Da sam sa svojih 18 3 1 0,5 godina totalno neozbiljna, da imam upalu mišića od zavlačenja pod kauče, usisavanja, da mrzim generalno čišćenje, da sam alergična na prašinu, da me boli palac lijeve noge jer je nespretnom konobaru u subotu oko 3 h ujutro ispala boca Koka Kole na moj prstić, da je isti prstić šljivasto-plave boje, da još nisam pogledala ni jednu reality emisiju BAR-a, da mi se priviđaju ljudi koje sam sretala posljednjih mjesec dana, da je ovo ljeto za mene uistinu završilo (ljeto?

Jedva sam cekala da ga vidim, iako sam ga sretala na skolskom dvoristu kada bi on dolazio u skolu, a ja bi odlazila iz nje.

Kada sam kasnije u svome svakodnevnom radu sretala ljude koje su se slijepo držali liječničkih savjeta i zbog toga možda i prošli lošije od mene, ispričala bi im svoju priču.

U jednom od mnogih intervjua nakon objavljivanja knjige, Maslowska koja sama živi u gradu Wejherowo te sigurno nije samo izvanjski promatrač Silnyjeva svijeta izjavila je da je ljude poput njega obično svaki dan sretala ispred svoje zgrade. Droge su čimbenik koji je povezivao ljude različitog društvenog porijekla.

Kako je nastao Harlekinov prijatelj - priča je malo kompliciranija, fikcija u kojoj sam stvarni lik, kojeg ustvari ne pozanjem (ali sam mu dala karakteristike prosjaka koje sam sretala na ulici) pretvorila u Harlekinovog prijatelja.

Prepoznah oči boje sna koje sam sve češće sretala u mislima.

Kružnicu, kuglu i kvadrat sam sretala u umjetnosti, divila se umjetnikovom izrazu, a moj osobni doživljaj umjetničkog djela sam misaono pretvarala u djelove ljudskoga tijela i njegove pokrete.

Radeći u tim ordinacijama po selima i gradovima po Republici Srpskoj, jer tada nisam mogla prijeći u druge dijelove Bosne, sretala sam se s ljudima svih nacija i prepoznala nešto čudesno njihovu potrebu da neupitani govore o dobroti koju su doživjeli od nekoga tko ne pripada njihovoj vjeri ili naciji.

Ma da Ena, svakako, ali prečesto sam sretala muškarce koji govore i ponašaju se kao Pravedni, a koji ite kako švrljaju ako im se ukaže prilika.

Studirajući geometriju ljudskog tijela i iz nje proizašlu geometriju pokreta sretala sam se sa virtulanim slikama kružnice, kugle, magičnog kvadrata i zakonom zlatnoga reza.

Ulazila sam u krug vremena, zadržavala se u misaonom krugu o nečemu važnom, ali kružnica je za mene bila osnova iz koje sam spoznavala geometriju tijela i pokreta, u njenom obliku sam se sretala sa odnosom zlatnog reza u mojoj misaonoj kružnici se ocrtavala zlaćana spirala.

Počela je razmišljati o ljudima koji ju okružuju, te koje je sretala u životu.

Ljetos sam na istom mjestu često sretala jednog visokog mladića u BMW-u, (vidilo mu se koljeno kroz prozor, toliko je bio visok), redovito sam ga puštala ispred sebe, a i uključivao je žmigavac-tj. pokazivao je namjeru da se prestroji.

Ideokinetička slika čuvara moga zdravlja, mog treperavog misaono - emocionalnog " Ja " koje bdije nad mojim životom je prozirni Anđeo kojeg sam sretala u dječjim snovima.

Imala sam sreću što sam na svome putu sretala divne ljude koji su prepoznali talent u meni.

Godinu dana koje je provela ovdje bile su dovoljne da shvati kako su svi koje je sretala jedan nepregledan niz idiota, da su to krugovi glupana koji glume autoritete, veličine i značaj, splet mediokriteta, hoštaplera i blefera.

Poslije sam ga često sretala u prolazu i uvijek bi kratko popričali, dobro je od mještana čuti di dobro pojest, di su dobri kolači, a jednu večer sam pozvana i na neku zabavu na brodu, ali nisam išla.

- Pokušaj - zaprijetio je Dario i tresnuo je u lice ostavivši joj pečat pesnice na obrazu u koji su svi koje je tijekom dana sretala deset dana zurili dok konačno nije nestao.

