Na skupu u Domu sindikata istaknuto je i da se SRS nikad neće odreći srpskog nacionalizma, Srbije, niti Kosova i Metohije.

Pod pojmom svesrpskog pokreta Pilar je razumijevao imperijalnu ideju suvremenoga srpskog nacionalizma, koji je u Hrvatskoj pustio korijene 1861. Tada su, prema Pilaru, u Hrvatskom saboru postavljeni prvi zahtjevi za priznavanjem srpske državnosti na hrvatskom području.

Potonji tijek pokazao je jačanje srpskog nacionalizma, koji je ozbiljno namjeravao ujediniti sve Srbe u jednoj državi.

Komunističku Jugoslaviju, čije je demokratsko dovršenje Đinđić načinio ciljem i svrhom svog političkog angažmana, on je tada označio kao stanje koje leluja između istine i laži. [ 15 ] Pa ipak, njegov projekat dovršenja nije ugledao svetlost dana u istini jugoslovenske demokratije, već u laži srpskog nacionalizma, u sredstvima bez svrhe, u Srbiji bez Đinđića. [ 16 ] Najzad, i političko držanje Zapada u odnosu na dramu jugoslovenskog raspada umnogome je bilo određeno istom logikom dovršenja logikom postkomunističke tranzicije, odnosno predestiniranog razvojnog procesa na čijem kraju se nalazi logos liberalno-demokratskog kapitalizma zbog čega njen početak i pretpostavlja mitomaniju komunističkog totalitarizma, odnosno preddemokratskog nacionalizma.

PRVI DIO Savez komunista na braniku Titove ostavštine, Jugoslavije i socijalizma Zakletve Titu i vrhunac kulta ličnosti Tri kongresa Saveza komunista Bosne i Hercegovine Militarizacija društva ili Strategija općenarodne obrane i društvene samozaštite Ocjene političkog i sigurnosnog stanja u SR Bosni i Hercegovini Brojnost i struktura unutarnjeg neprijatelja Procjene neprijateljskih političkih ciljeva Kleronacionalizmom protiv ljudskih i nacionalnih prava u SR Bosni i Hercegovini Događaji u Međugorju i odnos komunističke vlasti prema Katoličkoj crkvi Duvno kao žarište hrvatskog nacionalizma i katoličkog klerikalizma Pjesma iz Brišnika Okoreli srednjoškolci i terorizam Duvanjski prosvjedi protiv ruskog akceleratora i jugoslavenskog komunizma Karakteristični slučajevi hrvatskog nacionalizma Karakteristični slučajevi srpskog nacionalizma Karakteristični slučajevi muslimanskog nacionalizma i islamizma Međunacionalni sukobi u SR BiH Utjecaj političke emigracije na događaje i promjene u SR BiH Hrvatska politička emigracija Srpska politička emigracija Muslimanska politička emigracija Informbiroovska emigracija Neke karakteristične akcije SDB-a protiv političke emigracije Vanjski neprijatelj Odraz jugoslavenskih zbivanja na SR BiH Promjena percepcije kao početak društvenih i političkih promjena Ofenziva jugoslavenskog unitarizma i srpskog nacionalizma Slabosti i afere koje su potresle komunističku vlast u SR BiH Slučaj Moševac Fašistički rođendan u Sarajevu Slučaj Agrokomerc Slučaj Kecmanović Slučaj Neum Gospodarska kriza i pljačka društvene imovine Slom komunističkog sustava

Opet, zanimljivo je istaknuti da Seton-Watson poslije, uza svu privrženost Jugoslaviji i kritici kako hrvatskog tako i srpskog nacionalizma, nije odbacio stara gledišta o civilizacijskim razlikama.

Sutra bi on o nekoj vašoj knjizi mogao napisati: \ \ " Znate, to je onaj Despot koji je mene prozivao u Večernjem listu zbog srpskog nacionalizma. \ \ "

bigi, nije do srpskog nacionalizma doslo radi povratka ustasa u i pred sabor. to je samo sinhronizirana akcija koja ga je pripomogla. srpski nacionalizam u " krajini " je bio i vise nego prisutan, hranjen zdusno, a nakon prvih balvana jos i vise. taj nacionalizam da je ostao samo nacionalizam bi splasnuo kako se i pojavio, da se ispravno reagiralo sa nase strane i da nije bilo prvenstveno JNA i srpskih radikalnih snaga (seselja, orlova, rada koji su ga i fizicki odrzavali i aktivirali ako je nestalo entuzijazma) proslo bi sve puno bolje..

