Ova čakra ima veliku važnost u našem duhovnom rastu jer se kroz ovaj nivo svjesti zaista stapamo sa Visokom Božanskom frekvencijom.

Kada potpuno utonemo u rad, gubi se osjećaj odvojenosti pa se stapamo s aktivnosti koju obavljamo. [ ]

Baš taj slobodan protok energije zaboravili smo u utrci u za ostvarenjem materijalnih ciljeva koju nam je nametnulo društvo i koja je postala naš sastavni dio, a podsjetimo ga se u onim rijetkim trenucima kad se stapamo s okolinom i prirodom.

Jer ako se doista udubljujemo u meditaciju vrijeme i prostor gube svoje konture i stapamo se sa Vječitim Sada u Vječitom Jednom koje je samo po sebi dovoljno da digne razinu energija do Ekstaze.

A mi se lagano stapamo sa smradom, držimo zatvorena vrata i prozore naših kuća, udišemo " čisti " zrak naših nadređenih i onda da idemo dalje...

Svako pojedino dijete je ' skup posebnosti ' (interesa, spoznaja, vještina i sklonosti) koje njegujemo individualiziranim pristupom, ali i stapamo u cjelinu koja osjeće i raste kroz svoje zajedništvo.

Dragi ljudi, ovako oskudno odjeveni osjećamo svaki treptaj zraka na našoj koži i dok bosim stopalima dotičemo žalo, pijesak, zemlju, stapamo se sa suncem i modrim nebom iznad nas.

Kada ćemo Jedno biti: do tada Otac nam dade da u tijelima ljudskim se ljubimo i stapamo u Jedno, te kroz slavu Vrhunca gledamo Veliko svijetlo, Zlato u koje uranjamo u blaženstvu Predanja jednog drugom.

Jedan od najvažnijih trenutaka svete mise, trenutak kada se stapamo s Gospodinom.

Ova druga koncepcija je možda stvorena kao naš bijeg od Univerzalne istine, da na jednom dijelu puta mi kao mi postajemo suvišni, jer se stapamo u nešto više.

- Dok se stapamo - kaže ona promuklo.

U međuvremenu je uspostavljena hrvatska država, a uskoro se " stapamo " sa Europskom zajednicom.

Pomalo gadljivi, ali i dobrano pijani, odbijamo sestre i ono što je moglo biti ostavljamo za drkatorske kratke filmove, uzimamo šunku, jedemo s njima, pijemo s njima, stapamo se s njima, i sami postajemo Cigani, psujemo i širimo ruke dok selom ori

To ne znači da se rastačemo u ništavilo, već samo da se stapamo sa Ki-om ili " Velikom Prazninom ", koja manifestira " jednost " sve tri energije Univerzuma.

Često ga povezujemo sa sjećanjem na naše mrtve i stapamo taj blagdan s blagdanom Dušnog dana kojeg Crkva slavi 2. studenoga.

Kada se prvi put zaljubimo, sve je nevjerojatno uzbudljivo, totalno se prepuštamo i stapamo s tom drugom osobom.

U tom se prostoru ne utapamo, nego se s njime stapamo.

Vaše zamisli stapamo s našom znanjem, vještinama i kreativnošću, " crtamo " ih i zajedno im udišemo život.

Zato smo zajedno i tog momenta kad se križamo svi zajedno, svi se stapamo u jedno Mistiučno Tijelo Kristovo koje je Crkva, zajedništvo, ništa drugo..

Nije baš lijepo čuti, da ipak, u jedoj fazi našeg života kao kretanja, mi jednostavno nestajemo, stapamo se u Jednotu zvanu Nad-Svijest iliti Nad-Dušu.

Ljubav je to u posvetnom psalmu svemu dobru i lijepu, Domovini, zavičaju, rodnoj kući, obitelji, dragim osobama, u širem smislu i onima s kojima se po prirodnom naputku stapamo u jedinstvo ljubavi.

