Pobjedonosnom Olujom Hrvatska je u kolovozu 1995. uspješno privodila kraju jedno iznimno dramatično razdoblje svoje povijesti, započeto oružanom pobunom Srba u Hrvatskoj i terorističkim djelovanjem srpskih ekstremista od kolovoza 1990., kao uvodom u otvorenu agresiju na Republiku Hrvatsku, koju je potom 1991. izvršila JNA, odnosno Srbija i Crna Gora, te srpske paravojne postrojbe.

Sudjelovanje ovih srpskih ekstremista u vlasti na lokalnoj i višim razinama sprječava provedbu daytonskog mirovnog sporazuma, nagovještava trajnu nestabilnost na Balkanu, a moglo bi prouzročiti i obnovu sukoba u BiH.

Uslijedili su potom pregovori osječkog načelnika Policijske uprave Josipa Reihla-Kira i načelnika vinkovačke Policijske uprave Josipa Džaje s Vukašinom Šoškočaninom, vođom pobunjenih srpskih ekstremista u Borovu Selu, kako bi se oslobodilo hrvatske policajce.

Slobodna otkriva portal grupe srpskih ekstremista pod nazivom krajinaforce.com, koju financira " Republika Srpska Krajina u izbjeglištvu ", a njeno je osnivanje iz Haaga potaknuo Vojislav Šešelj.

(od kraja rujna) Pojačana su teroristička djelovanja srpskih ekstremista u Hrvatskoj: diverzije, krađe, zapravo preuzimanja oružja iz skladišta JNA, oružani napadi na hrvatske policajce i civile (napade na policijske postaje na Banovini predvodili su četnici i kriminalci pridošli iz Beograda - 27./28. IX.); prolazak građana koji nisu bili srpske nacionalnosti kroz samoproglašenu " Krajinu " postao je rizičan.

' Naša SAO krajina će opet biti neovisna, a mi smo glas Krajišnika u egzilu ' - to je nit vodilja 3000 srpskih ekstremista, koji su nakon Oluje izbjegli u Srbiju, a okupili su se na centralnom web portalu www.krajinaforce.com, piše Slobodna Dalmacija.

Na okupiranim dijelovima hrvatskoga teritorija zabilježena su brojna iživljavanja srpskih ekstremista i vrlo okrutna ubojstva Hrvata i ostaloga pučanstva nesrpskoga podrijetla.

Veći broj dokumenata objavljenih u ovoj knjizi, u kojima se spominju ubojstva (dokumenti 73, 98, 124) ili maltretiranje, pljačka i teror srpskih ekstremista i radikala nad osobama nesrpske narodnosti (uglavnom Hrvata), ali i Srba, svjedoči o teškim uvjetima života i bezakonju na okupiranom teritoriju RH.

Također, ističe, »veći broj dokumenata, u kojima se spominju ubojstva ili maltretiranja, pljačke i teror srpskih ekstremista i radikala nad osobama nesrpske narodnosti (uglavnom Hrvata), ali i Srba, svjedoči o teškim uvjetima života i bezakonju na okupiranom teritoriju RH«.

(VI.) U selima istočne Slavonije (Mirkovci, Markušica, Tenja, Bijelo Brdo, Borovo Selo, Bršadin, Pačetin, Trpinja, Bobota, Vera, Negoslavci) uspostavljene su terorističke baze srpskih ekstremista za napade na Osijek, Vinkovce i Vukovar te okolna sela.

Scenarij preuzimanja vlasti od srpskih ekstremista u hrvatskim područjima sa znatnom srpskom manjinom imao je za cilj isprovocirati hrvatske vlasti da reagiraju silom ili da vrše odmazdu kako bi JNA imala izgovor za vojnu intervenciju pod izgovorom čuvanja ustava SFRJ.

Redatelj poznat po filmova Mi nismo anđeli, Lepa sela lepo gore, Rane, snimio je film koji kroz odnos dvojice apsolutno nepovezivih muškaraca jasno pojašnjava odnos srpskih ekstremista prema manjinama.

Pravaši i pravašice Grada Vukovara uvjereni su kako motiv za ovaj vandalski čin ne treba samo tražiti u marginalnom djelu lokalnih srpskih ekstremista, koji najveću štetu ovim barbarizmom čine upravo svom srpskom narodu, već u puno većoj mjeri treba sagledati političke uzroke, a treba ih tražiti u porastu političkog ekstremizma u Republici Srbiji.

Mišljenja smo kako je njihov relativni izborni uspjeh pobudio nadu i kod lokalnih srpskih ekstremista iz Borova Sela glede promjene dosadašnje politike Srbije prema Republici Hrvatskoj.

U okolnostima takvoga političkoga i terorističkoga djelovanja srpskih ekstremista, Sabor RH je uoči Božića, 22. prosinca 1990., proglasio novi Ustav.

Nakon što su hrvatske redarstvene snage slomile oružanu pobunu u Pakracu prvih dana ožujka 1991. godine i vratile policijsku postaju pod hrvatsku nadležnost, 25. ožujka u organizaciji srpskih ekstremista održan je " miting istine " na Plitvicama.

Plakati s podunavskim četničkim voždom Leskovcem, koji se nakon rata prekvalificirao u pacifista, nisu jedini prilog srpskih ekstremista onom što oni za razliku od cijelog civiliziranog svijeta, slave kao dan " oslobođenja " Vukovara; mnoge nedavno uklonjene ćirilične grafite koji prizivaju zločinačku i poraženu Krajinu, zamijenili su svježi, također tempirani za najosjetljivije doba godine u ionako podijeljenom Vukovaru.

