A u ovo vrijeme " tranzicije " - nekako je i najbitnije da budemo " tu negdje ", da baš u toj tišini radimo, da vidimo kakvu novu dimenziju može donjeti taj Andersson u uredu ili Tudor na terenu, da vidimo što može neko od mladića i najbitnije - da konačno stanemo na svoje noge, da u prijelazni rok ulazimo " na prodaju je jedan igrač " a ne " na prodaju su svi ", da konačno krenemo putevima velike i slavne prošlosti, jer u konačnici - svi mi kojima je Hajduk u srcu i kojima je Hajduk " način života " - nebrojeno smo puta pokazali da nam malo za sreću treba i da smo spremni čekati povratak na staze uspjeha i slave, a doći će i taj dan, a onda ćemo vidjeti tko će pričati, a tko neće...