Ne moze se radi pojedinaca generalizirati i osudjivati sve srbe zbog srpskog hegemonizma i srpskog nacionalizma koej npr sanu decenijama propagira.

Zato u duhu srpskog nacionalizma, šta god ko o tome mislio, nije " svaki pedalj teritorija ", nego koncept identiteta.

Taj projekrt ciljeva srpskog nacionalizma poznat je kao Memorandum SANU iz 1986.

Organiziranjem ove rasprave, Vuk Jeremić, predsjednik 67. Glavne skupštine nastavlja zlouporabljivati UN platformu za širenje srpskog nacionalističkog programa čime dodatno vrijeđa žrtve genocida i etničkog čišćenja u BiH i rata u Hrvatskoj navodi se u priopćenju i dodaje kako je " Jeremić neposredno odgovoran za skandalozno izvođenje srpske nacionalističke pjesme Marš na Drinu koja je simbol ekstremnog srpskog nacionalizma koju su fašisti i nacistički suradnici na čelu s Dražom Mihailovićem aktivno upotrebljavali kao motivaciju za počinjene ratne zločine u BiH za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Olivier Py poznat je u francuskoj javnosti po svojim " katoličkim i homoseksualnim temama " te kao velik branitelj srpskog nacionalizma.

Cak je i Hrvatima koji su bili puno veci bilo tesko da se otresu od Srpskog nacionalizma nakon dolaska Austro-Ugarske a kamoli Bosnjacima koji su uz to sve jos bili i podjeljeni po vjerskoj osnovi.

Dugo se tražio lider srpskog nacionalizma i Miloševiæ je odmah prepoznat kao ta osoba.

U drugoj polovini osamdesetih sve se više angažira protiv Miloševićeva režima i srpskog nacionalizma, s Filipom Davidom i istomišljenicima osniva Nezavisne pisce i distancira se od srpskog Udruženja književnika, sudjeluje u osnivanju Beogradskoga kruga te iz Beograda surađuje sa zagrebačkim tjednikom Danas, jednim od najtiražnijih i najpopularnijih tjednika toga vremena.

Pojavom Miloševića Hrvatska komunistička politička elita je shvatila kako se od srpskog nacionalizma može obraniti samo hrvatskim nacionalizmom, te se vrlo brzo povezala s nacionalno svjesnim hrvatskim intelektualcima vjerujući kako će ih iskoristiti za odupiranje srpskom nacionalizmu i opstanak na vlasti.

Predsjednik Srbije Ivan Stambolić popuštao je eskalaciji srpskog nacionalizma da bi ojačao svoju poziciju u pregovorima s ostalim članicama federacije glede revizije Ustava iz 1974., a i da bi i sam dobio na popularnosti u narodu.

Kontroverzni roman Hazarski rečnik srpskog pisca Milorada Pavića, europski književni hit sredine osamdesetih, preveden na 30 - ak jezika, krajem osamdesetih korišten je za poticanje srpskog nacionalizma, a ovih ga dana Slovenac Tomaž Pandur postavlja kao kazališnu predstavu u Sava centru u Beogradu.

U predstavi koja se radi po tekstu jednog od najpoznatijih ideologa srpskog nacionalizma glumi međunarodna ekipa iz Zagreba glumac Livio Badurina i baletan Ronald Savković a dramaturg je zagrebački pisac i ravnatelj Teatra ITD Darko Lukić. Hazarski rečnik, roman o Hazarima, narodu koji zbog vjerskih sukoba nikada nije imao svoju državu, pa danas njegovi potomci žive raspršeni po svijetu objavljen je 1984. U New York Timesu proglašen je jednom od sedam najčitanijih knjiga u 1988. U Engleskoj je u džepnom izdanju izišao u poznatom Penguinu, u Francuskoj je nazvan prvim romanom 21. stoljeća.

Osjećao je vulkanske potencijale srpskog nacionalizma i uvijek je pazio da ga ne izazove.