Fizičko sjedinjenje sa voljenom osobom je prirodno i ako je iz ljubavi, sveto je i ritualno - to je trenutak u kojem se stapamo sa drugom osobom gubeći granice svoga ja.

Klizimo prema dubini i stapamo se s morem.

Polako, ali sigurno, stapamo se u novu Jugoslaviju, a slijedom toga, valjda će Mesić i Sanader, skupa ili naizmjenice, postati i novi Tito.

Odnosno treba zamisliti određenu svjetleću kuglu boje čakre na koju meditiramo kako se spušta na nas i da se sa njom stapamo, postajemo jedno te da sami zračimo tu svjetlost koju širimo i šaljemo je svima poput bezuvjetne ljubavi.

Stapamo se s okolinom, s ljudima, životinjama, biljkama, s čitavim svemirom...

Plešemo u nekom samo nama znanom pokretu, stapamo se, njegovo svjetlo me proždire ali ja sam izmaglica i ne dam se do kraja.

Iako ljudi inače izbjegavaju fizički kontakt s nepoznatima (slučajan dodir), u masi nam on više neće smetati; kroz njega se stapamo s ostalim pripadnicima mase.

evo skola je gotova.... tj jos moram maturirati hr (danas u 3) i onda sam gotov... tj onda jos fax koji sam upisao al cu se vjerojatno ispisati i ici na filozofski (etnologiju).... uglavnom.... u zadnjih neznam kolko dana nema apsolutno nista novog... bar ne nesto sto bi mi promjenilo zivot drasticno..... jedva cekam da odem na more (pag ili rijeka ili negdje ili kampiranje na nekom pustom otoku 2 sa 2... (sala).. neznam ljudovi sta da pisem.. nezelim pistati o nekim deprama koje hvataju covjeka svaki dan ili svaki drugi (iam toga dosta na drugim blogovima)..... eh.... ma zajeb sve je to cudno..... u zadnje vrijeme mi je sve ravno..... bas me briga sta ce biti.. sta je bilo.... zivim za danas i sve super.... (takvo je trenutno stanje u mojoj glavi.)...... tu i tamo prije spavanja mi ulete neke rijeci u glavu šatro kao neke pjesmice (10 rijeci max) hehe pa se cerim sam sebi ko neki luđak dok me sestra zbunjeno gleda.... a.... bla.... u zadnje vrijeme sam malo presao na dark side of the road..... valjda kuzite sta ocu da kazem..... nije da hexam sve oko sebe i stuff like that.... al ono idem ulicom vidim zensku ili tipa ili malo djete i odma mi se radja misao - koji seljaci.. nesto vrlo cudno za mene.. posto sam do prije godinu dana bio bjel ko snjeg... nije da me privlaci da tamna strana.... nema neke razlike osim destrukcije izmedju " bjele " i " crne " strane.... neg jednostavno ima mosjecaj ko da postajem takav... tj da ona postaje dio mene.... ko da se stapamo.. jos mi nejde uglavu zasto al nezelim rec da ej to lose posto imam osjecaj da ju pocinjem shvacati sto je usvakom slucaju dobro.... hehheh... al najgore od svega je to sto npr.. idem po gradu i pogled mi se totallno promjeni od sirom otvorenih oci mi se nekako skupe pocinjem gledati ljude ko da ih zelim ubiti... i dok ja skuzim sta radim i kakve mi se misli motaju po glavi..... prodje pola sata..... posto rijetko kad ucim.. cjelo vrijeme citam neke okult stuff na netu i kompu sta si skinem sa neta ili dobijem od frendova... dospio sam na jedan forum na kojem sam nasao jednu zanimljivu stvaru: hheheheheh zar nije cudno a??

Kroz odgoj nas filaju mnogim negativnim uvjerenjima, koja nam ostavljaju ožiljke na duši... na našoj osobnosti, oni blokiraju našu kreativnost, tjeraju nas da usvajamo lažne identitete i obrasce ponašanja, stapamo se s okolinom i postajemo poslušni, nemisleći građani, podložni svojim gazdama vjerskim i političkim strukturama.