Stapam se sa svime oko sebe pa mi i kamen na kojem ležim postaje mekan.

Držim je u naručju, stapam se sa njom i... da, volim je, sad sam siguran u to, volim je i moram obraćati pažnju na njena raspoloženja.

Stapam se u svakodnevicu i u probleme našeg naroda, pokušavajući ohrabriti ljude da ne klonu, da se ne preplaše, da ne odustanu od plemenitih nakana da nam bude bolje, ali ne uz cijenu izdajstva i prodanosti vlastite duše zlu.

I kako da skinem ovaj osmjeh s lica, kada stalno oko mene neke zgode i nezgode.. osjećam se kao šegrt hlapić... Konačno dočekam kraj tjedna i petak... weeeeeeee... petak Završila sam smjenu i krenula doma... naravno s osmjehom na licu... danas je završio radni dan i počeo godišnji odmor.... mmmm... imam planova kao u priči.... i tako sretna i nasmješena krenem doma... s mišlju kako ću sljedećih nekoliko dana provesti s ljudima koje volim, spavati do podne (moš ' mislit)... Odem na ručak i uputim se prema stanu... dođem do ulaznih vrata na kojima je brava.. kao u KP domu..; o)... gurnem ključ u bravu i čujem mali " krc "... probam otključati... kad neće... nekakav mehanizam u bravi je " preskočio ".. i nemogu otključati vrata.... još uvijek s nevjericom gledam ključ.. gledam bravu... stapam ih kao u sexualnom odnosu...: o).. guram... vadim... miješam.. okrećem.. prebacujem.. mijenjam ključ... kad neće... sad mi se već osmijeh na licu pretvara u grč i neće... zaboli me prst.. ruka... ma zaboli me... k... ljuč...; O).... i ništa

Ceneti prof. Jas sum od Makedonija.Sakam da dojdam vo kontakt so vas mi treba golema pomos.Imam 2 godiini aritmija, ovaa poslednata pointenzivno, ne mozam da ziveam normalno so aritmijata me maci sekojdnevno, napraviv holter kaj nas vo makedonija i toa 3 pati imam po 5000 ves, eden vo par i 174 sves, doktorite kaj nas mi kazaa deka nemam bolest na srceto samo blag prolaps, mi dadao da pijam propafenon medjutoa ne mi pomogna samo za kratok period, ke ve zamolam za pomos i da mi kazete dali ovie ekstrasistoli se opasni, jas gi osekam i ne mi e dobro od niv,,, pozdrav i ke ve molam za odgovor i kako da stapam vo kontakt so vas

Gutam njene rijeci. Stapam se sa njom u jedno, ali moram se oprostiti.

Stapam se sa noci i uranjam u tisinu dok mi blagi povjetarac miluje tjelo.

Michelangelova slika " Nastajanje svijeta " zasja pred mojim očima i ja se stapam s njom.

Osjećam da se stapam s okolinom sve je prisno toplo kroz lokal teče potočić, ležaji (otomani) posvuda voća raznog u izobilju (i zabranjenog).

Bilo kako bilo, osjećala sam kako se stapam sa zvukovima oko sebe.

Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu, Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one, Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše

I stapam se s njim dok konačno ne postanemo jedno.

Odpenjavam i sanjam kako sjedim na vrhu i stapam se s nebom, stijenom, drvećem, morem..., svime što mi oko vidi.

