stari moj, za moje hrvatstvo mi ne triba sken ni knjige ni novine. ja san naučija da san Hrvat od oca i majke, od didova svojih. ti si naučija da si Bošnjak 1993. iz novina a kasnije iz diletantskih priča Muhameda Filipovića koji nije napisa ni jedan znanstveni rad iz područja srednjovjekovne bosne. eto tebi sve te knjige pa ih kupuj da budeš veći Bošnjak.

Hvatas se pisaca i franjevaca koji zive 500 godina NAKON pada srednjovjekovne Bosne i vadis njihove teksotve koji govore o Bosancima kao zasebnom narodu IAKO je to narod mix Hrvata, Srba, domicilnog stanovnista koje je u JAKO MALOM broju (onih 70 % Hrvata koji su u srednjovjekovnoj Bosni cinili njeno stanovnistvo za njene najvece moci) te naseljenim muslimana koji su dosli zivjeti u Bosnu.

Pri svjetlosti svijeća, uz postere Beatlesa, Joea Cockera, mapu srednjovjekovne Bosne (koju ću par godina kasnije Nedžadu donijeti " na naselje ") na zidovima, kad se prljave čarape zgurane ispod kreveta ne vide u mraku, a razbacane flaše i prepune pepe ljare ne ostavljaju dojam " prljavštine ", nego " ležernosti ", može mi proći fol.

Urednik emisije, student postdiplomskog studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na smjeru Historija srednjovjekovne Bosne, Vuk Bačanović za Dane govori o Osmanagićevom upadu, piramidalnim ublehama, konceptu njegove emisije i svim Semovim pomagačima Amer Obradović DANI: Kako smo mogli izravno slušati, u emisiji Mišljen na Radiju 202 je došlo do incidenta, odnosno nenajavljenog ulaska Semira Osmanagića u studio tokom trajanja programa.

Iako se ove i slične rečenice smiješne krugovima, kojima je poznata problematika srednjovjekovne Bosne, radi se o iznimno tiražnoj i prodavanoj knjizi, tj. o " kapitalnom intelektualnom proizvodu " koji već stječe status koji kod Hrvata ima Povijest Hrvata Vjekoslava Klaića.

U Varešu je najstarija katolička crkva u Bosni Hercegovini, Sv. Mihovila Arkanđela, a građena je na temeljima one iz doba srednjovjekovne Bosne.

Malo sam bacio pogled na rad Lejle Nakić, " Konkordancijski riječnik ćirilskih povelja srednjovjekovne Bosne " i potražio eventualna etnička označavanja u poveljama Kosača i tamo sam našao ovo:

Razumiješ li ti da nije jasno, čemu bajke o baštinjenju srednjovjekovne Bosne kod većine muslimanskih forumaša, što se brani do perverznih granica i istodobno hvaljenje zlatnog doba Osmanijskog carstva.

Njihovu će otporu pridonijeti i necrkvena ali stvarna teritorijalna presezanja ugarskih vladara, kojima će unutrašnja vjerska previranja poslužiti kao povod za križarski rat protiv Âťkrivovjernih krstjanaÂŤ, a zapravo protiv osamostaljenja srednjovjekovne Bosne.

Djedu Crkve bosanske pripada važno mjesto u javnom životu srednjovjekovne Bosne.

Slijedeće mjesto naše posjeta bilo je Kreševo, koje s Kraljevom Sutjeskom i Fojnicom čini centre duhovnog života srednjovjekovne Bosne, a održala su se zahvaljujći fratrima.

Ako su katolički stanovnici srednjovjekovne Bosne bili dio zasebnog formiranog naroda Bošnjana kako tvrdi bošnjačka strana, kako objasniti da kod potomaka tih Bošnjana (danas uglavnom Hrvata) nije u većoj mjeri ostala živa svijest, barem tradicija prenošena s koljena na koljeno i državotvorno sjećanje na bosansko kraljevstvo, nešto što će kasnije u 19. st. potaknuti buđenje nacionalne svijesti kao i kod ostalih formiranih naroda na ovim prostorima.

" Pripadaju islamskom civilizacijskom krugu, a potječu od islamiziranoga pučanstva srednjovjekovne Bosne, kao i susjednih država i područja koja su bila dulje vremena pod turskom upravom (Srbija, Crna Gora te Hrvatska-poglavito Lika, Slavonija.. " Izvor - Wikipedija.

