizma (herderovski model« Blut und Sprache nacije »), uspostavljena je znanstvena paradigma identifikacije Hrvata - politički kroatizam (roousovski model« ugovorne civilne nacije »). [ 49 ] Tragom poznate stekliške razdjelnice« Bi-li k Slavstvu ili ka Hrvatstvu? », te je kriterije još nazirao A.

S tim u svezi, iako je Hrvatsko-ugarskom nagodbom (1868.) ozakonjeno službeno ime jezika kao hrvatski, po crti Blut und Sprache (« Srbi i Hrvati »), nacionalni (državni) jezik prometnut je u hrvatski ili srpskif48 ].

Ich verstehe nicht die englische sprache.

Jedan od osnivača mladoslovničarske škole August Leskien pisac Grammatik der serbo-kroatischen Sprache (Heidelberg, 1914.) [ 3 ] udario je čvrste temelje učenju u njemačkoj slavistici da je srpskohrvatski jedan jezik i to se učenje dobrim dijelom održalo do danas.

Istraživanja koja vodi Gesellschaft für deutsche Sprache iz Wiesbadena (nepolitička udruga za njegovanje i proučavanje suvremenoga njemačkog jezika, osnovana 1947. godine) pokazala su da imena ne podliježu modi koja se brzo mijenja.

[ 15 ] Bez obzira na namjere, polazeći od herderovskoga modela« Blut und Sprache/Boden nacije », otvoreno je potiranje nacionalne, pa dakle i jezične i književne samosvojnosti, koja određuju našu kulturnu i uopće duhovnu, pa naravno onda i političku povijest, što je obilježavaju tragične opsjene i geopolitičke izmišljenice (nekad Ilirija, jučer Jugoslavijē, a danas Euroslavija/Zapadni Balkan).

Heideggerovo je poimanje pjesništva nad-određeno spekulativnom romantikom: upravo se stoga pjesništvo (Dichtung) definira u svojoj biti kao jezik (die Sprache) ili jezik, što izlazi na isto, kao prapjesništvo (Urdichtung) jednog naroda a jezik se opet definira kao die Sage: mythos.

Marianne Fritz u Suhrkampu je 1985. objavila trilogiju Dessen Sprache du nicht verstehst.

Budući da Festival nastavlja i s predstavljanjem manifestacija, institucija i organizacija čije iskustvo može oplemeniti i naš kulturni prostor â ovogodišnji sudionici bit će Alexandra Buchler, direktorica projekta međunarodne književne razmjene Literature Across Frontiers i glavna urednica Transcripta, europskog internetskog časopisa za knjige i spisateljstvo (Velika Britanija); Thomas Geiger, urednik časopisa Sprache im technischen Zeitalter, što ga objavljuje ugledni Litererarisches Colloquium Berlin (Njemačka) te Magdalena Koch, predstavnica Međunarodnog festivala priče u Vroclavu (Poljska), koji je po uzoru na Festival europske kratke priče pokrenula prošlogodišnja gošća Olga Tokarczuk.

To ispunjava ovo upućivanje na glas prijatelja i prema tomu samo prijateljstvo naročitim ontološkim značenjem, u jednom poglavlju o Dasein und Rede, Die Sprache, čak ne ni u analitici Mitsein-a.

Kada se Heidegger, u jednom prilično kasnom tekstu, pokušava vratiti iskustvu riječi ili jezika (Sprache) koje je dostatno izvorno da bi unekoliko prethodilo samom pitanju (das Fragen), kada podsjeća na to pitanje, naime sam moment istraživanja, znanja, filozofije pretpostavlja stanoviti pristanak, suglasnost danu Sprache i uključenu u nju, on možda ponovno pronalazi ono područje suglasja ili philein koja još nije postala philosophia, pitajuća napetost, erotizacija jednog Streben, ljubomorno ili ljubopitljivo grčenje Erosa.

Navodimo neke od naslova: Ćudorednost i kriminal (Sittlichkeit und Kriminalität), 1908; Riječi u stihovima (Worte in Versen), 9 svezaka, 1916 - 1930; tri knjige aforizama Izreke i protuslovlja (Sprüche und Widersprüche), 1909, Za dom i svijet (Pro domo et mundo), 1912, i Noću (Nachts), 1918; Posljednji dani čovječanstva (Die letzten Tage der Menschheit), 1922; Propast svijeta od crne magije (Untergang der Welt durch schwarze Magie), 1922; Epigrami (Epigramme) 1927; Književnost i laž (Literatur und Lüge), 1929; Jezik (Die Sprache), 1937 (postumno).

Kada 1936. godine, u Rimu, zgušnjava svoje predavanje iz 1934. godine na niti pet prethodnih Leitmotive u Hölderlinovu korpusu, Heidegger iz jednog fragmenta u prozi preuzima, suprotstavljenog tom prilikom nekoj izjavi o ' ' nevinosti ' ' pjesništva, da je jezik (die Sprache) ' ' najopasnije od dobara ' '.

Spomenuti učenik je bio ocjenjen iz 9 predmeta: vjeronauka (Religionslehre), latinskog jezika (Lateinische Sprache), grčkog (Griechische Sprache), njemačkog (Deutsche Sprache), talijanskog (Italienische Sprache), zemljopisa i povijesti (Geographie und Geshichte), matematike (Mathematik), učenja o prirodi, odnosno prirodi (Naturlehre), i izborne nastave (Freihandzeichnen) ručnog slobodnog rada (crtanje).

U njoj se javljaju u to vrijeme čak tri važna jezikoslovna djela: Svašta po malo ili kratko složenje imena i riči u ilirski i njemački jezik Blaža Tadijanovića (1761.), Nova slavonska i nimačka gramatika Matije Antuna Relkovića (1767., 1779. i 1789.) te Neue Einleitung zur slavonischen Sprache Marijana Lanosovića (1778., 1789. i 1795.).