na kaputiću s kragnom od umjetnog krzna ležala je u travi.. proljetnoj sklupčan bijah mek jastuk njezinoj glavi dodirivao joj dlanom lice. mazio usne niz vrat ušuljah se ispod majice i osjetih uzdignute bradavice...... od dodira mog prpošno bride o kako sam drhtao kapljice znoja orošenog mi tijela ko po korijenu biljke klizile smočivši me cijelog dok gledala je u krošnje mladog lišća vršcima prstiju dotakne mi usne liznuh joj kažiprst. poljubih trzaj mi učine kukovi niže pupka.. ko mače se ugnijezdi kleknem kraj nje drhtav i mokar.. nagnem se blago.. usne poljubim pila je moje poljupce jezikom lickajući mi usne ko da crpi mi med slatki iz tijela tad strast i hrabrost se spoje legoh na nju koljenom razmakoh joj noge i rukom si otvorim put kroz svilene gaćice njene dodirnuh joj najnježniji djelić kože drhtavo šutih.. o Bože zadihan ko rasni pastuh drhtanjem svlačim sve sa sebe majicu podigoh i legoh joj na nabujale grudi.. privuče me i usnama na mojim prsima poželi me cijeloga u sebi.. budi nježan.. ovo mi je prvi put reče.. i osjetih vlažnost topline njezine.. zgrči se udarivši mi šamar želje i straha.. vrisne bol slatku i privuče me duboko u svoju nutrinu dugo ostadosmo u nepostojanosti trenutka s osjetom strastvenog užitka a onda vrhunac putovanja ko na postaji pred anđeoskim vratima sjeme svoje joj podarim.. al prešutim da osim dječačkog noćnog diranja prvi put želju svoju stapam u želju njenu već godinama.. ne srećem je u gradu ne znam gdje je.... volio bih da je sretna... ni sad ne znam za davanje naše strast je to ili ljubav bila.

Sve to stapam u jedno veliko i vrijedno..

Udišem svaki atom novog sna, razlažem tu cjelinu postojanja na više sitnijih, svaku analiziram, zapisujem, ponovno stapam u jedno i proživljavam.

Snaga zemaljskih elemenata daje mi svoju energiju i ja se stapam s njima.. Voda me čisti i briše bol.

Nit po nit Stih po stih Stihovi ljubavi Budi trenutak osmijeha Budi rijeka života Teci polako koritom punim Neka se napajaju žedni A ti i dalje bujaj Svaka poklonjena kap Tebi je dan života Rijeko.. ljubavi moja Polako ali sigurno Uranjam u tvoj Vlažno.. topli zagrljaj Svojom podatnošću Grlim tvoju vlažnost I stapam se s tobom U veliko prostranstvo U more ljubavi

Ja sam u ovom kraju 50 godina i nekako se ne stapam sa ovim novajlijama.

Svake jeseni slavim ponovno rođenje na vratima vremena, u zanosu purpunih boja se stapam sa energijom koju nazivam Ljubav, osjećam četvrtu i petu protegu i njihovo trajanje u meni.

Shvatio si kako se stapam sa silom valova, kako im se prepuštam.

Osjećam Hvalu čitavim postojanjem i kao da se stapam sa Istinom, a eto me ovdje živoga, Sve vas volim.

Od mene se odkida komadic po komadic I nestajem dok se stapam sa mrakom... Cekam te tuznih ociju, da se pojavis, makar na tren.

Stapam se među njih iako sam svjestan da je upravo moj dolazak ono što remeti ritam, no to je već neminovno u životu velikog grada i oni su na to naviknuti.

Ne tražim za to nikakve novce ni od koga, i sve mi ovo predstavlja jedno unutarnje zadovoljstvo u kojem se stapam sa svojom krvi raskrinkavajući tvoje laži svježim napisima iz " Dnevnog Avaza " i " AS " - a koji se tiskaju u Bosni

Plačem sav promočen i žut, žitak, kao da se stapam sa samim blatom

Stapam se kao kosa utopljenika.u nebeskim proplancima.zelenim đerdanima.u rukopisu bezruke mene.u minuloj trci leptira.

Bila sam najbolja u razredu, a sada... polako se stapam s okolinom.

A ja sam osjećala kako se stapam s jezerom dok gledam njegovo savršenstvo

Slijedi monotona vožnja tramvajem, stapam se sa sivilom namrgođenih lica.