Bošnjaci su se održali bar kao dio stanovništva, a sam pojam i osjećaj Bosne kao posebnosti je prerastao uništenje srednjovjekovne Bosne... za Boga miloga pojam hrvatskog kraljevstva u mletačkoj Dalmaciji 17. ili 18. st. je nešto što niko od običnih stanovnika nije razumija... logično jer ih je većina bila iz izbjeglica Bosne... povijest se morala nanovo otkrivati i objašnjavati ljudima... tvojom logikom obnova svijesti o hrvatskom kraljevstvu kod stanovnika Dalmacije je nešto pervezno... svašta...

Bošnjaci počinju tvrditi da Hrvati i Srbi iz Bosne nisu ustvari Hrvati tj Srbi već " Bošnjaci ", i pričaju priče o nekakvom narodu Bošnjaka triju vjera a to što se upravo među bosanskim katolicima očuvalla izravna veza i naslijeđe srednjovjekovne Bosne bi moglo biti argument hrvatstva srednjovjekovne Bosne... u doba turskog osvajanja i poslije Bosna je bila puno svakojakih Hirwat-paša ili da citiram jedong ondašnjeg turskog putopisca

Zaboravlja se da su Hrvati još u 7. stoljeću naselili BiH te da su svi vladari srednjovjekovne Bosne bili etnički Hrvati, govorili su hrvatskim jezikom, a bosansko kraljevstvo bilo je nastavak hrvatskog kraljevstva.

Vego, Iz povijesti srednjovjekovne Bosne i Hercegovine).

sa " drugih " strana postoje demanti ovakve teze Analiza tih isprava pokazuje, prije svega drugoga, da sporni izraz o narodnosnoj suprotnosti: " Srblin " > " Vlah " nije potekao iz srednjovjekovne Bosne, nego iz srednjovjekovne Srbije.

Ako taj kriterij primjenjujemo i uzmemo činjenicu da se evidentno hrvatska država (ima tu i svakakvih izvješća pouzdanih i manje pouzdanih) nije učvrstila na teritoriju srednjovjekovne bosne u 9. st., možemo u tome vidjeti razlog zašto je to stanovništvo je krenulo vlastitim smjerom etnogeneze.

Prema tome postavljati pitanje da li su stanovnici srednjovjekovne Bosne Srbi ili Hrvati po etničkom porijeklu i nema previše smisla.

Bobovac je najznačajniji i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša.

Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast Podrinje, koju su Bošnjani oteli 1374. od srpskog velmože Nikole Altomanovića.

Jesu li put do grada Visokog, a riječ je o nekoliko stotina metara, popločili u doba srednjovjekovne Bosne?

... U monografiji profesor Mirko Marković daje temeljiti prikaz povijesti naših pradjedova koji su pred turskim sabljama, iz srednjovjekovne Bosne, spas potražili u sjevernijim krajevima.

Stećci na području srednjovjekovne Bosne i Hercegovine više od stotinu godina predmet su povijesno-socioloških, arheoloških, povijesno-umjetničkih, demografskih i etnoloških istraživanja.

U svojoj knjizi " Podrijetlo Hrvata " Ivan Muzic napominje da je pisao srpskom istoricaru Relji Novakovicu gdje kaze. ".. kada sam mu iznio neke nacelne primjedbe u vezi s povjescu srednjovjekovne Bosne, odgovorio mi je u pismu iz Beograda izmedju ostaloga i ovo, "..

Posebna će se pozornost u tom sklopu posvetiti međusobnom odnosu ugarsko-hrvatskog i bosanskog vladara u vezi sa zbivanjima oko pada srednjovjekovne Bosne, s naglaskom na pitanje uloge papinstva i papinskog legata Nikole Modruškog.

Ne postoji ni podudarnost područja pod upravom srednjovjekovne Bosne s područjem na kojem se stećci nalaze; ima ih primjerice u dijelovima Dalmacije i Crne Gore koji nikada nisu bili u sastavu države Bosne.

Što se tiče srednje Bosne, tj. one srednjovjekovne Bosne (horion), sumnjam da su se tamošnji stanovnici prije Turaka izjašnjavali kao Hrvati (u današnjem smislu), daleko prije Bosanci/Bošnjani.

Osim na tekstilu kao vez, izrezbaren je na sviralama, preslicama, češljima, tronošcima, škrinjama, a možemo ga povezati, makar to nije bila tema moje knjige, s ornamentima stećaka srednjovjekovne Bosne, s, u krajnjoj liniji, simbolom svastike.