Pobjedonosnom Olujom Hrvatska je u kolovozu 1995. stvorila uvjete za uspješan završetak iznimno nemirnog, dramatičnog i krvavog razdoblja svoje povijesti, započetog u kolovozu 1990. terorističkim djelovanjem srpskih ekstremista i oružanom pobunom Srba u Hrvatskoj, koja se od srpnja 1991. razvila u nemilosrdnu agresiju Oružanih snaga SFRJ (JNA i Teritorijalne obrane Srbije, Crne Gore i BiH) i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku.

Ubrzo nakon konstituiranja novoga, demokratski izabranoga Hrvatskog sabora započelo je protuustavno djelovanje dijela Srba u Hrvatskoj, praćeno akcijama srpskih ekstremista.

2. Skoro u cijelosti su prešućivani zločini srpskih ekstremista uoči i u prvim danima proglašenja NDH-čak i prije nego što su počele šire ustaške represalije.

Udruge proizišle iz Domovinskog rata: Žene u Domovinskom ratu Zadar, Udruga specijalne policije, Udruga maloljetnih dragovoljaca iz Domovinskog rata, Udruga HVIDR-a Zadar i zapovjednik Samostalnog škabrnjskog bataljona Marko Miljanić u svoje osobno ime i u ime svoga članstva pozdravljaju inicijativu zadarske dice iz Udruge navijača " Tornado " u njihovoj organizaciji mirnog prosvjeda protiv dušebrižništva i huškanja srpskih ekstremista i njihovog negiranja okupacije, agresije i zločina u vremenu obrambenog rata u Republici Hrvatskoj.

" To je nonsens, obične izmišljotine za dnevno političke svrhe " - izjavila je.Time su razotkrivene laži ovdašnjeg režima kako je EU uvjetovala uvođenje ćirilice u Vukovar. EU ima puno važnijih stvari i pitanja nego što je ćirilica i šačica srpskih ekstremista i nihovih jugo slugana iz Zagreba.

Pripadnici KFOR-a i Euleksa priopćili su na izvanrednoj konferenciji za novinare u Prištini da je najnovije nasilje kod graničnog prijelaza Jarinje na sjeveru Kosova posljedica provokacija srpskih ekstremista, javlja agencija Tanjug.

Krv prolivena istoga dana na različitim područjima Hrvatske, bila je poruka srpskih ekstremista da će veliku Srbiju ostvariti milom ili silom.

Reakcije srpskih ekstremista i srpske aktualne vlade na odluku haškog suda da oslobodi svake krivnje naše generale i sudjelovanja političkog vrha u zločinačkom pothvatu pokazuje da se još uvijek nisu odrekli svojih imperjalističkih težnji čiji je cilj ostvariti veliku Srbiju.

Najveća provokacija srpskih ekstremista dogodila se 2. svibnja 1991. godine: srpski pobunjenici u istočnoj Hrvatskoj izvršili su kraj Vukovara, u slavonskom naselju Borovo Selo na obali Dunava, masakr (pokolj) nad 12 hrvatskih policajaca koje su uvukli u unaprijed postavljenu stupicu. (Pripadnici specijalne policije iz vinkovačke policijske uprave išli su u intervenciju, ne zbog postavljenih barikada u Borovu Selu, nego zbog toga što su srpski pobunjenici u Borovu Selu, uz pomoć srbijanske obavještajne službe DB zarobili (i ubili) dvojicu kriminalista iz policijske stanice u Vinkovcima.) Po uzoru na kninsku takozvanu balvan-revoluciju srpskih četnika, postavili su barikade na ulazu i izlazu iz naselja i preuzeli redarstvenu kontrolu umjesto hrvatske policije.

Bremenite opće prilike uzrokovane velikosrpskim nacionalizmom, dovele su do otvorene pobune srpskih ekstremista u Hrvatskoj, a potom i do agresije JNA na Hrvatsku.

Jednako tako, bez obzira na sadržaj novoga hrvatskog Ustava iz prosinca 1990., povijesni izvori, odnosno incidenti i terorističko djelovanje srpskih ekstremista u Hrvatskoj u drugoj polovici 1990., te protuustavne odluke vodstva pobunjenih Srba od sredine 1990. (kad nije bio poznat ni nacrt novoga hrvatskoga Ustava), pokazuju da nije utemeljeno oružanu pobunu srpskih ekstremista u Hrvatskoj opravdavati sadržajem Ustava RH iz prosinca 1990., tj. odnosom hrvatskih vlasti prema Srbima u Hrvatskoj.

Tu su i dokumenti o borbama u zadarskom zaleđu, o teškim gubicima srpskih snaga, o planu djelovanja topništva (topničkim dnevnicima ") Srpske vojske Krajine s navedenim civilnim ciljevima, o nestašici goriva i rezervnih dijelova za motorna vozila, odora, obuće, cigareta i sredstava za higijenu, o značajnim količinama svih vrsti rezervi za život i vođenje oružane borbe " koje je bivša JNA ostavila pobunjenim Srbima u Hrvatskoj i BiH za duži period ", o ubojstvima, maltretiranju, pljački i teroru srpskih ekstremista i radikala nad osobama nesrpske narodnosti (uglavnom Hrvatima), ali i Srbima, o nemoći snaga UN-a da zaštite nesrpsko stanovništvo u UNPA-područjima...

Od 17. VIII. 1990. do svibnja 1991. zabilježeno je više od 200 slučajeva podmetanja eksploziva i više od 100 oružanih napada srpskih ekstremista u RH; pri tome je poginulo 16 osoba (15 policajaca), a ranjeno 56 osoba (40 policajaca).