A onda sam jednoga dana u vlaku koji me je nosio ka jugu, srela oči boje sna, oči dječaka sa prašnjavog perona željezničke stanice čijeg se imena više nisam sjećala........ oči koje sam sretala u snovima i osjetih treptaje koje do tada nisam poznavala.

ajmo dalje... u međuvremenu, ja se udam, rodim, rastanem (njega nisam više vidjela punih 7 godina, niti sretala), živim tih 7 godina kao i svi i drugi,, logiram se na neku stranicu za upoznavanje čisto iz neke zeke (ali i iz znatiženje), i nakon 2 tjedna, javi mi se ON: eek:: eek:, kad sam otvorila njegov profil, i skužila da je to ON skamenila sam se,,, ništa se nije promjenio u tih 7 godina, i dalje kakvog sam ga upamtila... nakon 2 tjedna dopisivanja, smo se našli na piću (iskreno malo mi bilo bed, nisam inače tip žene koja nosi markiranu i skupu odjeću, 8 jer nemam para za to) pa sam tražila najbolje što imam da ostavim što bolji dojam, imala sam nenormalnu tremu NAKON 7 GODINA već sam zaboravila da on postoji.. uglavnom, sve je dobro ispalo,, zajedno smo već nekoliko mjeseci, praktički da živimo skupa, moju djecu je prihvatio kao svoju, nikad nisam bila od nikoga tako voljena kao što sam od njega jeste stariji od mene, što meni to odgovara), hoda samnom po doktorima, vodi djecu, sve, sve, što neke stvari nije vlastitit otac radio....

Kad god bi se srela sa Fjodorovim očima, na njegovom se licu odmah pojavljivao blagi smešak, sa kojim se, u krugu svoje stroge braće, ili u Tkačnici gde je samo kratko radila, nikad nije sretala.

Od svih ljudi koje sam sretala s kojim sam putovala, od svih obećanja koja su mi dana i koja sam dala, djela koja sam činila, riječi koje su izrečene, ostala je mrtva, jeziva tišina.

Cijenjena kineska novinarka Xinran u ovom je djelu prenjela istine priče kineskih žena koje je sretala kroz godine istraživanja položaja žene u krutom kineskom društvu.

Doista čudno, ali ljudskost se do sada sretala u šalici čaja.

people always leave - nesto sto je postalo zapravo ocekivanje gradjeno na iskustvu - i pokusavam misliti da sam sretala krive ljude umjesto da tezinu raspadanja tumacim kao rezultat gresaka u meni - davala sam premalo, trazila sam previse, nisam bila dovoljno dobra.. not good enough - (uzaludno) pokusavanje svakodnevnog ignoriranja te pomisli u glavi i svjesno prisiljavanje da tudje postupke automatski (i razmazeno djetinjasto) ne objasnjavam time nego ih shvatim kao ono sto stvarno jesu

stajala sam u subotu nasred cvjetnog trga u gomili ljudi, mladih ljudi, eto tako kao što sam ja. stajala sam u centru gomile sa svojim psom, pjevao je rundek, bilo je deset navečer, bila sam opet puna alergije, premorena, upravo s dvosatne kave s presimpatičnom curom koju sam tek upoznala i kojoj su zbog raka odrezali nogu, stajala sam i sretala puno znanih ljudi ali oči su mi bile jako mutne, i nisam bila tu a bila i onda su postale jako suzne i počela sam hodat i jako plakat. i onda sam došla doma. i plakala sam, ljudi moji, ja vam tako nisam plakala dugo. i svašta sam govorila. i onda je već bilo jedanaest navećer i onda su me počeli nazivati. da di sam, da jel idemo na štros? a ja sam tulila i govorila da sam otpadak. otpadak? đe našla baš otpadak... i plakala jer mi je falio taj dio mog života kojeg sam se morala odreći tako naglo, samo jedne noći kad je hitna došla po mene. jer ja sam vam cura od asfalta, gradske vreve, buke, kaosa, noćnih zabava, plesa... plesati cijele noći, plesati i plesati.

Interesantno je da sam u mom poslu sretala svakakve ljude, najskromniji i najjednostavniji su oni koji su stvarno poznati i bogati, a najveće picajzle su oni koji bi samo željeli biti poznati i bogati.Ima stvarno svakakvih bisera.Tako je jednom došao bivši igrač Hajduka u pratnji jednog poslovnog čovjeka iz Splita.Bila je to čudna kombinacija.Ovaj sa penezima, a bivši igrač sa imenom, bez prebijene pare.Bome se i on čudio kako ga ne poznam.Kao dijete pratila sam nogomet, ali nisam se zaljubljivala u nogometaše tako da im nisam pamtila face.Čudno je to kako ljudi žele da ih prepoznaš po djeci ili trčanju za loptom.

I točno znam zašto sam još prije tranzicijskih vremena nagnutim slovima počela pisati vlastite bajke u kojima sam svoju junakinju bez milosti izlagala brzinski sklepanim čudovištima, koja sam onda od izdanja do sljedećeg izdanja iste bajke (nezanemarivo velika brojka) dorađivala radeći na njihovoj grozi s velim marom i u kojima sam je bez imalo obzira sretala s prinčevima s krunama od staniola, a namjesto rješenja koje bi bilo lako dostižno u okvirima jednog poštenog stoljetnog sna, otimala joj čak i mogućnost jedne jedine prospavane noći (pa i u razlomku manjem od jedan).

Hej, dobrojutro nebo; Bože moj - Cetina; Zdravo, mladiću, zdravo) s kakvim se hrvatska književnost do tada nije sretala.

Ok, znam Mariju, sretala sam je i ranije.