Pobuna Albanaca na Kosovu 1981. preko noći je pokrenula lavinu srpskog nacionalizma, koji je Titov komunistički režim desetljećima držao pod kontrolom.

" Kroz cijelu srpsku povijest pokušavaju nas uništiti, pokušavaju nas staviti pod jednu šljivu, ali zahvaljujući Vojislavu Šešelju i ideologiji srpskog nacionalizma, ja sam siguran da će kad-tad ta šljiva biti na granicama Karlovac-Karlobag-Ogulin-Virovitica.

Ali, gledište koje iznosi zapravo je vraška i pronicljiva optužnica uskogrudnog srpskog nacionalizma i propagandističke vulgarizacije srpske tragične nacionalne povijesti od strane Miloševićeva režima, kao i jetko duhovita analiza zbrkanih i iskrivljenih razloga i ideologija koji dovode ovu izgubljenu grupu u pakleni rat koji im neće donijeti oslobođenje.

Pojava srpskog nacionalizma je uzrokovala vraćanje hrvatskog nacionalizma a potom je sve uzročno posljedično povezano.

Tito je, ponovimo, bio najefikasniji protivnik srpskog nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji, pa sada zauzima počasno mjesto u srpskom Panteonu omraženih političara.

nemesis, izgleda da ja ipak pripadam onoj (trecoj?) skupini koja misli da ovaj rat nije bio dogovoren, ali kako se radilo o vrlo slicnom nacionalizmu politickih lidera, da je on vrlo brzo postao dogovorni rat:) kod srba je situacija bila vrlo cista. nakon globalnog sloma real-socijalizma, srpska komunisticka partija predvodjena milosevicem se vrlo brzo premetnula u nacionalisticku stranku, jer je to bio jedini modus ocuvanja vlasti u kojemu je bivsa komunisticka partija i dalje mogla ostati na vlasti. naime, u vecini tkz. " tranzicijskih drzava " su komunisticke partije nakon sloma real-socijalizma izgubile vlast. srpski komunisti su masovnijim budjenjem nacionalizma na jedini moguci nacin uspjeli sacuvati vlast. hrvatski komunisti predvodjeni racanom nisu uspjeli zadobiti povjerenje hrvatskog naroda da bi se kao " anacionalni " uspjeli oduprijeti sve vise rastucem srpskom nacionalizmu i na prvim visestranackim izborima hrvati su dali povjerenje tudmanu i hdz-u. dali smo povjerenje onima koji su bili vrlo slicni (da ne kazem i isti) kao milosevicevi " nacional-komunisti ". sasvim logicno sa aspekta da jedan nacionalizam (u ovom slucaju srpski) potice nastanak drugog nacionalizma (hrvatski) i da se u takvim situacijama biraju slicni lideri. kako je razvoj srpskog nacionalizma (u masovnijoj formi) poceo daleko prije onog hrvatskog (jos od " kosovske revolucije ") i kako se hrvatski nacionalizam nije razvio pod liderstvom komunisticke partije, po meni je teorija o " dogovorenom " ratu potpuno promasena teorija. no, kako se radilo o istim profilima nacionalistickih lidera, suradnja izmedju milosevica i tudmana je zapocela vrlo rano (jos od " karadjordjeva " 92 g. kad se pocela dijeliti bosna) pa i cijelo vrijeme ovog rata. izmedju tudmana i milosevica je uvijek postojala ta pozitivna " fibra ":)

Potkraj osamdesetih godina srpsko je stanovništvo u Hrvatskoj došlo pod snažan politički utjecaj Beograda, gdje je uspon na vlast srpskog komuniste mlađeg naraštaja Slobodana Miloševića označio početak vala srpskog nacionalizma.

Bosanski unitarizam Lagumdžijinih socijaldemokrata u političkoj se praksi očituje kao najpretvorniji oblik bošnjačkog nacionalizma, upravo onako kako se jugoslavenski unitarizam pokazao kao oblik srpskog nacionalizma.

Nakon što pročitamo sve pohvale koje Filipović u ovom tekstu ispisuje, nužno se pitamo je li riječ o istom onom Radovanu Samardžiću, perjanici srpskog nacionalizma, akademiku koji nije štedio napora u poticanju na mržnju i pravdanju budućih zločina.